Drugog aprila sada već davne 2003. godine, nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala je jednu od najslavnijih utakmica u svojoj historiji.
Nije to bila presudna pobjeda za odlazak na veliko takmičenje, padale su protiv BiH i prije i poslije te utakmice i veće reprezentacije od Danske, ali baš ovaj meč na stadionu Parken u Kopenhagenu označava jednu od prekretnica u reprezentativnom nogometu u Bosni i Hercegovini.
Iza bh. nogometnog tima bila su tri loša kvalifikaciona ciklusa za velika takmičenja. Vrlo rano smo se opraštali od šansi za plasman na Mundijal 1998. i 2002. te EURO 2000. godine.
Najvažniji „skalp“ kojeg je reprezentacija skinula u ta tri kvalifikaciona ciklusa bio je upravo protiv Danske na Koševu 1997. godine kada su Hibić, Konjić, Kodro i ekipa, pod palicom Fuada Muzurovića, slavili sa 3:0 golovima Elvira Bolića (2) i Edina Mujčina.
Bilo je to ogromno iznenađenje, uzevši u obzir da je BiH igrala svoje prve kvalifikacije, a Danska bila velesila predvođena Brianom Laudrupom i Peterom Schmeichelom.
Gotovo pet godina kasnije, pred utakmicu na Parkenu, ekipi koju je s klupe predvodio Blaž Slišković prognozeri su davali još manje šanse nego onoj Muzurovićevoj na Koševu.
Kladionice su nudile astronomske koeficijente na pobjedu gostiju koji su izgledali jako blijedo na otvaranju kvalifkacija.
Legendarni Baka je u borbu za plasman na EURO 2004. krenuo porazima kod kuće protiv Rumunije (0:3) i u gostima protiv Norveške (0:2), te se činilo da će to biti još jedne kvalifikacije za zaborav. Uslijedila je pobjeda u Zenici protiv Luksemburga (2:0) prije puta u Kopenhagen na noge prvom favoritu jako nezgodne grupe.
Okosnicu napadački izuzetno potentne domaće ekipe su činili Jon Dahl Tomasson, Thomas Gravesen, Dennis Romedahl, Martin Jorgensen i Ebbe Sand. Sliškoviću su nedostajali povrijeđeni Hasan Salihamidžić i Elvir Bolić, ali tu su bili iskusni Mirsad Hibić, Muhamed Konjić, Sergej Barbarez, Elvir Baljić i Vedin Musić.
Zajedno s njima Baka je na teren poslao Zlatana Bajramovića iz Freiburga i Mirsada Bešliju iz Genka, te čak četvoricu igrača iz domaće lige: Kenana Hasagića i Bulenda Bišćevića iz Željezničara, Džemala Berberovića iz FK Sarajevo, te Mirka Hrgovića iz ekipe Širokog Brijega. U nastavku su ušli još Siniša Mulina iz trebinjskog Leotara i Vladan Grujić iz banjalučkog Borca, te mladi Dragan Blatnjak iz Zadra.
Dance je u 23. minuti prvo šokirao Sergej Barbarez nakon sjajne Baljićeve asistencije, a šest minuta kasnije je Elvir Baljić završio jednu od najljepših akcija bh. reprezentacije u historiji za velikih 2:0 nakon pola sata igre.
Ta pobjeda je vratila BiH u igru za plasman na EURO u Portugalu. Do kraja kvalifikacija Bakini momci su doživjeli poraz u Rumuniji, te slavili minimalne pobjede protiv Norveške i Luksemburga, da bi u posljednjoj utakmici dočekali opet Dance na Koševu.
Pobjeda u tom susretu je značila plasman na Europsko prvenstvo, a svaki drugi rezultat nije vodio ni u baražu. Krcate tribine Koševa i gol Elvira Bolića nisu bili dovoljni. Završilo je remijem koji je Dance odveo direktno u Portugal, a Norvežane u dodatne kvalifikacije.
Ipak, bile su to prve kvalifikacije u kojima je reprezentacija BiH do samog kraja imala realne šanse za plasman na veliko takmičenje i prva prava nogometna euforija u zemlji nakon završetka rata, a sve je počelo senzacionalnim trijumfom na Parken stadionu u Kopenhagenu 2. aprila 2003. godine.
