Mirnes Husanović (30) je trenutno najbolji bh. bodybuilder. Osvojio je brojne medalje prethodnih godina. Višestruki je prvak BiH, ali i apsolutni šampion.
U svojoj karijeri prošao je put od sumnji, preko osporavanja do obožavanja. Danas nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Zanimljivo, na prva tri zvanična takmičenja završio je na posljednjem mjestu. No, nije klonuo duhom. Nastavio je raditi i koračao je stazama uspjeha.
Danas je praktično bez konkurencije u BiH. U Austriji je 2018. godine, u konkurenciji 19 takmičara, ponio titulu najboljeg u kategoriji do 90 kg i dobio prestižnu IFBB ELITE PRO kartu.
Premda je kao dječak maštao da postane profesionalni nogometaš i bio pred potpisom za prvi tim FK Olimpik, sudbina je imala druge planove. Mirnes je istinski zaljubljenik u body bouilding, a za Life.ba govorio je o svojim počecima, najboljim rezultatima, ishrani, planovima za budućnost.
Piše:Edin Isanović
Možete li za početak reći kako ste se odlučili da trenirate baš ovaj sport?
Imao sam 16 godina kada sam prvi put, na nagovor brata, ušao u teretanu. Bio sam previše mršav i želio sam da popravim svoj izgled. Znate kako se u tim godinama gleda da se dopadneš djevojkama. I ja sam tako razmišljao. Priča je krenula u jednoj teretani u sarajevskom naselju Buća potok. To se dešavalo kod Zijada Gadže, a bila je to stara škola i trenirali su u podrumu. Radili smo treninge, a pamtim da sam na početku nakon vježbi imao velike bolove u kostima.
Jeste li u tim trenucima razmišljali da ćete jednoga dana postati profesionalac?
Ne, cilj je bio samo jedan – da se udebljam. Kasnije, kako sam počeo intenzivno trenirati dobivao sam dobre ocjene starijih ljudi iz ovog sporta. Rekli su mi da sam mršav, ali da imam fino oblikovane mišiće. Objasnili su mi da imam potencijal da napredujem, ali da je ključno da se udebljam. Poslije sam prešao u teretanu kod Vahidina Husića koja je bila smještena u Vilsonovom šetalištu. Polako sam ulazio u ovaj sport i sve je išlo korak po korak.
Kasnije sam na nagovor prijatelja otišao kod Mirsada Terze kojeg nisam poznavao, ali sam znao da je naš najbolji bodybuilder. Želio sam da čujem njegovo mišljenje, jer su mi mnogi naglašavali da mogu početi da se takmičim. Znao sam da su mi noge mišićave, ali sam isto tako dobro znao da su mršave jer sam trenirao nogomet. Nisam radio vježbe za body bouilding,
Šta Vam je rekao poznati bh. bodybuilder Mirsad Terzo?
I danas pamtim tu rečenicu koju je on izgovorio. Ovako je ispalio – ‘Hajde mali skini se da te vidim’. Kada je pogledao rekao je – ‘Dobar si, ali su ti noge previše mršave’. Naglasio je da moram ozbiljno raditi na poboljšanju tog segmenta. Mislim da se sve to dešavalo 2012. godine. Već sam napredovao u tim trenucima i predstavio sam se na prvom takmičenju. Imao sam želju da vidim kako to sve izgleda na bini. Od šest takmičara u Sanskom Mostu bio sam posljednji.
Naredne godine sam se takmičio u Bihaću, a ishod je bio isti. Od tri takmičara, zauzeo sam treće mjesto. Onda me Mirsad Terzo umjesto sebe ubacio u reprezentaciju, a na prvenstvu u Srbiji od 10 takmičara bio sam 10. Nisu me ni pogledali. Iskreno, ovako je sve bilo na početku.
Ipak, niste klonuli duhom. Upoznali ste kasnije Adnana Gostu i s njim ste počeli sarađivati. Jesu li nakon toga došli i bolji rezultati?
Tako je. Adnan mi je detaljno objasnio gdje sam griješio. Najviše pogrešaka je bilo oko ishrane, ali i oko treninga. To da ne pričam. Onda sam 2014. godine izašao na takmičenje za juniorskog prvaka države. Postao sam šampion BiH za juniore, a onda i apsolutni prvak u ovoj kategoriji. Za dvije godine se puno toga promijenilo. Nisam ja znao šta je punjenje i pražnjenje – iskreno ću priznati da sam pravio velike greške koje su na vrijeme uočene i krenuo sam jednim novim putem. Do 2015. godine sam trenirao sa Gostom, uzeo sam još i Kup Srbije. Nakon toga počinjem da sarađujem sa Predragom Miloševićem.
Podigli ste ljestvicu još više. S novim trenerom dolazi još bolji rezultati.
Tako je. Postao sam i seniorski državni prvak. U periodu od 2014. do 2016. godine bio sam i prvak Balkana. Također, u Srbiji i Bosni i Hercegovini sam na nekoliko takmičenja dotakao vrh, a postao sam i apsolutni prvak. Prirodno je bilo da idem stepenicu više i počeo sam raditi punim intenzitetom kako bih ispunio svoje težnje da uzmem PRO kartu. Pripreme su trajale godinu dana. Onda sam osvojio prvo mjesto na Kupu Austrije, a na nadmetanju sa 18 takmičara, koji su došli iz svih dijelova svijeta, bio sam najbolji. Osvojio sam poziciju broj jedan, a samim tim i PRO kartu. Takmičio sam se u kategoriji do 90 kilograma.
U jednoj izuzetno jakoj konkurenciji uspjeli ste pobijediti i postali ste profesionalac. Kako ste se tada osjećali?
Sjajno, težio sam da ostvarim taj cilj. Prošao sam dosta uspona i padova, ali sam uspio u svojim dugogodišnjim nastojanjima. Te 2018. godine odlučio sam napraviti pauzu od godinu dana. Otvarao sam fitnes centar, renovirao sam stan, a i supruga je bila trudna. Sve ove okolnosti dovele su do tog poteza. No, trenirao sam redovno kao da ću imati nadmetanje.
Potom sam odlučio da angažujem novog trenera Marija Jarnečića, jer sam želio da napravim još jedan iskorak u karijeri. To je najbolji hrvatski trener posljednjih deset godina. Izgradio je dva profesionalca koji se takmiče za Mr.Olympia.
Za Vas je cilj uvijek bio isti, a uspjeh je stajao negdje na kraju puta. Da li je Vaša karijera nastavila ići uzlaznom putanjom pod vodstvom Marija Jarnečića?
Za godinu dana je bio evidentan napredak. Spremali smo se za takmičenje koje se trebalo održati 23. aprila ove godine na Malti, ali je odgođeno zbog pandemije. To je trebalo biti moje prvo takmičenje u PRO kategoriji, a cilj je bio da uđem među šest najboljih na svijetu jer bi tako zaradio novac. Radio sam godinu dana, sve kako sam dobio upute, nisam preskočio niti jedan obrok. Dobio sam osam ili devet kilograma čistih mišića. No, COVID 19 je to prekinuo, a uloženo je mnogo i truda i novca. Sve sam trenirao u Sarajevu, ali sam imao obavezu da jednom mjesečno s Marijom treniram na Krku. Detaljno se ovdje prati svaka sitnica, a kada se uoče greške radi se na njihovim ispravkama. Također, kada sam u gradu na Miljacki snimim treninge i pošaljem, a Mario nakon toga napravi novi program.
Koliko novca je potrebno kako bi se ozbiljno trenirao body building?
Mnogo, a hrana je najvažnija. Treniram pet dana u sedmici, to je ono kada se održava forma. Međutim, ako se spremam za takmičenje, onda dva puta dnevno. Počinjem tri ili četiri mjeseca ranije. U ponedjeljak počinjem nove pripreme. Radim u svojoj teretani, a ovo takmičenje na Malti je pomjereno za 30. septembar. Prije toga imat ću iskušenja u Švedskoj i Italiji.
Ko su Vaši uzori?
Lee Priest i Tom Black. Sa ovim drugim me čak i porede zbog jačine nogu.
Kako da mlađi ljubitelji ovog sporta izbjegnu greške, imate li neki savjet?
Pa neka uče na tuđim, a ne na svojim greškama. Savjetujem im da gledaju na internet korisne savjete stručnjaka. Imaju sve od ishrane i neka rade ono što ih ispunjava. Također, u životu je sve moguće. Nemojte tražiti razlog da izbjegnete trening. Dajite 120 posto u svemu što radite, mada znam da nije lako. Teško je, više se puta nađemo na koljenima i da nismo svjesni kako smo tamo dospjeli. Bit je u tome da se ponovo dignemo i nastavimo našim putem. Neka znaju gdje žele stići i šta žele biti. Nemojte slušati šta drugi govore. Dakako, ovaj sport je postao izuzetno popularan u BiH, a najviše zbog prehrane.
