Radi ono što voliš! Imamo samo jedan život, treba uživati u njemu!!! Ovo je životna filozofija svjetski poznatog skakača Orlanda Duquea, Kolumbijca, deveterostrukog svjetskog šampiona u skokovima s litice. Oženjen je i živi na Havajima. Često putuje i zbog toga, kako nam je rekao, još uvijek nema djece iako je deset i po godina u sretnom braku. Jer, želi biti prisutan dok se njegova djeca rađaju.
Osvojio sve
Mentalna snaga i spremnost za skok još u momentu zauzimanja pozicije, dvije su osobine kojima ga je najlakše opisati. Osvojio je sve što se osvojiti moglo. Najdraži mu je skok Back Twists, a omiljeno mjesto Havaji. Da ne zaboravimo – ima i dva Guinnessova rekorda. Uživa u svakom skoku. Bosna i Hercegovina i njene prirodne ljepote i mogućnosti koje se pružaju profesionalnim skakačima sa visina ga fasciniraju.
– Neretva je možda i najhladnija rijeka u koju sam skakao tokom svoje karijere, ali ima neku magičnu privlačnost i jednostavno nas skakače izaziva da pomjeramo granice ovog sporta. Očarala me ljepota stijena u kanjonu i teško je opisati osjećaj ushićenja pomiješanog sa malom dozom straha dok se otiskujem u ledenu rijeku, kaže Duque.
On je, inače, veliki prijatelj Bosne i Hercegovine u kojoj je boravio već pet puta i – kako sam kaže – osjeća potrebu da barem jednom godišnje posjeti našu zemlju.
Zadivljen Mostarom
– Na takmičenju gledamo ko je bolji, a u kanjonu Neretve uživam u prirodnim ljepotama i kada vidim zanimljivu lokaciju zaustavimo čamce i u potpunosti uživam u pomjeranju granica skokova, rekao nam je on.
Zadivila ga je i hrabrost skakača na glavu koji u Mostaru imaju tradiciju dugu preko 440 godina, ali kako ističe, nada se da će se u BiH uskoro pojaviti i skakači figuralnih skokova sa stijena, kakve on izvodi.
Kakvo je bilo Vaše prvo iskustvo?
– Imao sam svega 14 godina i sa prijateljima u Kolumbiji tražio idealno mjesto za prvi skok. Naravno, nije to bila neka posebna visina, oko 15 metara. Ali, prvi zvanični skok izveo sam sa visine od 26 metara 1999. godine u Švicarskoj. Taj osjećaj je nezaboravan. Zapravo, bojite se, a istovremeno je veoma zabavno.
Gdje najradije skačete?
– Imao sam sreću da proputujem gotovo cijeli svijet. Obišao sam mnogo prelijepih mjesta, ali, moje omiljeno mjesto uvijek je priroda. Pronaći dovoljno dobru stijenu i dovoljno duboku vodu. Zapravo, sve je u kontaktu s prirodom. Svako mjesto koje sam obišao je lijepo na svoj način. Najbitnije u svemu je da je svako od tih mjesta dovoljno izazovno za mene.
Volite prirodu.
– Naravno. To je posebna veza. Predivna su to iskustva. Skačete sa mostova, velikih zgrada, različitih stvari, ali, ništa od toga nije uzbudljivo kao što je to slučaj kad skačete sa stijene. Stijena ne postoji zbog vas i u tome i jeste izazov.
Imate li ponekad osjećaj da bi neki od skokova mogao biti i posljednji?
– Ovaj sport je svakako opasan i vrlo lako se možete povrijediti ukoliko pogriješite. Ipak, koncetrišem se isključivo na skok i zaranjanje. Tada nema problema. Ponekad, takve misli vam prođu kroz glavu prije nego se nađete na stijeni – šta ako pogriješim, šta ako donesem pogrešnu procjenu…to bi moglo pogubno. Rješavam se toga kroz česte treninge, jer vas to osposobi.
Jeste li imali lošeg iskustva do sada?
– Sport je opasan jer veoma brzo jurite ka vodi. Zavisno od visine, ta brzina može biti i do 100 kilometara na sat i ne manja od 85 km/h. Ne samo to. Udar u vodu znači gotovo trenutno zaustavljanje. Veliki je to stres za tijelo. Prema tome, ako pogriješite, možete se ozlijediti. Prije nekoliko godina imao sam nekoliko lomova, povreda, istezanja mišića…
I to Vas nije spriječilo da nastavite?
– Ne. Jednostavno, morao sam nastaviti. Napornim treniranjem pokušate se riješiti straha, dovoljno dobro se spremite i idete dalje. U tome uživam. Straha ne smije biti.
Čega se onda bojite?
– Bojim se stvari koje ne poznajem, koje ne razumijem baš najbolje. Ponekad se bojim nekih životinja, recimo zmija. Također, ponekad, kada šetam kroz mrak i ništa ne vidim…to zna biti vrlo neugodno.
Šta je najvažnije kada su u pitanju skokovi s litice?
– Najvažnija je tehnika koju treba savladati još na samom početku. Nekad to traje mnogo vremena. Ovaj sport ne spada u grupu onih koje savladate za svega nekoliko mjeseci. Potrebne su godine. Dakle, tehnika je najbitnija i kada je savladate fokusirate se na jačanje tijela. Poslije ste uvijek u potrazi za što višim stijenama i novim izazovima.
Kako se spremate za takmičenja?
– Potrebne su duge fizičke pripreme. Vozim biciklo, trčim, radim mnogo na psihičkim pripremama. Također, tu su i posebne pripreme u bazenima predviđenim za takav sport.
Rekli ste psihičke pripreme. Kako to izgleda?
– Radim mnogo na vizualizaciji. Pokušavam ranije da vidim sebe dok skačem. Radim na tehnici disanja… na različite načine se koncetrišem. Osim toga, za ovaj sport morate biti smireni, nikako uzbuđeni. Jer, u tom slučaju manja je mogućnost da napravite grešku.
O čemu razmišljate dok letite prema vodi?
– Kada skočite i nađete se u zraku, odmah znate da li će skok biti dobar ili ne. Važno je odmah pokušati ispraviti grešku ukoliko do nje dođe. Kada sve prođe kako treba, jednostavno nastavite dalje, osjećate brzinu, vjetar kako udara u lice.
Je li to dobar osjećaj?
– Da, jako je lijepo. Kao kad vozite motocikl, osjećate brzinu.
Koja je najveća visina s koje ste skočili?
– Najveća visina s koje sam skočio bila je 34 metara. Zapravo, bilo je to s mosta u Italiji. Skočio sam u more. Bilo je vrlo napeto, ali zabavno.
Koliko duboka mora biti voda da bi se izveo jedan takav skok?
– 
Uvijek zavisi gdje skačete. Ako je to jezero, minimalno pet metara. Naravno, to se odnosi na nas, jer, mi se možemo sigurno zaustaviti i na toj dubini. Svakako, morate znati i šta je pod vodom. Ako su u pitanju stijene i nešto slično, onda mora biti dublje. Recimo, kada skačemo u bazen, znamo da je ravno i čisto dno, tada nam ne treba dubina veća od tri metra.
Kakve su litice u našoj zemlji?
– Drago mi je da sam imao priliku skakati u BiH. Nije mi ovo prvi put i nisam skakao samo s mosta u Mostaru, koji je, moram to reći, prelijep. Skakao sam i u kanjonu Neretve. Tamo su stijene posvuda. Voda je malo hladna, ali kad ste vani ugrijete se. Svakako, vratit ću se opet i tražiti nove lokacije.
Ima li neka litica koja je za Vas izazov, a niste imali priliku skakati?
– Da. Uvijek ima takvih mjesta. Često listam magazine i kada vidim neko lijepo mjesto, ukoliko ne znam gdje, tražim sve načine da tamo odem. I to su divna iskustva. Uvijek će mi u sjećanju ostati Akapulko, Mostar…U BiH je zabavno skakati!
Može li se živjeti od tog sporta? Ipak, nemamo, bar na lokalnim TV kanalima u BiH, često priliku gledati takva takmičenja. Ko su uopće fanovi?
– Naravno, nemamo baš fanove kao što ih imaju fudbalski klubovi, ali imamo ih. Često nas prate i bodre. To su manje grupe koje se istinski dive onome što mi radimo. Kada je u pitanju novac, morate raditi mnogo drugih stvari kako biste zaradili za život. Nije kao u fudbalu ili kada igrate golf. Mi imamo sponzore, učimo druge da se bave ovim sportom i od toga opstajemo.
Bavite li se nekim drugim ekstremnim sportom?
– Ne toliko ekstremnim, ali volim i druge sportove. Ipak, držim se sigurnijih i manje opasnih sportova jer želim ostati u formi kako bi se bavio ovim što volim. Pomalo surfam, vozim biciklo, trčim. Ponekad skačem padobranom…ali, nikada preko granica. Želim ostati čitav.
Riskirate li inače u životu?
– Ponekad, da. Ipak, nisu to veliki rizici. Ponekad volim brzu vožnju motociklom, naravno, na putevima koje poznajem. Nekad plivam sa ajkulama. Sve su to stvari koje poznajem i koje razumijem. Nikada neću riskirati u nečemu s čim se susrećem prvi put i što mi je nepoznato.
Devet puta ste bili svjetski šampion.
– Sretan sam zbog toga i nije to bilo lako postići. Ipak, iako imam prilično uspješnu karijeru u ovome čime se bavim i dalje naporno radim i uvijek se spremam za takmičenja.
Orlandovih TOP 5
- Voda mora biti dovoljno duboka.
- Mjesto sa kojeg skačete mora biti visoko prema vašim mogućnostima. Ispočetka izaberite manju visinu.
- Ne dozvolite da vas drugi natjeraju da uradite nešto što vam ne odgovara ili s čim se ne možete nositi.
- Važno je znati naći put iz vode. Nikad ne skačite sami.
Na kraju, ukoliko mislite da je ovaj sport preopasan za vas, uvijek se možete vratiti. Stijena će vas uvijek čekati. Dakle, nikad ne skačite ako niste spremni.
