Četiri velika engleska kluba drže klupski evropski vrh. Dva velika finala, i sve engleski klubovi. Šta se dešava?
Zanijemili su i oni što analize pišu. Nije bilo davno, prošle godine, kako smo mogli čitati da engleski novinari analiziraju kako njihovi klubovi ne mogu u evropska finala zbog pregustog rasporeda utakmica u Premijer ligi Engleske.
Smatrali su tada da se njihovi igrači umore i da na proljeće kada se „zagužva“ na Otoku jednostavno ne mogu parirati Špancima i Nijemcima koji imaju lakše lige i rasporede za svoje klubove.
Bila je to ozbiljna analiza, ozbiljnih stručnjaka – da upravo umor onemogućava klubove sa Otoka da budu brojniji u završnicama Lige šampiona i Europske lige.
S druge strane Real, Barcelona, Bajern, Juventus i drugi velikani sa kopnenog dijela Evrope imaju svoje glavne igrače, igrače zvijezde koji su činili prekretnicu, činili taj potez više i gol više i pobjedu više.
Tako je bilo i u polufinalnom duelu kada je Messi toliko uzdizan u zvijezde, a naravno on jeste najbolji igrač na svijetu, zato što je deklasirao fenomenalni Liverpool.
Iako je Liverpool odlično igrao pobijedio je Messi, tj. pobijedila je Barcelona sa visokih i možda nedostižnih 3:0.
Da će Barcelona biti ta koja ide u finale pisali su svi, a kada je Liverpool pred uzvrat ostao bez dva svoja najvažnija igrača, Salah i Firmino, tada im više niko nije davao nikakvu šansu protiv tima u kojem igra Messi.
I nije! Nije Barcelona pobijedila, i pored toga što je imala 3:0 iako je imala najveću svjetsku zvijezdu Messija, i iako bez pritiska gazi prema tituli Španije prije kraja prvenstva.
Pobijedio je Liverpool iako nije imao glavna dva igrača, iako je umoran od borbe u Premiershipu, iako je gubio 3:0 od velike Barcelone.
Ne samo Liverpool, nego i Tottenham. Oni su u velikom finalu Lige šampiona, a veliko finale Lige Europe isto tako igraju dva engleska velikana Chelsea i Arsenal.
Nema Španaca, Nijemaca, Italijana, Francuza i pored toga što imaju velike klubove sa velikim zvijezdama.
S pravom se trebamo zapitati da li su zvijezde sada dovoljne da bi jedan evropski klub dovele do evropskih finala ili je potreban timski duh i snaga cijelog tima, ili su se možda Englezi „odmorili“ i navikli na visoki ritam i od sada će vladati evropskim fudbalom – napokon.
