Dvadeset godina je relativno kratak period u životu jednog kolektiva, ali veoma značajan kada se radi o njegovim prvim godinama. Ovaj tekst je nastao iz želje da se zabilježe i zapamte Famosove godine. On treba da produži sjećanje na ljude koji su u mirnom hrasničkom ambijentu, na granici Sarajevskog polja i planine Igmana započeli veliko djelo sa malo snage, i ubrzo dokazali da jaka volja i krilata mašta onih koji hoće i znaju – granice ljudskih mogućnosti čine veoma elastičnima.
Piše: Sarajevograd.ba
U svaka doba iza Famosa su stajali blistavi rezultati rada, a ispred njega mogućnosti da se ide dalje sa više smjelosti ulaženja u nove poslovne angažmane i neistraženim stazama poslovanja. Na periferiji Sarajeva, nedaleko od Ilidže u mjestu Hrasnica, nalazila se nekada najveća Fabrika motora “FAMOS”, poznatija pod skraćenim nazivom – FAMOS – ( FA-brika MO-tora S-arajevo ).
Njena izgradnja počela je davne 1950. godine, a prva proizvodnja koja je izašla na tržište dogodila se 1953. godine. Osnovni proizvodi FAMOSA bili su motori, mjenjači i spojnice za srednja i teža privredna motorna vozila. Također, proizvodili su se i damperi, kišni agregati i oprema za potrebe narodne odbrane.
Motori koji su se proizvodili u ovom sarajevskom naselju, pod velom ovog giganta, do 1970. godine oko 37.300 <famos> motora je ugrađeno u vozila i mašine koji su dospjele čak i u druge zemlje Evrope, Azije, Afrike, Južne Amerike… Uporedo sa razvojem Fabrike, razvijalo se i fabričko naselje Hrasnica. Umjesto prvobitnih nekoliko trošnih seoskih kućica, izgrađeno je gradsko naselje sa svim potrebnim komunalijama ii neophodnim pratećim objektima društvenog standarda.
Pored savremeno građenih objekata, izgrađene su i dvije moderne škole, društveni dom kulture, dječje obdanište, zdravstveni centar, sportski centar, te nekoliko trgovačkih i ugostiteljskih radnji. U privredi ilidžanske opštine, Famos je zauzimao dominantno mjesto. U ukupnom prihodu cjelokupne ilidžanske privrede, Famos je učestvovao sa 42,5%, u bruto dohotku 40,7%, u neto dohotku 42,8%, akumulaciji 42,5%, u broju uposlenika 31,5%.
Mjesto i uloga Famosa bili su značajni kako u privredi, tako i industriji područja grada Sarajeva: preko 10% nacionalnog dohotka cjelokupne sarajevske industrije ostvarivalo se u Famosu, dok je u njemu bio zaposlen svaki deseti radnik sarajevske industrije. Neki od značajnih događaja bili su dolazak velikog broja stručnjaka u Hrasnicu i početak proizvodnje. 6. aprila 1953. god. kada su Sarajlije deveti put slavile Dan oslobođenja svoga grada, počela je proizvodnja dva zupčanika i teški mjenjač. Iako je Hrasnica na domaku Sarajeva, tada je bila samo jedno omanje selo pribijeno uz podnožje planine Igman, povezano sa Ilidžom, bez organizovanog prevoza, pa se na toj relaciji uglavnom pješačilo.
Slaba veza bila je i između Ilidže i Sarajeva. Nije bilo tramvajske pruge, već su se roba i putnici prevozili uskotračnom prugom, a kasnije autobusima. Malo po malo, počele su se zapažati ljepote koje je nudi ovaj kraj, Hrasnica, šumoviti Igman, Večerica te Vrelo Bosne, Ilidža.
FAMOS – Fabrika koju je i Josip Broz Tito posjetio
Famos je posjetilo mnogo visokih zvaničnika iz naše zemlje i iz drugih zemalja, sa svih kontinenata. Ipak, najvažniji i najmiliji njegov gost bio je Predsjednik bivše Jugoslavije, Josip Broz Tito, koji je čak tri puta posjetio ovu fabriku te razgovarao sa rukovodstvom i radnicima Famosa. Njegova posjeta je uvijek bila znatno bitna jer je kolektivu ovog giganta, donosio moralnu podršku i podstrek u radu kao i direktnu pomoć u rješavanju konkretnih problema.
Prva njegova posjeta bila je 27. novembra 1953. god., kada je Famos ostvarivao svoje prve sigurnije proizvodne korake. Iz tadašnjeg razgovora sa radnicima saznao je da nije dovoljno uređen prevoz za Ilidžu i Sarajevo, pa je skrenuo pažnju nadležnima da radnicima Famosa treba što prije obezbijediti prevoz, te da se u neposrednoj blizini grada Sarajeva, ne osjećaju kao u pustinji. Uskoro, uveden je redovan autobuski saobraćaj na relaciji Hrasnica – Ilidža.
Drugi put, Tito je bio gost Famosa 31. decembra 1960. godine, kada je tadašnji Famos već daleko bio od početnih poteškoća koje je imao. Tito je opet obišao Fabriku, a zatim je u Društvenom domu, gdje je u njegovu čast bila priređena svečanost, sjedio sa radnicima, razgovarao, pjeva i fotografisao se sa svima prisutnima.
“Vidio sam drugovi, ogroman napredak vašeg preduzeća, vi imate sve mogućnosti da se još snažnije razvijate u budućnosti …” – bila je to izjava druga Tita prilikom održane svečanosti.
Treća posjeta bila je 3. decembra 1969. god. Opet je počeo sa obilascima fabrike i kolektiva koji ga je oduševljavao te pozdravljao na svakom njegovom koraku. Tito je bio prezadovoljan Famosovim uspjesima. To je i izrazio u Knjizi utisaka ovim riječima:
“Famos je na mene ostavio veoma dobar utisak. Savremeno je opremljen za proizvodnju. Naročito jak utisak sam dobio o kolektivu i o ljudima koji odlično rade svoj posao. Mislim da je ovaj kolektiv sposoban da izvršava mnoge komplikovane zadatke ….”
Ljudi koji su tada radili, znaju kakvu je Tito podršku davao ovom kolektivu i njihovim nastojanjima da Fabriku ali i Hrasnicu “digne u nebesa”.
ZAŠTITA RADNIKA NA RADNOM MJESTU
Od prvih dana formiranja Fabrike, zaštiti na radu se poklanjala uvijek dužna pažnja u granicama mogućnosti Fabrike. Istina, početak je bio vrlo skroman: zaštitna odjeća je bila jedino što se moglo vidjeti kod radnika, a od sredstava lične zaštite u ono vrijeme, gotovo da nije bilo ničega. U to vrijeme radnici su dobivali uz platu jedan dodatak kao vid nadoknade za teže uslove rada. U slučaju povrede, povrijeđeni je bio prevežen jednim od prrevoznih sredstava kojim je Fabrika raspolagala u ambulantu na Ilidži ili u Sarajevu, jer ambulante u Hrasnici na početku rada Famosa nije bilo, nešto tek kasnije.
U međuvremenu promjenili su se zakonski propisi socijalnog osiguranja i time dolazi do ukidanja fabričkih zdravstvenih ustanova. Donijete je odluka, zbog slabe komunikativne veze sa Sarajevom, da se sva osnivačka prava i sva nepokretna i pokretna imovina fabričke ambulante prenese Opštinskoj skupštini Ilidža. Tako se i otvorila prva javna zdravstvena ustanova <Zdravstvena stanica Hrasnica>, koja je od tada bila pravno samostalna zdravstvena ustanova sa svojim organima upravljanja i normativnim aktima. Zadaci su joj bili da liječi sve aktivne osiguranike i članove njihovih porodica, bez obzira da li su u radnom odnosu sa nekim drugim preduzećem.
Sljedeći potez, poslije ostvaranja zdravstvene stanice u Hrasnici, bila je integracija sa Domom zdravlja na Ilidži, tačnije 1963. god.
NEPREKIDNA STAMBENA IZGRADNJA
Istovremeno, sa izgradnjom fabričkih hala, građeno je naselje Hrasnica. 1952. godine, već je bilo izgrađeno 44 stana i Samački hotel “IGMAN” sa 54-dvokrevetne sobe i 108 ležaja, dok je naredne godine izgrađeno 133 stambena objekta. Nakon nekog vremena broj stambenih objekata se povećao na 1.406 jedinica. Pored Hrasnice, gdje je uglavnom bila orijentisana stambena izgradnja i gdje je izgrađeno ukupno 1.217 stanova, ulagana su sredstva u izgradnji stanova u Sarajevu i Ilidži.
Pored izgradnje stambenih objekata, kako u Sarajevu, Hrasnici i Ilidži, Famos je obezbijedio izgradnju stanova na području Zagreba, Beograda, Novog Sada, Splita i Dubrovnika.
Fabrika motora Sarajevo (FAMOS) još jedan je od industrijskih giganata iz čijih su pogona tokom i nakon rata rastavljene i pokradene mašine za proizvodnju motora, oklopnih vojnih vozila i tenkovskih transmisija. Ova grupacija prije rata je zapošljavalo 12.000 radnika u dvanaest fabrika širom BiH, a čak polovina ih je bila zaposlena u proizvodnom kompleksu u Hrasnici kod Sarajeva. Godišnja prodaja bila je vrijedna 400 miliona dolara, a svake godine zarađivano je petnaest miliona dolara samo od prodaje motora i dijelova Mercedes-Benzu.
Domaći mediji proteklih godina iznosili su brojne podatke o pustošenju ovog industrijhskog giganta, navodeći da je u ratnom vihoru vecina mašina iz Hrasnice završila u pogonima FAMOSA u Lukavici, u Istočnom Sarajevu, ali i da je jedan dio otpremljen u tadašnju SR Jugoslaviju, u tvornice oružja u Beogradu, Priboju, Kruševcu, Kragujevcu i Nikšiću. U prilog šokantnoj potvrdi propasti nekadašnje moćne industrijske grupacije ide i činjenica da je 2007. godine FAMOS u Hrasnici brojao tek 50-tak radnika.
Fotogaleriju pogledajte na ovom linku
