Siromaštvo u izobilju svega bi mogao biti najkraći opis života ljudi u Obali Slonovače, koja je smještena na najatraktivnijoj obali Atlanskog okeana. Zemlja ima velika prirodna bogatstva i sve preduvjete da bude među najbogatijim zemljama svijeta, ali zbog političke nestabilnosti, ljudi u Obali Slonovače vode golu bitku za preživljavanje, piše Anadolu Agency (AA).
Analiza brojnih pokazatelja o Obali Slonovače govori o nizu paradoksa u zemlji koja je još od 15. stoljeća lučko stanište evropskih brodova i trgovaca. Ova zapadnoafrička zemlja je postala francuska kolinija 1893. godine, a nezavisnost je proglasila 1960. godine. Prvi predsjednik nezavisne Obale Slonovače Felix Houphouet Boigny je 1983. godine proglasio svoj rodni grad Yamoussoukro glavnim gradom države, što je do tada bio Abidjan, inače, najveći grad u zemlji.
Doba vladavine predsjednika Boignyja upamćeno je po ekonomskom procvatu, koji je zemlji dao status ekonomskog centra Zapadne Afrike, ali nakon njegove smrti 1993. godine Obala Slonovače je ponovo zapala u krizu koja je šest godina kasnije rezultirala vojnim udarom, koji je zemlju gurnuo u još veći sunovrat u kontekstu životnog standarda.
Stranputice nezavisnosti
Prirodnim resursima bogata Obala Slonovače je za prve tri decenije nezavisnosti izrasla u najprimamljivije mjesto stranih investicija, ali je nakon vojnog puča postala poprište sukoba, nemira, nesigurnosti i ekonomskog pada, što je udaljilo strane investitore i domaće biznismene.
Zvanični podaci govore da u Obali Slonovače živi 20 posto izuzetno bogatih i 80 posto jako siromašnih ljudi, a uzrok tome je neefikasna vlast i neravnomjerna raspodjela i raspolaganje prirodnim i drugim dobrima.
Ni predsjednički izbri koji su održani 2010. godine na kojima je Alassane Quattara smijenio dotadašnjeg predsjednika Laurenta Gbagdoa nisu donijeli željeni preokret, a godinu kasnije zemlja je zapala u građanski rat. Posljedice tog rata su i danas vidljive u svim dijelovima zemlje.
Zvanični jezik u Obali Slonovače je francuski, a govori se još 60 lokalnih jezika. Većina stanovnika od oko 21 miliona stanovnika naseljeno je na jugu zemlje na obalama Atlanskog okeana. Zanimljivo je da je 40 posto stanovnika mlađe od 15 godina. Kada je riječ o religijskoj pripadnosti, u ovoj zapadnoafričkoj zemlji živi 38,6 posto muslimana, 32,8 posto kršćana i 11,9 posto stanovnika su pripadnici lokalnih religijskih zajednica.
Najveći svjetski proizvođač kakaa
Zemlja koja se prostire na 322.463 kilometra kvadratna i proteže na 515 kilometara obale Atlanskog okeana, godišnje proizvodi 1,5 miliona tona kakaa i po tome je nenadmašna u svijetu.
Ni to, kao ni činjenice da je treći svjetski proizvođač krompira, u samom vrhu po proizvodnji nekoliko vrsta oraha, 15. po proizvodnji kafe, godišnje proizvodi 40.000 barela nafte, ima bogate izvora prirodnog gasa i veliki ribolovni potencijali, nisu dovoljni resursi da velika većina ljudi ne bude u kategoriji izuzetno siromašnih.
Obala Slonovače ima i bogata nalazišta dragulja, koje zbog embarga Ujedinjenih nacija ne može izvoziti, a godišnje proizvodi i 1,5 tona zlata, međutim to samo dodatno puni džepove lokalnih tajkuna.
Uprkos svim nabrojanim i nenabrojanim potencijalima, većina stanovnika Obale Slonovaće preživljava od poljoprivrede i nacionalna ekonomija se i bazira na tom sektoru. S druge strane, onih 20 posto stanovnika koji su veoma bogati žive u raskošnim vilama ograđenim visokim zidovima.
Ostatak stanovnika živi u neuslovnim i najčešće jednosobnim kolibama i barakama bez kupatila i toaleta. Naselja nemaju kanalizacione, niti vodovodne mreže, pa su različite epidemije česta pojava.
Slonovi, koji su simbol zemlje, koja je i ime dobila po njima, ugrožena su vrsta i trenutno ih samo mali broj živi u unutrašnjim dijelovima zemlje. U većini gradova su na trgovima podignuti spomenici slonovima, koji su eksploatacijom skupe slonovače doveden pred izumiranje.
Trodnevni vikend u školama
Obala Slonovače ima mladu strukturu stanovnika, ali problem predstavlja nedovoljan broj školskih ustanova i kvalitetnog obrazovnog sistema. Za razliku od ostatka svijeta, srijeda, četvrtak i petak su neradni dani u školama u Obali Slonovače.
Međutim, i djeca u toj zemlji imaju svoje radosti, a među najvećim su svjetske fudbalske zvijezde koje dolaze upravo iz te zemlje. Dječaci koji najčešće bosi igraju fudbal na purtevima ili livadama na tren se udalje od teške svakodnevice i pokušavaju imitirati svoje fudbalske uzore Drogbu, Tourea i druge.
