Retrovizor je godinama bio osnovno mahalsko sredstvo za špijunažu. S pojavom savremenih kamera, mikrofona i fotoaparata, retrovizor sve više izlazi iz upotrebe.
Nekad je svaki domaćin, ako je htio ići ukorak s vremenom i biti pravovremeno informisan o zbivanjima u svom najužem okruženju, na zidu svoje zgrade, kuće ili vikendice, morao imati retrovizor skinut sa starog kamiona.
Pored niske nabavne cijene, lakše i jeftinije ugradnje, prednosti retrovizora u odnosu na kameru su brojne. Za špijuniranje retrovizorom ne treba vam nikakav izvor električnog napajanja.
Retrovizor je trajan, otporan i jednostavan za rukovanje. Lice koje vrši nadzor putem retrovizora ponekad mora i po nekoliko sati bez prestanka izvirivati iza zavjese – retrovizor vam ne dozvoljava da se ulijenite i uspavate, a ujedno vas uči strpljenju.
Uz sve navedeno, špijuniranje uz pomoć retrovizora pomaže vam da usavršite vještinu kamufliranja.
S druge strane, kamera nudi premotavanje i naknadni pregled snimka, tako da vam omogućava da špijunirate i u ono vrijeme kada niste kući.
Za razliku od retrovizora, upotreba kamere vam može biti od velike pomoći pri sakupljanju opipljivih dokaznih materijala – ljudi će uvijek prije povjerovati snimcima s kamere, nego najiskrenijim zakletvama špijuna.
Neki opet smatraju da se najefikasnije špijuniranje postiže ukrštanjem klasičnih i modernih tehnologija, tj. kombinovanjem retrovizora, umjetnih brkova, mikrofona i fotoaparata.
Zanimaju nas i vaša špijunska iskustva. Pišite nam šta bi bio vaš prvi izbor: kamera ili retrovizor?
