U vremenu zatvorenih bazena: Mustafa, Muhamed i Omar treniraju na Boračkom jezeru

Mustafu, Muhameda i Omara ni zatvaranje bazena zbog prevencije širenja nove vrste koronavirusa nije spriječilo da nastave sa plivačkim treninzima.

Nasmijani i raspoloženi dječaci, odlučili su da ne sjede kod kuće nego da na Boračkom jezeru, 20 kilometara od Konjica u Hercegovini i 60-ak kilometara od Sarajeva, održavaju formu. Nakon online nastave, roditelji ih iz Sarajeva dovoze na Boračko jezero gdje treniraju u pratnji trenera Minela Bakala.

https://www.facebook.com/lifebasport/videos/1158552687822015/

Širenje koronavirusa zaustavilo je i negativno utjecalo na život ljudi u cijelom svijetu, a uz ostalo, zaustavljene su i organizovanje sportske aktivnosti i takmičenja.

Zbog zatvaranja sportskih centara i bazena, sportisti u Bosni i Hercegovini su na različite načine, često i improvizacijom, pokušali da ostanu u formi.

U istoj situaciji su bili i Mustafa, Muhamed i Omar, 13-godišnjaci koji godinama treniraju plivanje.

Kako je vrijeme na Boračkom jezeru, smještenom na sjeveroistočnim obroncima planine Prenj, još uvijek promjenljivo, to je zahtijevalo i kupovinu odgovarajuće opreme. Naravno, roditelji su im, kao najveća podrška, obezbijedili i to. Tu su za djecu, koja iako nemaju podršku države, predstavljaju je i na inostranim takmičenjima.

Nasmijani i raspoloženi, dječaci pričaju o ljubavi prema sportu, druženju i novim poznanstvima koje stiču na takmičenjima.

Mustafa Jamak (13) kaže da na Boračkom jezeru treniraju otkako je bazen zatvoren.

“Tu smo, jer je bazen zatvoren, pa nemamo izbora. Ovdje smo da bismo održavali kondiciju. Lakše je trenirati u bazenu, jer imamo trake koje pratimo”, rekao je Mustafa.

On se inače bavi triatlonom – plivanje, vožnja bicikla i trčanje.

“Ovim se bavim već treću sezonu. Osvojio sam mnogo nagrada. Izdvojio bih onu kad sam bio prvi na triatlonu u Lincu, bio sam i treći na Balkanskom prvenstvu u Istanbulu”, ispričao je Mustafa.

Plivanje trenira već sedam godina, ali, kako je kazao, nije mu bilo zanimljivo da samo ide na takmičenja u plivanju, pa se odlučio okušati i u drugim desciplinama.

“Išao sam na neke trke u Sarajevu. Pošto sam bicikl vozio od treće-četvrte godine, tako da sam odlučio da se bavim triatlonom”, rekao je Mustafa.

Poručio je da se, pored sporta i škole, uvijek nađe vrijeme i za druženje sa prijateljima i da je bitno samo dobro se organizovati.

– Sa svakog takmičenja nova iskustva –

Među tri drugara koji treniraju zajedno je i Muhamed Đonko (14). Od treće-četvrte godine trenira plivanje i taekwondo.

“Triatlonom sam se počeo baviti tek prije par godina, čisto iz zabave, sad to prelazi u nešto ozbiljnije i veće. Oduvijek sam volio sport. Na trening na Boračkom jezeru dolazimo već pet, šest puta. Održavamo kondiciju. Pokušavamo koliko možemo tokom korone. Nemamo puno izbora”, rekao je Muhamed.

Na Boračkom jezeru plivaju oko 750 metara u jednom smjeru.

“Puno je bilo takmičenja u ovih deset godina, koliko treniram. Osvajao sam različite medalje. Sa svakog takmičenja nosim druga iskustva, upoznajem nove prijatelje…”, ispričao je Muhamed, koji ljubav prema triatlonu dijeli sa ocem.

Omar Njemčević (13) kaže da pokušavaju da što češće treniraju na Boračkom jezeru.

“Plivanje na Boračkom jezeru je dobra zamjena za plivanje na bazenu. Moja dva prijatelja se bave triatlonom i oni su došli na ideju za treninge na jezeru. Počeli su da plivaju ovdje, a ja sam im se pridružio”, ispričao je Omar.

Ranije se bavio fudbalom, ali je zbog povrede morao da se preusmjeri na plivanje.

“Plivanjem sam se počeo baviti prije dvije-tri godine. Postigao sam dobre rezultate. Našao sam se u tom sportu”, rekao je Omar, koji također smatra da je najbitnije dobro se organizovati između škole i sporta.

Minel Bakal, trener plivačkog kluba “Bosna”, dječake trenira već pet-šest godina.

“Stvarno su vrijedni momci. Treniraju najmanje sedam puta sedmično. Treniraju različite sportove tako da tokom sedmice imaju baš puno treninga”, rekao je Bakal.

Epidemija koronavirusa je, kako je kazao, usporila kompletan sistem, svijet, pa i sportaše.

“Bazen je zatvoren već dva mjeseca i ne možemo trenirati. Iskoristili smo priliku da par puta sedmično dođemo na jezero, da ne kažem rekreativno, ali da održavaju svoju snagu”, ispričao je Bakal.

Poručio je da djeca dolaze sa inicijativom, roditelji ih podržavaju, a trener je tu da ih nadgleda i uputi šta da rade.

“Na ovome se vidi koliko žele održavati formu”, dodao je Bakal.

– Najvažnija je želja i volja djece –

Muhamedov otac Adem Đonko prati sina na treninzima i takmičenjima. I on se bavi sportom i smatra da je jako bitno djetetu dati dobar primjer i podršku u bavljenju sportom.

“Najvažnija je njihova želja i volja. Da žele da se bave sportom, da žele da treniraju. To je čitav sistem, treba svako da odigra svoju ulogu, pa tako i mi roditelji. Lično smatram, ako nema podrške od roditelja teško je od mladih ljudi očekivati neku ozbiljnost i istrajnost u bavljenju sportom, naročito kada nema podrške od države, sistema”, rekao je Adem.

Smatra da je najvažniji rad, a rezultat jeste važan, ali nije primaran. Kako je kazao, dječaci su prethodnih godina zbog takmičenja obišli mnoge evropske zemlje te upoznali mnogo drugara iz drugih zemalja i kultura.

Nakon treninga od nešto više od sat vremena, raspremaju se i vraćaju kućama, jer imaju i drugih obaveza. Nasmijani i raspričani, kao i prije dolaska, prate jedan drugog u živicu zaraslim putem od Boračkog jezera.