Nedavno se pokrenula cijela lavina rasprava kada se “saznalo” da muzika, filmovi i aplikacije koje kupujete od Apple putem iTunes nisu predmet nasljeđivanja nakon smrti.
Zapravo, zato što svi kliknu na “I agree” bez čitanja uslova, ovo se tek sada “otkrilo”. Po uslovima registracije i korištenja iTunes, svi digitalni fajlovi koje ste putem svog Apple ID kupili u app store ili iTunes nakon vaše smrti niko ne može naslijediti.
Mnogi korisnici Apple iTunes imaju biblioteke sa muzikom, filmovima i aplikacijama vrijedne i po nekoliko hiljada dolara. Kada umru, njihov Apple ID jednostavno odlazi sa njima, što je prilično diskutabilno kada se govori o recimo kompletnim albumima. Nekada bi imali kolekciju ploča, ili CD nosača zvuka vrijednu nekoliko hiljada dolara koja bi nakon smrti bila stvar naslijeđivanja, no to nije slučaj sa muzičkim fajlovima koje kupite na iTunes.
Po sadašnjem tumačenju, iako se klijenti bombarduju reklama da kupuju pjesme koje postaju njihovo vlasništvo, to zapravo nije tako, nego se radi o “doživotnom iznajmljivanju”.
Naravno daje to naljutilo udruge potrošača prije svega u SAD-u, pa se brzo na tech blogovima u SAD-u pojavila priča da je Bruce Willis odlučio tužiti Apple, jer navodno želi svoju iTunes biblioteku ostaviti svojoj djeci u naslijeđe.
Dva dana nakon što je ova vijest buknula internetom, porodica Bruce Willisa je demantirala ovu vijest, rekavši da Bruce nije pokrenuo nikakvu tužbu niti će. Iako, izjave za medije su dali samo njegovi članovi porodice ali ne i sam Bruce.
Ovakvo tumačenje koje je nametnuo Apple vezano za vlasništvo nad digitalnom imovinom pokreće sasvim novu raspravu: Da li da se digitalna imovina tretira isto kao i fizička imovina? Kakva je uopšte razlika? Da li će se ovakvo tumačenje odnositi i na licence za software, poput Windowsa?
