Svijet je čudo. Vasiona sa svim svojim, nama još uvijek nedovoljno poznatim dimenzijama funkcionira, i mi u njoj obitavamo iako nemamo neko uputstvo korištenja.
Ljudi jedni drugima pokušavaju nametnuti svoje dimenzije i ideje. Koriste razne kanale za postizanje ciljeva. Naravno, veliki broj ideja nisu namjenjene za dobrobit ljudi. One su uglavnom usmjerene za interese malog broja ljudi – političare, svjetske, kao i za velike interese njihovih lobista. To su svjetski interesi i svjetske dimenzije kretanja.
Naši, domaći političari, nažalost ne mogu ponuditi velike dimenzije i interese koje mogu donijeti dobrobit većem broju ljudi. Samo nekoliko familija i veoma uzak krug ljudi može imati koristi od ideja koje mi svakodnevno čitamo i slušamo.
Već smo napomenuli kako je veoma bitno šta čitamo i šta slušamo/gledamo jer to i postajemo.
Pazite: Ono što gledamo i ono što čitamo, to i pričamo…
Naravno, naši političari niti razumiju niti igraju po nekim velikim globalnim idejama i dimenzijama. Samim tim, ako ih svakodnevno čitamo i slušamo, zatvaraju naš vidokrug i multidimenzionalno polje djelovanja.
Oni nas uvlače u svoje ideje, u svoje dimenzije, a s obzirom na to da su one toliko uskogrudne i površne, direktno ili indirektno utiču na naš razvoj i razvoj našeg društva koji ne može da prođe gornje limite te uske dimenzije. Kako bi djelovali u tim dimenzijama, doseg našeg društva pada ispod ideja i dimenzija koje su političari zadali, samim tim kao društvo zatupljujemo i ne možemo da napredujemo.
Kada nema napretka naših ideja, nema ni finansija koje ostaju u velikom broju vezane za plaće državnih službenika i čitava ekonomija i društvo ne mogu da napreduju, ne mogu da idu dalje.
Recimo ovako, ljudi koji ne vjeruju u ideje vodećih politika troše previše svoje energije zajedno sa opozicijom da dokažu da su te ideje loše, tj. da to nije ispravno, da su ovi na vlasti loši ljudi. Ide se previše u detalje šta ne valja, a nema novih ideja kako i gdje bi trebalo da se ide.
Opozicija je reaktivna, bez velikih ideja, uz obećanje da će biti bolje ako njih neko izglasa. Uglavnom zasnovano na tome da trebamo vjerovati njima. Naravno, to nije ispraćeno nekim novim idejama koje bi mogle da probude ljude koji su uspavani i svakodnevno po desetine puta bombardovani kroz medije idejama koje forsiraju vlastodršci.
Prošlo je već 630 godina nakon Tvrtka I Kotromanića, zadnjeg Bosanca i Hercegovca koji je imao ideju oko koje su se naši preci složno skupili. Nadamo se da će se uskoro pojaviti neki novi Tvrtko, koji će donijeti neke nove ideje koje će biti namijenjene dobrobiti ljudi koji žive na našim prostorima.
Do tada, trebamo se paziti da ne upadnemo u zamku loših ideja, ne zbog toga što su one loše za društvo u cjelini, nego zbog toga što one sputavaju rast i razvoj društva u cjelini. Ove ideje ne dozvoljavaju dobar život nama, našim porodicama, a isto tako ni život naših komšija i susjeda. To je fakt, to se ne treba dokazivati kako to naša opozicija svakodnevno čini.
Samo su nam potrebni ljudi sa novim idejama – te ideje ne treba izmišljati, topla voda je već izmišljena, samo treba se odlučiti i sa ponosom prekopirati ideje koje koriste napredna društva i uvjeriti našeg čovjeka da će to donijeti i nama i onima poslije nas život vrijedan življenja.
