Savršeno se jasno uočavala eksperimentalna narav Bobby Robsona, Terry Venablesa i Glenna Hoddlea, po kojima, nije bilo veće superiornosti od istorije Gordi Albiona.
Takva taktika, manje naporna od zatvorene defanzive, nije oklijevala da pokuša i s drugom metodom. Nerazumne i lakovjerne mušice koje su se lako hvatale za ljepak britanske veličine za tridesetak kratkih godina će preživjeti čitavo jedno stoljeće ljudske nesreće.
Na statusu superzvijezda zasnovani i satkani od kristala na pozadini najznačajnijih uspomena iz vremena Alfa Ramseyja, generacije mladića se stalo utrkivati s olujom komercijalnih interesa, koji su imali veći uticaj od stvarne potrebe za perfomance reprezentacije, domaći mediji počeli su neusporedivo više pisati o nacionalnoj selekciji, a s publicitetom dolazi i kritično rasuđivanje.
Pridjevi s kojima su Albion obasipali mediji počeli su dobivati sve veću negativnu konotaciju, s aluzijom na preplaćene superzvijezde koji u svojim klubovima uživaju kraljevski tretman, a ne opravdavaju reprezentativnu investiciju.
Nije čudo, od razbuktalih strasti pojavila se živa suprotnost taktičkom umijeću i tehnici. Raskošni bljesak Premiershipa našao se u minimalnom ali psihološki presudnom vodstvu naspram reprezentacije, dok su čelnici FA smatrali da bi, uz izbjegavanje suvišnih polemika i opterećujućih tenzija, trebali čuvati strana ulaganja u timove.
Istina, s puno grmljavine, ali klupska dominacija postaje najveći konkurent zanemarenoj nacionalnoj selekciji. Rezultati su iskorišteni za ono nepostavljeno demokratsko pitanje nacije slobodnim odgovorom – gubitnici. A njihov je ponos još početkom stoljeća tražio sukob: oni i čitav svijet zajedno…
Sven-Göran Eriksson je poslije Alfa Ramseyja i osvojene titule svjetskog prvaka, kad je golovima Geoffa Hursta za pola stoljeća, zaustavljena tradicija, proglašen za najuspješnijeg selektora Gordi Albiona. Englezi su nakon šokantnog poraza od Hrvatske 2:3 na Wembleyju, odavali otužnu sliku junaka koji su izgubili sve dobivene bitke. Fudbal je, još jednom, pokazao koliko je, zapravo, slabašna i tanka nit između ushićenja i očaja. Ili obratno, kako je kome zgodnije. Za svakog debela knjiga. Za selektora Stevea McClarena redoslijed, manje ili više, hronološki. Od Scotta Carsona do Petera Croucha…
Nagomilane tenzije javne, otvorene. Neskrivene. Stari detalji, onaj prepoznatljivi britanski blockbuster i očekivani dramski serijal, koji od kvalifikacija za Euro 2008. traje, evo već skoro deset godina, u kojem je poznat i uvod i zaplet i vrhunac i rasplet. Crveni telefoni i glasna medijska rika koja fudbalski utihne.
Neuravnotežena engleska ekipa na terenu ne pokazuje nadmoćnu težinu. Kako rezultati ulazili u sve oštriji kontrast s enormnim troškovima koje igrači imaju u svojim klubovima, tako je i Gordi Albion postao predmetom kritike. Njihov položaj ”vječnih plemića” na kraljevskom dvoru opasno se uzdrmao.
U periodu, koji nije određen bijelim zastavama, na čijim krajevima nema razapetih mreža, očito Englezima to nije smetalo. U traženju vlastitog statusa ti su ”tuđinci” dugi niz godina izvlačili iz rukava šarolikost svojih finti. Ne kao trik. Lišeni osjećaja za usplamtjelu maštovitost prijašnjih generacija mnogi su se na Wembleyju dali povući za nos.
Engleska još jednom stenje nakon bravuroznih odbrana Gianluigija Buffona, mjunevitog u refleksu, majstorom odbrane izbliza, sa osebujnim lovljenjem lopte. Danas, toliko ljeta poslije Gordona Banksa, na paradi čitave plejade sjajnih čuvara mreže, ostaje činjenica – u Gordom Albionu je bilo i danas je teško i koraknuti a da ne bude – promašaj.
INFOGRAFIKA: Svjetsko prvenstvo – Raspored i satnica svih utakmica
Nije čudno, na svakom velikom takmičenju Englezi proživljavaju pravu agoniju na bijeloj tački, koja ih je koštala svih titula na turnirima najvećih očekivanja. Govorkanja bez temelja? Čisto za ilustraciju, nesretni Stuart Pearce, Chris Waddle, Gareth Southgate, David Beckham, Frank Lampard i Jamie Carragher nisu bili dovoljna nadopuna na gotovo nemoguće bliskom razmaku jedanaesteraca.
Je li do inspiracije, nedovoljno strasti ili nedostatka igračke bravure i fudbalske senzibilnosti, ali Englezima svih ovih godina nedostaje eksplozivnosti, čvrstine u zoni odbrane i podstreka. I uvijek je to veliki kontrast u usporedbi sa Ramseyjevim ”Wingless Wondersima”. Kraljevska će loža samo njima stisnuti pobjedničku ruku na završnici engleskog fudbalskog festivala.
Početkom tech-stoljeća engleskim fudbalerima raste cijena, postali su nedodirljivi. S jedne strane se otuđuju, a s profesionalne – sposobnost inteligentne igre – zaustavlja njihov uspon. Gordi Albion ne prati sliku ulaganja u Premiership, a nema sumnje da bi je mogli imati kada bi željeli. Sve u svoje vrijeme. Prvo brand elitnog razreda, pa sve ostalo… Bio je to slom politike koja se sastojala od preskupih i marketinških privlačnih pojedinaca, na štetu kompozicije i širine ekipe.
VEZANI SADRŽAJ
SVJETSKO PRVENSTVO U NOGOMETU: SVE ŠTO TREBATE ZNATI
Ako se željeni klik već nije desio na terenu, barem su udareni temelji koji će englesku reprezentaciju u narednim godinama učiniti najbogatijim i marketinški najprepoznatljivijim svjetskim fudbalskim brandom. Sponzorski je potencijal višestruko narastao. Premda su zbog nedostatka razvojne politike i vizije patili rezultati, takav projekat donio je Englezima dugoročne beneficije koje danas stvaraju plodove.
Sve što se u zadnjih dvadesetak godina dešavalo u svjetskom fudbalu pogodovalo je rastu Gordi Albiona u vodeću sportsku reprezentaciju na svijetu. Pojava Ruperta Murdoch, koji je odnos fudbala i televizije podigao na višu razinu, europske integracije, odluke UEFA-e i FIFA-e o ukidanju zaštite siromašnijim fudbalskim državama, tako da one ne mogu spriječiti odlazak svojih najboljih igrača tamo gdje se bolje plaća, rezultat je masovno naseljavanje najboljih fudbalera na područje Europske unije, u Njemačku, Francusku, u Italiju i Španiju, a ponajviše Englesku.
Tih nekoliko državnih prvenstava i njima pridružena Liga prvaka pretvorile su se u verziju uzbudljive akcijske serije s elementima sapunice. I ta se serija, s najjačim glumcima snima s budžetom najveće hollywoodske produkcije, a ni režiseri ni producenti ne znaju kamo će ih radnja odvesti. Na kraju krajeva, i ta neizvjesnost, mogućnost da najmoćniji, najbogatiji, najbolji – bude poražen, uvećava i ostrvsku vrijednost i čini je tako veličanstvenom.
GRUPE ZA SVJETSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2018
Grupa A: Rusija, Urugvaj, Egipat, Saudijska Arabija
Grupa B: Portugal, Španija, Iran, Maroko
Grupa C: Francuska, Peru, Danska, Australija
Grupa D: Argentina, Hrvatska, Island, Nigerija
Grupa E: Brazil, Švicarska, Kostarika, Srbija
Grupa F: Njemačka, Meksiko, Švedska, Južna Koreja
Grupa G: Belgija, Engleska, Tunis, Panama
Grupa H: Poljska, Kolumbija, Senegal, Japan
A to je Gordi Albion. Živi primjer elastičnosti kretanja koja leži duboko na dnu zadovoljstva onih stihova ”God Save the Queen”, na onom energičnom i blistavom osmijehu talentovane Britanije, pružena je i zadovoljštvina Engleskoj. I sve to obojeno visokim reflektorima Wembleyja.
Nagrada za vrijeme i trud koji su potrošeni u razvoj mladih igrača, počeli su izlaziti na vidjelo nakon sjajnih igara omladinskih selekcija u Poljskoj, Južnoj Koreji, Gruziji i Indiji. Demarai Gray, Tammy Abraham, Lewis Baker, kao i njihove kolege, engleski reprezentativci iz mlađih selekcija Dominic Solanke, Freddie Woodman, Ademola Lookman, Dujon Sterling, Tayo Edun, Mason Mount, Ryan Sessegnon, Phil Foden, Rhian Brewster, Morgan Gibbs-White i još mnogi drugi izvrsni mladi igrači koji dolaze na veliku scenu – dokaz su da se Engleska tek počela pripremati za uspjehe i dugotrajniju dominaciju.
Očito sam prizvuk ima svoju pucaljku i prednost u današnjoj licitaciji. Ili da poredamo: Harry Kane, Marcus Rashford, Dele Alli, Jesse Lingard, Raheem Sterling, Eric Dier, Alex Oxlade-Chamberlain, John Stones, Jack Wilshere, Jack Butland…
Harry Kane
Engleska je pomladila svoju reprezentaciju, a Kane je krenuo stopama Linekera, Owena, Rooneyja… Legendi koje su na svojim prvim velikim takmičenjima pokazale zašto se na Ostrvu smatraju talentima koji će eksplodirati. Prototip je modernog gladijatora i suprotnost engleskim fudbalerima – ne pije, ne puši i ne izlazi u noćne klubove – on trenira, zabija za Tottenham i vrijeme provodi u šetnji sa svoja dva labradora Bradyjem i Wilsonom, koje ponekad odvede i na golf-teren, koji mu služi za meditaciju. Postao je predvodnik nove generacije koja će ovog ljeta izgledati mnogo opasnije nego posljednjih godina. Nepredvidljiv napadač s nenadmašnim talentom i imaginacijom. Brz i genijalan centarfor prava je napast za protivničke odbrane. Kao i svaki genijalac, ima povremene oscilacije u igri, ali njegovo vođenje lopte graniči s čudesnim kad se, naizgled nerazumno, zabije u ‘gusto naseljen’ kazneni prostor. Kane je najpoželjniji na Ostrvu, napadač koji vrijedi preko 100 miliona funti, želi uzdrmati naciju koja veliki uspjeh čeka još od 1966. godine. Pedeset godina kasnije, Ostrvo sanja novog idola, a ime mu je – Harry Kane.
Gareth Southgate
Jedan od legendi iz novije istorije engleske reprezentacije, zvan i ‘posljednji velikan’. Iako je većinu karijere proveo kao vezni igrač, počeo je kao čisti stoper dok je igrao za Crystal Palace. Zbog svog temperamenta i želje za pobjedom bio je vrlo popularan i među navijačima Aston Ville i Middlesbrougha. Poštujući nepisane zakonitosti fudbala, po kojem ”čovjek s klupe” određuje kako će i koja ekipa igrati – što je ključna stvar priče o Southgateu – zaslužuje veliko priznanje što je superiorno doteglio engleski ‘ratni’ brod u sočijsku luku. Uz njega su fudbaleri, prečesto tretirani kao pijani milioneri u čijoj bi koži svi rado bili, u kvalifikacijskom ciklusu ostvarili osam pobjeda i dva remija. Iako u nekim periodima svoje trenerske karijere osporavan, iza Southgatea stoje rezultati na Riversideu i U-21 selekciji. Za razliku od prethodnika, koji bi na kritiku dobili averziju prema svim medijima, Southgate s time nema problem. Objektivno, to je bila velika mana Roy Hodgsona ili Steve McClarena koja, ovisno o rezultatima, prije ili poslije ”jede” sve argumente i ambicije. Na kraju balade, kao što to u fudbalu uvijek biva, rezultat u Rusiji će dati prave odgovore.
Plus
U nesrazmjeru želja i očekivanja domaće javnosti, objektivnosti razuma stručnosti i subjektivnosti srca cijelog Ostrva, negdje između nalazi se konačna istina o Gordi Albionu. Ovo je odlična reprezentacija, satkana od najfinijeg fudbalskog kroja. Kada pred sobom imate Raheema Sterlinga i Harry Kanea, kao provjeren svjetski materijal, pa Rashforda, Younga i Diera, tvrde i nepoderive poput trapera, te cijeli mozaik novih nada, onda se zaista Englezi nemaju čega bojati.
Ova Engleska, nije sporno, doslovno ovisi o trianglu na centru terena Sterlingu, Youngu, ali i Dieru, triju fantazista iz kojih dobiva najviše ako ih se apsolutno iskoristi. Tada prolazak u drugi krug takmičenja neće biti jedini uspjeh, već početak jednog velikog, veličanstvenog puta. Samo, Southgate to treba znati, a protiv Belgije će se saznati je li to kadar i učiniti. Krene li Southgate s izmišljanjem tople vode po pitanju taktike i pozicije igrača, podlegne li pritiscima i izostane li u njegovoj ekipi zajedništva, ne piše im se dobro. Kad se sve zbroji, imaju se čemu nadati. Mogu daleko…
Minus
Protivnici se više ne boje Engleza kao što je to možda bio slučaj prije, i sada znaju da je Gordi Albion, s maksimalnim pristupom, pobjediva ekipa. Nedostaci leže i u sklonostima prema kiksevima, u prelomnim trenucima, te što i danas znaju robovati svom prepoznatljivom, otočkom fudbalu. Iza engleskih igrača je naporna sezona u Premier ligi, i istorija nas uči, oni na veliko takmičenje stižu poprilično izmučeni. U njihovoj reprezentaciji nema velike sloge, barem se to na terenu ne vidi.
Engleska ‘bolest’ često su i tanki živci, znaju ‘puknuti’ ako su pod pritiskom i ako moraju loviti rezultat, u čemu baš i nisu uspješni. Problematična je i pozicija golmana, – Joe Hart brani u londonskom West Hamu, i nije na razini ostatka ekipe. Na papiru imaju svjetske igrače, no na velikim takmičenjima se uvijek traže, pokaže se da nemaju ekipu. Igrači im dolaze iscijeđenim dugim i zahtjevnim Premiershipom, ali izvjesno je da Southgate neće odstupati od pravila kojih se držao kroz igračku karijeru. Na Engleze bi trebalo ozbiljno računati, ali kao i uvijek s određenom dozom rezerve, iako moramo priznati da u posljednjih deset godina Englezi možda nikada nisu bili ovako trkački kvalitetni i konkurentni.
