Razorne poplave i klizišta koja su u maju prošle godine zadesila Bosnu i Hercegovinu uzrokovali su milionske štete. Nemila kraj Zenice, kao i potpuno potopljeni Maglaj, pretrpjeli su najviše štete u Zeničko-Dobojskom kantonu, ali i mnogi drugi krajevi Bosne i Hercegovine.
Godinu dana poslije, većina kuća u ovim naseljima je obnovljena, a putna infrastruktura donekle osposobljena.
Prema evidenciji Javnog preduzeća za uređnje grada Zenice, poplave i klizišta koja su prošle godine pogodila ovu općinu uzrokovala su štetu od 120 miliona KM. Ukupno su oštećena 903 stambena objekta, a šteta na samoj infrastrukturi veća je od 40 miliona KM.
Mirsad Heleg, direktor JP za uređenje grada Zenice, podsjetio je da je samo na području grada Zenice bilo preko 200 aktivnih klizišta.
„Aktivnosti nakon prošlogodišnje tragedije bile su usmjerene, prije svega, na otvaranje putnih komunikacija i omugućavanje normalnog života. Na području naše općine imali smo preko 200 aktivnih klizišta koja su ugrožavala imovinu i putnu komunikaciju. Sanacija stambenih objekata rađena je po regionalnom principu i u skladu sa tim realizovan je projekat stambenog zbrinjavanja u nekoliko faza“, kazao je Heleg.
– Milion i po kubika nanosa –
Topčić Polje, mjesto udaljeno 20-tak kilometara od Zenice, ponajviše je stradalo u majskim poplavama koje su zadesile našu zemlju, ali i cijeli region. Tri potoka, nanosima šljunka, zatrapala su tada preko 100 kuća, a par mjeseci poslije izvučeno je preko milion i po kubika nanosa šljunka koji je zatrpao ovo mjesto.
Situacija u Topčić Polju danas je nešto bolja. Godinu dana nakon kataklizme sproveden je i projekat stambenog zbrinjavanja u kome je bilo ukljuceno 102 objekta. Šest kuća izgrađeno je nanovo, a 95 je sanirano. Straha, ali i nezadovoljstva među mještanima i dalje ima. Kako kažu, kanalizaciona mreža još uvijek im nije sanirana i to stvara velike probleme.
Iako već odavno ulice Maglaja nisu pod vodom, straha i trauma među građanima još uvijek u velikoj mjeri ima. No, ima i optimizma. Jedan od najvećih izvoznika iz BiH, kompanija Natron-Hayat, u maju prošle godine je kao i cijeli Maglaj bila pod vodom. Činjenica koja orhabruje je da je nakon svih problema unutar firme ostvareno pozitivno poslovanje, a broj radnika nije smanjen.
– Oporavak i dalje traje –
Mnoga mjesta pogođena poplavama još uvijek se nisu u potpunosti oporavila. Mjesto Čole kod Željeznog Polja u blizni Žepča bilo je jedno od najpogođenijih mjesta tokom poplava u maju prošle godine. Bujica koja je bila mješavina vode i mulja nosila je sve pred sobom, a mještani čitave Mjesne zajednice Željezno Polje bili su evakuisani.
Na samom ulazu sa magistralnog puta M-17 u pravcu Željeznog Polja nalazi se mjesto Čole, koje je jedno od najpogođenijih prošlogodišnjim poplavama. Krajolik ovog nekad idiličnog mjesta sa velikim brojem malinjaka od kojih je većina mještana živjela, sada je promijenjen.
Ostaci poplava su vidljivi i danas. Veliki broj kuća je još uvijek nenaseljen ili porušen i mještani ovog mjesta se vjerovatno neće ni vratiti. Velike količine zemlje, pijeska te dijelova kuća su još uvijek razbacani svuda uokolo, a zelene površine pokrio je sivi nanos visok i po nekoliko metara.
Prije godinu dana, ekipa AA posjetila je ovo mjesto i razgovarala sa Besimom Tutnjićem. On već godinu dana boravi kod sestre Sadete. Njegova kuća je bila zatrpana do trećeg sprata. Besim i njegovi roditelji su svoju trospratnu kuću izgubili pod nanosima zemlje.
„Nakon godinu dana se nije mnogo promijenilo, ništa nije urađeno. Sestrina kuća je još uvijek zakopana, jedan čitav sprat je još uvijek pod zemljom, a moja kuća i kuća mojih roditelja nikad nije ni billa otkopana. Tamo gdje smo bili privremeno smješteni, i tu nas tjeraju, niko nas ne voli. Ništa se nije veliko uradilo za nas, molili smo da nam otkopaju kuće, da se možemo vratiti, ali nam molbe niko nije uslišao. Neko ko nije ni bio pogođen poplavama će dobiti što nikada nije imao, a ja svoju trospratnu kuću ne mogu vratiti. Jedna moja etaža imala je 90 kvadrata, a sada mi daju 37 kvadrata da tu živim sa svojom porodicom, nas je troje. Takva vam je realnost u Bosni i Hercegovini“, ogorčeno govori Tutnjić.
„Sve što su uradili je malo saniranje korita rijeke što bi nekom manjom poplavom opet postalo začepljeno i prošla godina bi se ponovila, strah nas je toga ponovo. Apelujem na dobre ljude, za sebe i svoju porodicu, ako mogu da nam pomognu kada nam već općina ne pomaže. Dali su nam u Golubinji da se naselimo na nasipu koji su napravili. To ne želim, samo želim da se vratim na svoju grudu, imao sam zemlje, a sad nemam ništa. Da mi hoće barem poravnati zemljište i da pokušam nešto da zasadim, ovako se ne može”; kaže Tutnjić i dodaje kako mu je cijela porodica bez kuća, a da je bratovu kuću bujica nosila 750 metara.
– Mali napredak u Topčić Polju –
Topčić Polje u blizini Nemile kod Zenice nakon godinu dana izgleda nešto bolje. Većina oštećenih ili porušenih kuća je obnovljeno zahvaljujući donacijama. Ovo mjesto danas počinje da dobija svoj prvobitni izgled, iako je na dosta kuća koje su i čitave bile pod nanosom još uvijek vidljiv trag dokle je bujica dopirala. Većina zemlje koja je pokrivala ovo mjesto je odvežena i veliki dio Topčić Polja je očišćen.
Ekipa Anadolu Agency obišla je i ovo mjesto, te u dijelu ovog naselja nazvanom Ciganski Potok razgovarala sa Dervišom Menzilevićem kojeg je posjetila i prije godinu dana. Dervišova kuća je bila na direktnom udaru bujice tokom prošlogodišnjih poplava. Godinu dana kasnije, Derviš je svoju kuću obnovio dovoljno da se može vratiti u nju.
„Smatram da se malo toga uradilo nakon godinu dana. Dosta ljudi je dobilo donacije, a da nisu ni bili pogođeni poplavama, dok sam ja svoju kuću obnavljao od vlastitog novca, penzije koja iznosi 300 KM. Teško je zaista bilo sve obnoviti, nešto sam stvari dobio od sina, ostalo sam sam plaćao i radio da popravim kuću. Stvari koje sam stavio u kuću nisu moje, ali šta ću, moram dalje da živim i da radim kako mogu. Prije nekoliko dana sam morao platiti električara da mi ponovo postavi električne instalacije oštećene tokom poplava. Fasadu bih također trebao popraviti, ali ne mogu jer mi je skupo. Dobio sam nešto pijeska od općine, ali sa njim ne mogu ništa, a kada odete ili vas ni ne prime ili vam kažu da vam ne mogu pomoći. Strah je i dalje prisutan i nije lako vratiti se, ali živjeti se mora“, kaže Derviš.
Većina mještana Topčić Polja obnavlja svoje kuće zahvaljujući donacijama ili vlastitim sredstvima. Ipak, veliki broj kuća još uvijek nije u potpunosti obnovljen i u useljivom stanju te će za to sigurno trebati još vremena.
