- “U toliko više razloga da se taj dan obilježava i sa jednog i sa drugog aspekta. Mislim da ovaj mladi svijet, koji se ne sjeća ni jednog 6. aprila, kojima je to tako neki praznik, njih bi trebalo animirati da izađu na ulice, u muzeje, da prisustvuju nekim manifestacijama, da obiđu te spomenike kod Vječne vatre, spomenike šehidima, spomenik Djeci opkoljenog Sarajeva. Treba da se evocira istorija i da im se ukaže na značaj i jednog i drugog 6. aprila”, istakao je bivši sarajevski gradonačelnik.
Obilježavanju 6. aprila kao Dana oslobođenja Grada Sarajeva u Drugom svjetskom ratu, ali i dana kada je tadašnja Evropska zajednica priznala nezavisnu BiH 1992. godine, kao i svemu što se desilo nakon toga, ne pridaje se dovoljno pažnje, ocijenio je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) dr. Kemal Hanjalić, bivši gradonačelnik Sarajeva (1985. – 1987. godina).
“Trudim se da svake godine ovdje budem za 6. april i obavezno prisustvujem svečanoj sjednici Gradskog vijeća Sarajeva. Ali, mislim da je to malo. Mislim da manifestacije treba da se bolje organizuju, dolaze do izražaja. Šteta je što nema više sadržaja da se obilježi 6. apil. To je izuzetno značajan datum za Sarajevo”, naglasio je dr. Hanjalić.
Osim što Grad Sarajevo 6. aprila slavi dan oslobođenja, ove godine je to 70. godišnjica, taj datum za mnoge je sjećanje na 1992. godinu kada je počelo stradanje Sarajlija u posljednjem ratu.
“U toliko više razloga da se taj dan obilježava i sa jednog i sa drugog aspekta. Mislim da ovaj mladi svijet, koji se ne sjeća ni jednog 6. aprila, kojima je to tako neki praznik, njih bi trebalo animirati da izađu na ulice, u muzeje, da prisustvuju nekim manifestacijama, da obiđu te spomenike kod Vječne vatre, spomenike šehidima, spomenik Djeci opkoljenog Sarajeva. Treba da se evocira istorija i da im se ukaže na značaj i jednog i drugog 6. aprila”, istakao je bivši sarajevski gradonačelnik.
U vrijeme dok je bio prvi čovjek Sarajeva, ali i kao dijete, Hanjalić se sjeća da je obilježavanje 6. aprila bila prava svečanost – praznik.
“Sjećam se kao dijete bio je 1. maj i 6. april. Tada su nas sa školom, išao sam u Saburinu, vodili u grad. Tada su nas vodili prema pojedinim mjestima da ih vidimo, obiđemo. To su bili obavezni dani kada je cijela škola izlazila vani. Ne znam koliko studenata o tome sada zna. Studenti se isto tu trebaju aktivirati. Moglo bi se sigurno više učiniti. Grad Sarajevo čini nešto: obilaze se spomenici, polažu se vijenci, ali to je ipak, malo u odnosu na ono što bi trebalo”, istakao je Hanjalić.
– Zapostavljeni objekti iz prošlosti –
Stanje u Sarajevu je sada, naglašava Hanjalić, puno drugačije, iako ima i dosta nekih sličnosti u odnosu na vijeme prije tačno 30 godina, kada je bio gradonačelnik.
“Ako dozvolite, kad ste spomenuli to doba, sjećam se upravo povodom 6. aprila imali smo svečanu Skupštinu u Skenderiji i došao je novinar tadašnjeg Radio Sarajeva da me pita koji su problemi grada: ja sam tada rekao nešto što mislim da važi i dan danas – najveći problem grada je tzv. “dabl m sindrom” – menadžiranje i održavanje. Naravno taj problem je i danas izuzetno prisutan i pored toga što imamo višestruko više menadžera, ali je taj odnos prema održavanju onoga što imamo zaista čak lošiji nego onda”, istakao je dr. Hanjalić.
Nekadašnji prvi čovjek Sarajeva navodi da danas “gradimo nove objekte, poslovne centre, trgovačke centre, hotele, a ono nekada što je izgrađeno propada, kroz nekakve privatizacije kao što je primjer Holiday Inna koji se sada oporavlja”.
“Zar nije bilo racionalnije taj hotel održati u onom sjaju kakav je nekada bio. To se odnosi na sve, izuzev što je višestruko naglašeno. Sada je više političkih problema: državno uređenje, organizacija grada. Teško je u tim uslovima kakvi su nam nametnuti, nešto postići. Ali, ono što ja propagiram u svojoj struci jeste: ne treba čekati državu. Mi svi čekamo to kada će novi ministar, kada će vlast. Treba inicijativa da pođe odozdo. Hajdemo mi probati učiniti nešto u ovim okvirima, koji se neće izmijeniti, da ne gubimo vrijeme. Sada imamo novu vlast od koje ja ne očekujem puno da iskreno kažem jer je skrojena po istim aršinima kao i ranija – nacionalne partije”, naglasio je Hanjalić.
Istakao je da inicijative mogu poći od građana. Ono što mu nedostaje, navodi, a što je nekada bilo prisutno, odnosno čega je prije bilo puno više je inicijativa građana, da se organizuju, da se uradi nešto dobrovoljno da se proba krenuti dalje. Toga danas, ocijenio je, skoro da nema. Kao jedan od primjera naveo je komunalnu higijenu ocijenivši da grad “nikada nije bio prljaviji”.
“Nemojte gledati centar. Samo otiđite 100 metara dalje. Predlažem da samo neko ode da pogleda onaj dio od Al Shidija prema Miljacki. Da sam investitor, ja bih rekao mi smo ovdje investirali milione, sada vi opštinari, inspekcije, učinite nešto da to ne izgleda onako kako izgleda. Turisti kada dođu ne gledaju samo galerije i muzeje”, kazao je Hanjalić.
Drugi problem, koji je puno ozbiljniji, smatra nekadašnji prvi gradonačelnik Sarajeva, jeprivredna struktura: nedostatak proizvodnje stvaranja dohotka.
“Sarajevo je nekada bio jedan od vodećih jugoslovenskih industrijskih cenatara i nije to postalo zato što smo mi Bosanci nešto posebno talentovani za industriju i tehnologiju. On je nama donesen planski u to doba, poslije rata, i postigli smo ono što smo bili postigli – UNIS, Famos… Danas, nažalost, apsolutno toga nema. Nema ni malih koji bi nešto pokretali. Sveli smo se, zapravo, vraćamo se na onu filozofiju – važno je imati nešto prodavati, imati kafića. Sve je to lijepo. To daje draž jednom gradu, ali ko će stvarati dohodak. Sve je to potrošnja. Sve se to vrti ono što neko donese ili zaradi izvana ili dijaspora pošalje, ali nemate onog stvaranja dohotka koji bi vukao naprijed i svega toga”, smatra Hanjalić.
– Marka za muzeje i galerija –
Naglašava da je Sarajevo zaista turistički atraktivno i da je stavljeno među top destinacije u 2014. godini. Interesantno je, veli, jer ljudi bi voljeli da vide to mjesto koje je 1.000 dana okupiralo pažnju svijeta u najgorem smislu.
“Ono se oporavilo, dobro se oporavilo. Ali, muzej je primjerice zatvoren. Država ne može da riješi problem muzeja. A, što ne bi građani sami rekli, hajdemo mi svako po marku dati mjesečno, pa da taj Zemaljski muzej, Historijski muzej, galerija da se otvore. Imate izuzetno puno bogatih ljudi u Sarajevu koji se iživljavaju na razne načine, kao što je vozanje u skupim automobilima. Što ne bi oni, ili se neko udruženje našlo kao što to radi Udruženje Obrazovanje gradi BiH u svom segmentu, pa da se problemi počnu rješavati. Hajdemo osnovati udruženje za obnovu nacionalnih spomenika, muzeja…”, poručio je Hanjalić.
Ako društvene institucije ne vrše svoju obavezu, Hanjalić navodi kako se čudi da građani nešto ne pokrenu ili je neimaština i apatija toliko okupirala sve da oni ne mogu da se organizuju. Cijeni da se može dosta učiniti bez obzira na situaciju.
Dr. Hanjalić naglašava da su institucije grada svedene na tako minimalističku funkciju koju Sarajevo nikada nije imao u istoriji.
“Kanton je preuzeo sve, ugušio je grad. Uvijek su opštine bile te autonomne organizacione jedinice i to je logično da građani ostvaruju svoja prava u opštinama, a neke zajedničke funkcije su, ipak, gradske funkcije. Ono što obezbjeđuje funkcionisanje grada kao jedne cjeline, urbane, privredne, to je bilo na nivou grada. Sada imate kanton koji velikim dijelom ostvaruje ono što je nekada radio grad, odnosno gradska organizacija. Međutim, kanton je puno veći, puno širi i mislim da je neracionalan. Nekada smo imali srezove i tada Grad Sarajevo jedno kratko vrijeme nije nešto značio kao grad, ali je to tad shvaćeno kao nepotrebno. Mislim da bi Grad Sarajevo morao dobiti nekakav poseban status. Ovdje se govori o distriktu, ne znam, mislim da to nije racionalno rješenje, pogotovo ne sada, Ali bi morao preuzeti od kantona i opština neke funkcije koje su interesu funkcionalnosti grada kao takvog”, ocijenio je dr. Hanjalić.
– Gradonačelnik je svugdje važna funkcija –
Naglašava da svaki grad ima gradonačelnika te da to predstavlja izuzetno važnu funkciju te da su gradske službe ključne za razvoj nekog grada. Ne može se, cijeni dr. Hanjalić, staviti na kanton razvoj Grada Sarajeva, njegovih institucija, kulturnih, naučnih… Za ustroj Grada Sarajeva uzor mogu, naglašava, biti brojni evropski, ali i neki gradovi u okruženju, u državama iz bivše Jugoslavije.
“Znači, ne moramo ići puno dalje. Uglavnom, gdje sam ja bio, funkcija gradonačelnika je puno značajnija. Vidite vi to i iz medija. Svaki dan je neki gradonačelnik u medijima, a kada čujete za našeg Ivu Komšića, koji je po meni dobar, inteligentan gradonačelnik, obrazovan, nema šansi”, smatra Hanjalić.
U funkciju razvoja Sarajeva, ali i BiH, smatra dr. Hanjalić treba i može se staviti ne samo sportski kapaciteti nego i kapaciteti na brojnim drugim poljima. Naglašava da je uvijek zagovarao da “mi možemo, samo treba imati ideju, dobru koncepciju tog događaja i treba imati podršku”.
Hanjalić, koji je član Akademije nauka i umjetnosti BiH, a angažovan je i na Državnom Univerzitetu Novosibirsk u Rusiji, u septembru u Sarajevu organizuje naučnu konferenciju u kojoj će učestvovati 200 do 250 vrhunskih naučnika iz cijelog svijeta. Konferencija se održava od 1994. svake tri godine, a posljednja je održana prije tri godine u Palermu, prije toga u Rimu, Dubrovniku…
“Puno sam razmišljao da donesem to u Sarajevu. No, nailazim na niz banalnih problema koje nikada nisam iskusio, a kojima se bavim. Planirano je da dođe 30-tak Japanaca, sve su to vrhunski naučnici istraživači. Moj kolega iz Tokija mi piše: malo se bojimo dolaska u BiH. Svaki Japanac kada ide u inostranstvo on ide na stranicu MVP-a i traži – BiH je klasificirana pod zemlje rizika, istina malog, ali pod zemlje rizika. Naravno da se nelagodno osjećaju. Kad vidite šta se po gradu dešava u tom smislu sigurnosti, a svaki dan se nešto desi, šta da kažete. Koliki rizik ja činim i šta da ja kažem njima: nije to tako kao što kaže japansko ministarstvo, a ustvari postoji osnova. Ja ne mogu da vjerujem da se ta sigurnost ne može poboljšati. Da ne govorimo o okolišu, smještaju, imate jako puno hotela, samo šta nude. Kongresni turizam je unosan. Zamislite desetak ili dvadesetak takvih manifestacija, a mogli bi”, cijeni Hanjalić.
– Opasnost od fašizma –
Nekadašnji prvi čovjek Sarajeva ukazuje i na opasnost od porasta fašizma. Navodi da, nažalost, “udruženje antifašista postaje sve manje i manje, ljudi stare, odumiru, oni koji su bili borci protiv fašizma”.
“Mlada generacija ne zna puno o tome, ne shvata koje su to potencijalne opsanosti koje mogu dovesti do kataklizme, ako fašizam ponovno uzme neku vlast, a vidimo da on navire u svakoj zemlji – u Francuskoj, Holandiji, pa i Njemačkoj. To nam zaista fali, ali ja ne znam kako mladu generaciju navesti da više razmišlja o toj opasnosti koja je zaista latentna i možda nimalo nije neostvariva. Ono što se dešava i kod nas po tim fudbalskim utakmicama – grafiti, tuče, u čisti fašizam. To nema veze sa sportom”, smatra Hanjalić.
Ocjenjuje da bi društvo, država, trebali nešto da urade. Smatra da država “ne funkcioniše najbolje, odnosno funkcioniše vrlo loše, a i kada to čini nema vremena ni smisla da se bavi takvim stvarima kao što je borba protiv fašizma, održavanje spomenika”.
“Ne bave se ni obrazovanjem. Po meni je veoma ozbiljna kriza u našem obrazovanju: gledam po svijetu koliko se pridaje pažnje, pa čak i u Rusiji, Kazahstanu, tome. Ono što posebno fali je ta komponenta obrazovanja u privrednim i tehničkim naukama”, smatra dr. Hanjalić.
Da bi stranac investirao, postoji, zaključuje, nekoliko preduslova. Svi govore, navodi dr. Hanjalić, o “šumi” propisa, o neadekvatnim, neprivlačnim uvjetima, ali niko, cijeni, ne govori da je jedna od velikih prepreka investicijama nedostatak odgovarajućeg kadra – ko bi to vodio.
“Vrlo je lijepo što se radi u Goraždu, Tešnju, ali nema tu neke visoke tehnologije. Sve je to neki ‘lon’ posao. Moramo ići dalje. Tu nas mogu povesti samo obrazovani kadrovi iz ovih prirodnih, teničkih, pa i medicinskih nauka, mislim u faramceutici, medicinskom inženjeringu”, zaključio je dr. Hanjalić.
