U okviru Takmičarskog programa dokumentarnog filma ovogodišnjeg SFF-a, sa ukupno 23 ostvarenja, 19.augusta biće prikazan i film “Autorefleksija”, autora Nedima Alikadića, studenta Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Još iz djetinjstva Nedim nosi ljubav prema fotografiji, kameri i montaži, a od 90-ih se i profesionlano bavi montažom, animacijom i režijom. Autor je više reklamnih i muzičkih spotova, kratkih igranih i dokumentarnih filmova. Radio je za brojne domaće i strane televizije i produkcijske kuće, među kojima su i BBC, MTV UK, VPRO, FTV, a posljednjih pet godina angažovan je kao video dizajner na TV1. Nedim ističe kao je veliki uspjeh što se njegov film uspio izboriti za mjesto na velikom platnu SFF-a jer konkurencija od 220 naslova, koliko je stiglo na SSF-a, bila je zaista velika.
Autorefleksija se već od ostalih razlikuje odnosom autora prema onome što analizira. Uglavnom filmski radnici češće analiziraju pojave u društvu, oni su ti koji promatraju nešto ili nekoga. Vi u prvi plan stavljate sebe i svoj odnos spram 40 godina života. Je li bio problem „razotkriti se“?
Bilo je čudno “razotkriti se” i staviti sebe i svoju porodicu u prvi plan u filmu. Ipak i ja, kao i svi mi, živim u vremenu koje se odvija mimo našeg utjecaja, poput rata, koji dominira u mojoj autorefleksiji te samim tim moj odnos prema meni je napravljen kroz prizmu društvenih okolnosti u kojima sam se nalazio i nalazim. Sve to vidi se u filmu kroz hronologiju od moje prve do 40. godine života. Film je nastao kao školski zadatak. Nisam se nadao da će završiti na festivalu, ali zaista presretan sam što jeste.
Film traje svega 10 minuta. 40 godina i 10 minuta koliko su u harmoniji vremena i događanja?
To je 10 autentičnih minuta mog života u kojih mislim da sam uspio prikazati svoju sudbinu koju su krojili neki drugi, dok sam pokušavao normalno odrastati i preživjeti. Film se bazira na arhivskom materijalu i bez naracije sam montažom uspio bitne segmete života sklopiti u cjelinu, što je bilo poprilično zahtjevno.
Kroz čitav film rat je ipak glavna tema. Koliko Vas je rat definisao kao čovjeka, a i umjetnika?
Da. Rat dominira filmom, jer je bio prekretnica u mom životu. Zbog rata sam kao tinejdžer postao prognanik u svom gradu, a potom i vojnik kojem je najveći san bio vratiti se na svoje i nastaviti normalan život. Naravno, to baš i nije bilo moguće, ali nisam odustao od ljubavi prema audiovizualnim umjetnostima. Uvijek sam sa sobom imao kameru, pa nekad čak i na ratištu. Po završetku rata sam upisao Akademiju, ali mislim da sam je tada olako shvatao i nakon nekog vremena napustio. Vjerovatno jer mi je u ratu oduzeta mladost koju tada nisam stigao proživjeti kako treba. Ali godine su donijele “zrelost” i sada sam ponovno student. Hvala Akademiji što me je primila nazad. 🙂
Osim rata kao negativne društvene pojave, postoje li trenuci lične sreće/tuge prikazani u filmu?
Naravno. Moji detalji iz djetinjstva, oca koji je snimao mog brata, majku i mene i zbog kojeg sam zavolio kameru, prvi susreti sa kamerom. Zatim, iskustva sa snimanja Top Liste Nadrealista, moje vjenčanje, rođenje sina… Dijelom sam film i posvetio rahmetli ocu koji je nažalost preminuo na dan premijere mog prvog filma “Sjećaš li se Sarajeva”, kojeg sam radio sa Seadom i Nihadom Kreševljakovićem. Intimno, u ovom filmu prikazao sam i krug mog života koji počinje sa mojim ocem, a završava sa mojim sinom.
Šta očekujete od publike koja pogleda film? Kako Vaša autorefleksija da ostavi traga na njima?
Nadam se da ljudi mogu izvući poruku da se ne odriču onoga šta vole. Svojim primjerom prikazujem ljubav prema kameri, snimanju, montaži. Nadam se da se to jasno vidi, kao i moja dosljednost uprkos ratu i svim stvarima koje su me ometale, sputavale, razdvajale. U jednom dijelu filma spominje se definicija horizonta, koja između ostalog glasi: “Što je naše stajalište više, to je daljina pogleda i površina obzorišta veća”. To bi bila jedna od poruka.
Kad je premijera na SFF-u?
Svjetska premijera je 19. augusta u Cinema Cityju u 20.30h, a repriza u istom kinu u okviru programa SFF-a BH film 21.augusta.
Nakon SFF-a slijede li prikazivanja na nekim drugim filmskim festivalima?
Za sada ne mogu ništa najaviti sigurno, ali nadam se će uskoro uslijediti i međunarodne i regionalne premijere.
