U četvrtak počinje 21. Svjetsko prvenstvo u nogometu u Rusiji. Prije početka Mundijala u najvećoj zemlji svijeta podsjetit ćemo na jednu generaciju koja je branila boje nekadašnje države.
Svjetsko prvenstvo u nogometu 1990. godine odigrano je u Italiji od 8. juna do 8. jula. Bio je to 14. po redu Mundijal i smotra najboljih selekcija svijeta.
Na kraju je prvak svijeta postala Njemačka koja u finalu bila bolja od Argentine. Na ovom prvenstvu nastupala je i posljednja generacija jugoslovenske reprezentacije na jednom velikom takmičenju.
Imala je priliku da na ovom prvenstvu igra protiv finalista. Bez dvojbe, bio je to početak kraja, tako će se kasnije ispostaviti. Bila je to generacija za pamćenje koja je dala najviše igrača iz Bosne i Hercegovine otkako je formirana jugoslovenska selekcija. Izabranici Ivice Osima bili su u Italji u grupi D s Njemačkom, Kolubijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Kolonija bh. igrača koja je davala poseban gušt
Od bh. igrača tada su u državnom timu bili: Faruk Hadžibegić, Davor Jozić, Safet Sušić, Zlatko Vujović (rođen u Sarajevu), Fahrudin Omerović, Mirsad Baljić, Haris Škoro.
Na klupi je bio popularni Švabo. Prava mala kolonija igrača iz Bosne i Hercegovine koja je davala poseban gušt nacionalnom timu.
Tu svakako treba dodati majstore iz drugih YU republika: Ivkovića, Vulića, Brnovića, Pančeva, Spasića, Stanojkovića, Piksija – Stojkovića, Kataneca, Bokšića, Prosinečkog, Šabanadžovića, Jarnija, Savičevića, Šukera, Panadića i Lekovića.
Pravo nastupa na Mundijalu nisu imali Mehmed Baždarević zbog pljuvanja sudije na utakmici protiv Norveške, dok je suspendovan i Zvonimir Boban koji je udario policajca 13. dana mjeseca maja iste godine.
”Ko zna, da smo igrali ja i Boban, možda bi postali i prvaci svijeta”, kasnije je često govorio Baždarević, a Jugoslaviju je zaustavila Argentina u četvrtfinalu. Tek nakon penala.
No, krenimo redom. Svi igrači koje je Osim kanio povesti na ”Čizmu” bili su zdravi i spremni za rad i za veliki turnir. Reprezentacija Jugoslavije bila je tada snažna i respektabilna, svjetska i evropska selekcija. Bez dvojbe, pripadala je samom vrhu. Svjesni kvaliteta igrači su se tako i ponašali na terenu. Od početka priprema do kraja takmičenja. Mnogi su se potajno nadali kako ova generacija može otići do kraja.
Lekcija Nijemaca za bolno prizemljenje
Prvi meč bio je protiv Njemačke 10. juna u Milanu. Svi su u taboru Plavih, kako su popularno zvali reprezentaciju Jugoslavije, bili svjesni koliko je važno otvoriti turnirski dio takmičenja dobrim rezultatom. No, desilo se ipak nešto neočekivano. Elf je bio prejak i lako je savladao Osimove izabranike s uvjerljivih 4:1. Bilo je to bolno prizemljenje. Nikada nije dobro kada se kiksa na otvaranju, a znao je to dobro i tadašnji selektor.
Međutim, djelovalo je komplikovano, ali je bilo jednostavno. U preostale dvije utakmice potrebno je ostvariti maksimalan učinak za prolazak dalje.
Četiri dana poslije zakazan je dvoboj s Kolumbijom u Bologni. Pobjeda je bila imperativ. Na kraju je presudila majstorija Davora Jozića koji je pogodio za konačnih 1:0. Isti igrač pogodio je i mrežu Elfa u prethodnoj utakmici.
Vezani sadržaj
INFOGRAFIKA: Svjetsko prvenstvo – Raspored i satnica svih utakmica
Tradicionalnoj tehničkoj vještini Plavi su dodali disciplinu i moderan napadački pristup, a kvalitet su, neosprono je to, imali. Uz dobar nastup posljednje linije trijumf je bio neminovan.
Rasploženje se popravilo jer je Kolumbija bila konkurent za drugo mjesto u grupi. Ponovo u Bologni s visokih 4:1 slavila se pobjeda protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Pančev je postigao dva gola, dok su po jednom poentirali Sušić i Prosinečki. Bilo je jasno kako je Jugoslavija uhvatila ritam. Kontrolisali su loptu, gradili napade i igrali su ofanzivno što je bilo očekivano i u filozofiji Ivice Osima. Na kraju je grupa uspješno apslolvirana.
Razigrani, samouvjereni i otvorenog garda na Špance
Kada su 26. juna u Veroni stali nasuprot Španije igrči jugoslovenske reprezentacije najavili su kako će biti silno borbeni, vođeni nacionalnim nabojem i da će otvorenog garda pokazati svu raskoš.
Osimovi izabranici držali su spoznaju kako Španci ne preskaču igru, imaju mnogo sitnih pasova, trude se da budu maksimalno brzi i da žele da se lopta što brže prebacuje u vrh napada ili na krila.
Ključnu ulogu imali su igrači sredine terena – da zaustave napade Crvene furije. Taktički je selektor sjajno postavio utakmicu. Plavi su kontrolisali meč. Fantastičnu akciju izveli su Brnović i Vujović. Ovaj drugi je nakon lažnjaka centrirao, a Katanec je loptu glavom prebacio na drugu stativu gdje je dočekao Stojković
”Pomislio sam, Bože, šta bih dao da padne meni ta lopta. I onda prijem i lažnjak, uspio sam onako kako sam zamislio. Izbacujem jednog igrača i ostajem sam sa Zubizarretom. Onda pogađam”, kazao je strijelac prvog gola Dragan Stojković – Piksi.
No, kasnije su Španci poravnali pa je utakmica otišla u produžetke. Razigrani i samouvjereni vođa u toj utakmici Piksi postigao je kasnije i drugi gol iz slobodnog udarca.
”Bilo je više interesenata da pucaju. Savičević i Sušić, ali su pustili mene da šutiram. Kada sam udario loptu, znao sam da će da završi u mreži” , istakao je kasnije Stojković čije su majstorije obilježile ovaj dvoboj koji je okončan pobjedom Juge od 2:1.
Penali protiv Argentine i mitski udarac Hadžibegića
Sljedeća prepreka bila je Argenrina 30. juna u Firenci. Nokaut okršaj četvrtfinala. Gaučose je predvodio Maradona koje je čuvao Šanbanadžović. Ipak, već u 30.minuti dobio je drugi žuti karton i morao je van igre. Plavi su imali igrača manje. Protiv izuzetno jakog suparnika i s igračem manje trebalo je igrati narednih 60 minuta.
Bila je potrebna maksimalna koncentracija i disciplina kao i sposobnost iskorištavanja svake prilike koju protivnik nudi.
Odbrana je izdražala sve udare. Kako se utakmica bližila kraju dodatno se stvarao pritisak kod Argentinaca.
No, prema okolnostima koje su je zadesile reprezentacija Jugoslavije se uspješno postavila. I imala šansu da preko Sušića dođe do pobjede. Ipak, Pape nije iskoristio zicer. Nakon 120 minuta igre mreže su mirovale.
Penali su odlučivali putnika u polufinale. U četvroj seriji kazneni udarac trebao je pucati Hadžibegić, ali je pomoćni sudija zamijenio njega i Brnovića. Udarac za pobjedu imao je Crnogorac, ali je Goycochea odbranio.
U petoj seriji Argentinci postižu pogodak, a priliku da poravna imao je nekadašnji igrač Sarajeva i čovjek koji je sjajno izvodio penale – Faruk Hadžibegić. Dobro je šutorao, ali je čuvar mreže argentinske selekcije odličnom paradom spriječio pogodak.
”Da sam dao gol možda ne bi kasnije počeo rat, možda bi se odgodio, Ko zna”, govorio je kasnije u brojnim intervjuima Faruk. Čovjek koji je izveo mitske penal o kojem je u Italiji napisana i knjiga.