U Sjedinjenim Državama ’94. bili su spektakularni. Velika predstava. Finese, driblinzi, neviđena tehnika, žar, temperament. Scene pred golom, senzacija. Trojica, četvorica, u punom naletu, u traženju pogotka.
U hvatanju brzih lopti. I, onda klupko šarenih lopti u mreži. Sve to obojeno visokim tribinama, zapaljeno mekoćom vrućih američkih ljetnih poslijepodneva.
Neviđeno. Istina, rumunski je fudbal tih devedesetih najbolji primjer uspješnosti fudbalskog Balkana. World Cup u Sjedinjenim Državama ’94. predstavljao je dotadašnji rezultatski vrhunac rumunskog fudbala, koji je tokom ranijih desetljeća uglavnom bio na margini svjetskih dešavanja. Premda je doživljavao i padove, reprezentacija Rumunije često je smatrana neugodnim protivnikom, koji i najjačima može pokvariti račune…
Ovih dana rumunski fudbal, bez dvojbe, gubi na tehnici, na finesi. To je njihova svakidašnjica. Parada im je ostala bez ”hita”, duh je izmijenio mentalitet, tuga prekrila lice, iako Natională grmi pobjedniku u ”velikoj pobjedi”. Trijumf nad Sjevernom Irskom, Farskim Ostrvima, Finskom… Rumune će Stari kontinent ”progutati”, biće evidentirani u protokolima u zemlji sa 70 miliona uzdaha, ali rumunskih Tricoloriia neće biti u drugom poluvremenu francuske završnice. Nije čudno, novo vrijeme, nova muzika.
Na posljednjem koraku u bljesku sjećanja pred očima je Francuska 1998. Rumuni raspoloženi kao nikada.
Prošetavši se svojom kvalifikacijskom grupom, Rumunija je bila prva europska selekcija koja je osigurala nastup na Coupe du monde 1998, ali i reprezentacija, koja je imala dosta problema s disciplinom nekolicine svojih igrača. Fantastična serija od devet uzastopnih pobjeda prekinuta je tek u posljednjem susretu kada su se s gostovanja iz Irske vratili s jednim bodom (1:1).
Uvjerljiva igra tokom kvalifikacija nije ponudila previše iznenađenja i mnogo navijača u zemlji je izgubilo zanimanje, okrenuvši se već sredinom kvalifikacija prema Francuskoj, u kojoj su imali velika očekivanja. Zbog toga su Rumuni bili pod posebnim pritiskom. Selektor Anghel Iordănescu više nije imao pravo na popravni ispit iz razloga što je još uvijek bio svjež nastup na Euru ’96. u Engleskoj, kada su Rumuni izbačeni već u prvom krugu, izgubivši sve tri utakmice, uz samo jedan postignut gol.
Bio je to veliki podbačaj ekipe, koja je dvije godine prije toga igrala u četvrtfinalu World Cupa u Sjedinjenim Državama. Koliko Rumunima nije bilo stalo do kvalifikacija, pokazala je i posljednja utakmica protiv Irske u Dublinu i povratak u Bukurešt, gdje je aerodrom u glavnom rumunskom gradu bio pust, za razliku od kvalifikacija za prethodno prvenstvo kada su osigurali nastup u Sjedinjene Države u posljednjem susretu protiv Walesa u Cardiffu.
Tada ih je u Bukureštu dočekalo 15 hiljada navijača.
Koliko su Rumuni bili uvjerljivi, dovoljno govori podatak da im je jedino Irska zaprijetila u Bukureštu, kada je Ray Houghton imao priliku iz penala dovesti Irce do prednosti, ali nije pogodio. Rumuni su taj susret dobili 1:0.
”Uspjeh i pozitivan rezultat ekipe uvijek mi je bio najvažniji. Ne želim ništa riskirati i uvijek ću igrati na pobjedu. I uvijek u najjačem sastavu. Za odmaranje ne želim čuti”, bile su riječi Iordănescua, nakon što su Rumuni pobjedom nad Makedonijom osigurali nastup u Francuskoj.
Tako je i protiv slabašnog Lihtenštajna na teren poslao jedanaest fudbalera, koji svi odreda igraju širom Starog kontinenta, a sve je rezultovalo najvećom pobjedom Rumunije u posljednje 23 godine (8:0). Posljednji susret protiv Iraca u grupi mogao je Rumune staviti na čelo s njemačkom reprezentacijom, koja je na Mundial u Španiji ’82. otišla sa stopostotnim učinkom. Rumuni su svoj prvi gol u kvalifikacijama primili tek u sedmom susretu od Makedonije.
Do tada su imali šest pobjeda i fenomenalnu gol-razliku 20:0. Dva gola primljena od Makedonije donijela su dosta olakšanja fudbalerima Rumunije, a iako nisu uspjeli izjednačiti rekordni niz Njemačke iz kvalifikacija za World Cup ’82, makar je kapiten Gheorghe Hagi, odmilja zvani Maradona sa Karpata, postavio novi nacionalni rekord postigavši 32 gola u 107 utakmica za reprezentaciju.
U Francuskoj ’98. – predstava
Iako su bez problema pokorili svoju grupu, čelična disciplina Iordănescua donijela je nekoliko problema u svlačionici i izvan nje. Florin Răducioiu, zvijezda prvenstva u Americi, a te ’98. igrač Stuttgarta, tražio je poseban status u reprezentaciji. Dobio je zatvorena vrata i nije se pojavio na Coupe du mondeu.
No, vjerojatno da nije niti bilo te Iordănescuove čelične discipline, Rumunija ne bi bila ni približno ono što je bila tih dana. Veterani Hagi (33), Gheorghe Popescu (30), Ilie Dumitrescu (29) i Dorinel Munteanu (29) činili su odlično uigran vezni red i glavnu snagu ekipe, koja je ispred sebe u Francuskoj imala jedan od najmlađih napada.
Adrian Ilie (24), je izrastao u velikog napadača postigavši šest golova u osam susreta, a odbrambena linija je, također, bila jedna od jačih strana Rumunije, koja je usavršila transformaciju iz odbrane u brzi kontranapad, što im je u Francuskoj bilo jedno od glavnih oružja. Dan Petrescu, Tibor Selymes i Anton Doboş činilu su četvorku ispred golmana Bogdan Stelee.
Iako su u Sjedinjenim Državama bili četvrtfinalisti, i iako su se prošetali svojom kvalifikacijskom grupom, Rumuni su i na Coupe du mondeu, u grupi s Englezima, Tunisom i Kolumbijom, bili furiozni, razigrani pobjednici.
Takav koncrentrat asova još nije viđen. Masa je na stadionima. Na Gerlandu su igrali Rumunija i Kolumbija. Mudrom igrom, savršenim čuvanjem i bljeskom Adriana Iliea na kraju prvog poluvremena, Rumunija je dobila susret protiv Kolumbije i najavila svoj lov na prvo mjesto u grupi.
Od noge do noge, savršena kontrola lopte, igre i Cafeterosi, jednostavno, nisu imali lijeka. Kolumbija, koja je turnir opet počela razočarenjem i razdorom u reprezentaciji. Faustino Asprilla, njihov najbolji igrač, iskritikovao je saigrače i selektora Gomeza, pa mu je nakon susreta uručena povratna karta za Kolumbiju.
Glavni razlog zašto su Rumuni rezultatski dobili tako tijesno bio je odlični Faryd Mondragon, najsvjetlija tačka reprezentacije, i jedan od golmana koji je pokazao najviše u Francuskoj. Da se dobiju razigrani Rumuni, ipak je Mondragon bio preslab adut. Bezidejnost u napadu te zbunjenost i mlakost u odbrani pokazali su da Kolumbija nije ozbiljan konkurent jakim reprezentacijama. Barem nije bila Rumunima koji su se uistinu poigravali s njima.
Derbi grupe igran je već u drugom kolu. Derbi u kojem su Englezi išli na Rumune, ekipi koja im već desetljećima jednostavno ”ne leži”. Rumunija je u prvom dijelu dominirala susretom, imala kontrolu igre, ali svoju terensku nadmoć nije uspjela okruniti. S druge strane, Hoddle je opet iz ekipe izvadio lucidne kreativce (Beckham, Owen, McManaman), ali su njegova ”široka pluća” poput Davida Battyja i Paula Incea zakazali. Velika bezvoljnost, bez trke.
To su bili Englezi u prvom dijelu dok Hoddle nije osvježio ekipu Beckhamom, a krajem susreta i Owenom. Rumuni su počeli drugi dio susreta lucidnim potezom karpatskog Maradone, Hagija koji je loptom pronašao Viorela Moldovana, a ovaj je na pleća položio i Adamsa i Seamana. Tada su Englezi počeli trčati ali put do mreže nisu uspjeli pronaći sve dok najmlađi sudionik prvenstva Michael Owen nije ušao u igru i odmah zabio gol.
Kada su svi očekivali kraj susreta, Petrescu je pobjegao svom saigraču iz Chelsea Le Saux i poslao loptu kroz noge Seamana. Daje Owen rijedak primjerak, pokazao je samo trenutak kasnije kada su Englezi krenuli s centra pogodivši stativu. Vremena više nije bilo. Rumuni su bili sigurni, Englezi su morali na popravni.
Protiv Tunisa je trebala biti igra mačke i miša, a pretvorila se u pravo mućenje svih onih koji su se okupili na prekrasnom zdanju Stade de France. Anghel Iordănescu je odlučio odmarati nekoliko ključnih igrača uključujući i prvi napadački par: Ilie – Moldovan.
Tunis, iako nije imao izgleda proći dalje, igrao je opušteno i poveo u 10. minuti. Jedini gol na prvenstvu uspjeli su postići iz jedanaesterca. Stalni napadi Rumuna, koji su ovu utakmicu shvatili kao trening, nisu bili ozbiljnija prijetanja za El Ouaera, a kada je Iordănescu shvatio da je vrag odnio šalu, i kada je izračunao kako mu je bolje igrati protiv Hrvatske, a ne protiv Argentine u osmini finala, Rumuni su svim silama krenuli naprijed.
Moldovan je svojim drugim golom, neposredno nakon što je ubačen u igru, vratio Rumuniju na prvo mjesto. Na mekoj travi Parc Lescurea, na utakmici osmine finale protiv Hrvatske, samo je prvih petnaestak minuta utakmice pripalo, barem kada je posjed lopte u pitanju, Rumunima.
Nisu izdržali imperativ. Pogodak odluke pao je u sudačkom vremenu prvog poluvremena. Šuker je morao dva puta loptu stavljati na bijelu tačku. Nakon što je pogodio prvi put, sudija Castrilli je pokazao da se najstroža kazna ponovi zbog preranog ulaska Bobana u šesnaesterac. Šuker je bio neumoljiv i u drugom pokušaju. Lopta za 1:0 završila je u lijevom donjem uglu.
Hrvatska je u nastavku opet izvukla svoj fudbal, ofanzivu na svim linijama, i na tim je malim prostorima prestala čarolija rumunskog totaliteta. Parada je ostala bez ”hita”…
A onda, u toj čudesnoj ekipi ”veterana” na Euru 2000. Hagi je prva violina. I Kontinent priznaje rumunsku tehničku superiornost i superiornost osvojenog terena. Došli su Chivu, Ilie, Mutu, igrač koji je dotjerao do najboljeg rumunskog fudbalera, stari mačak Popescu u odbrani, profesor u savladavanju svih mogućih finesa Munteanu, čvrsti Moldovan i probojni Contra, koji će poslije u Milan. Velika ekipa, jak sastav.
Nisu Rumuni u Liègeu, u prvom kolu protiv Nijemaca, trpili od kompleksa manje vrijednosti. Nije li Viorel Moldovan prije utakmice s europskim prvacima izjavio ”kako ne vidi u njemačkoj odbrani igrača koji mogu čuvati njega i Adriana Iliea”. Nijemci su se potrudili vrlo brzo dati mu za pravo, pa je nakon proboja Iliea po lijevom krilu Moldovan već u 5. minuti doveo Rumuniju u vodstvo.
Njemačka je na trenutke igrala dobro, a na trenutke sasvim neprepoznatljivo. Ipak je uspjela doći do izjednačenja nakon pola sata igre i to prekrasnim pogotkom Mehmeta Scholla koji je sa osamnaest metara pogodio same rašlje. No, to je uglavnom bilo sve od Nijemaca koji bi bez raspoloženog Scholla i uvijek neugodnog skakača Olivera Bierhoffa bili sasvim prosječna reprezentacija.
Meč-loptu je u drugom poluvremenu propustio Viorel Moldovan koji je dvaput zaredom pucao na vrata na kojima nije bilo istrčalog Olivera Kahna. No, prvi je puta udarac izblokirao stari lisac Lothar Matthäus, a drugi puta je Moldovan – promašio.
Na utakmici protiv Portugala imali su Rumuni ”rat” dokazivanja s Costinhom. Taj je visoki Luzitanac, poslije Portov zadnji vezni, čak I projektant velikih utakmica, nedaleko od već iscrpljenog Hagija, bio Coelhov pik as. Nije to bila utakmica za publiku, oba su suparnika odlučila još uoči istrčavanja na teren da im je draži “vrabac u ruci nego golub na grani” pa su tako, na bod, odigrali i Portugalci i Rumunji.
Bogdan Stelea I Vítor Baía su bili gotovo besposleni pa se može izdvojiti tek jedan udarac glavom João Pinta prema Stelei i Gheorghea Hagija s velike udaljenosti prema Baíji. I sve bi i završilo “ništa prema ništa” da nije bilo jednog polu-očajničkog centaršuta pred Steleu u 96. minuti kada je pogriješila čitava rumunska odbrana. Stelea je odletio u prazno, a Rumuni su valjda pomislili da će i ovaj put sve proći “samo od sebe”.
Jedini koji je mislio drugačije bio je portugalska rezerva Costinha koji je u igru ušao u 87. minuti pa se nije uspio “uklopiti” u opštu malodušnost. Ni od koga ometan, glavom je proslijedio loptu u praznu mrežu. Portugalci su tako već nakon drugog kola osigurali prolaz u četvrtfinale, a Rumuniji je bila potrebna pobjeda protiv Engleske koju će morati dohvatiti bez pomoći svog najistaknutijeg pojedinca koji je odrađivao u Charleroiu žute kartone.
A onda su bahati Englezi naletili “na minu”. Samouvjereni da, nakon pobjede protiv aktuelnog europskog prvaka Njemačke lako mogu na kraj i sa “nekakvom” Rumunijom, znajući da im je dovoljan i bod, teško su se prevarili. Nije to bila ona ista Rumunija koja je u sudijskoj nadoknadi, dosadne utakmice s Portugalcima, olako “prosula” bod koji je već gotovo upisala.Bila je to odlučna i ofanzivna ekipa Emericha Jeneija, spremna da i bez suspendovanog Hagija stigne do svoje prve pobjede na Euru 2000, dovoljne četvrtfinala.
Cristian Chivu imao je i dosta sreće kod postizanja prvog rumunskog gola, vjerojatno ni sam nije znao je li htio pucati ili centrirati… Englezi su smogli snage za preokret preko Alana Shearera i prebrzog Michaela Owena, ali u drugom poluvremenu Rumuni su navalili na gol Nigela Martyna. Izjednačenje je već u 48. minuti donio Dorinel Munteanu, a na zasluženi treći gol čekalo se do pretposljednje minute.
Phil Neville je u šesnaestercu naivno startao na Viorela Moldovana, a Ionel Ganea hladnokrvno realizovao najstrožu kaznu i – izbacio Engleze s Eura.
Izgubljena igra, promašeno ”zlato”
Rumunija pamti Euro 2000. Sjajnu igru na Baudouinu, četvrtfinale – Italija – i ”s pola snage”, u Bruxellesu, nedostatak mudrosti najvećeg rumunskog fudbalera svih vremena.
Italijanska igra teže je gledljiva od one Portugalaca, Francuza, Holanđana, pa i “romantičara” Rumuna, ali je te večeri 24. juna bila efikasnija, “jača” i pragmatičnija. Izgledalo je čudno da se Dino Zoff, a i mnogi drugi italijanski treneri, odriču usluga jednog Gianfranca Zole ili marginalizuju Alessandra Del Piera, premda je na leđima nosio uvijek cijenjenu “desetku”, moralo se priznati da su Azzurri igrali – moćno.
Na klasičnom catenacciju zube su u četvrtfinalu polomili oslabljeni Rumuni, ali teško je predvidjeti da bi i s Danom Petrescuom i Gheorgheom Popescuom u ekipi učinili nešto više. Italijanska odbrana bila je pravi bunker, a kontranapad savršen.
Rumuni su pokušavali namještati offside-zamke, a onda su sami uhvaćeni u jednoj takvoj. Francesco Totti je bez problema svladao Bogdana Steleu za 1:0. Jedina prilika Rumunima se ukazala samo nekoliko minuta nakon italijanskog vodstva kada je Adrian Mutu dodavanjem preko pola igrališta uposlio Gheorghea Hagija, a ovaj lob-udarcem preko nemoćnog Francesca Tolda pogodio – stativu.
Još jedna loše postavljena offside-zamka krajem poluvremena rezultovala je izlaskom Filippa Inzaghija pred Steleu i drugim italijanskim pogotkom… Sve je nakon toga išlo prema planovima Azzurra. U drugom se poluvremenu Hagi tragično oprostio od rumunskog reprezentativnog dresa, nakon 125 nastupa. Prvo je u 55. minuti, više nespretno nego namjerno nagazio na zglob Antonija Contea, za što je zasluženo dobio žuti karton.
Rumunskom veteranu to nije bilo dovoljno pa je, misleći valjda da mu se sudija Melo Pereira neće u samo četiri minute usuditi pokazati dva žuta kartona, u šesnaestercu Azzurra teatralno “zaplivao” iako ga Gianluca Zambrotta nije ni dirnuo. Portugalski sudac, međutim, nije previše mario za Hagijeve kalkulacije, pa je legendi “hladno” podario i drugi žuti, te automatski crveni karton.
Ako je ikakva nada za Rumune i tinjala, u tom se trenutku ugasila. Italija je puna optimizma, uvjerena u neprobojnost odbrane i ohrabrena sjajnim kontranapadom, otišla u polufinale, na noge domaćinu Holandiji, a Rumunija se od Eura oprostila nimalo nezadovoljna – časnim porazom u četvrtfinalu.
Rumunski je fudbal, jednostavno, tih godina bio sirov, neustrašiv, probojan. Gotovo da nema protivnika od imena kojem nije stresena mreža. Bilo je briljantnih pobjeda, golova napretek. Pune mreže. U jednoj epohi čak zabavne šetnje Kontinentom. Pitanje pogodaka, ne fanfara trijumfa. Ima u fudbalu nekih stvari koje su se već desile pa svaki naredni događaj liči na reprizu onog zaboravljenog.
Rumuni su oduvijek bili igrači nadahnuća. Za briljantnu večer ili paunovo poslijepodne trebala im je atmosfera. Šuker ih je zaustavio na Coupe du mondeu ’98. Imali su, istina, atmosferu, ne i svoj dan, izgubili su razum protiv Italije u četvrtfinalnom meču na Euru 2000, tražili su više raskoši u igri, više slobode i na Euru 2008, međutim, kako nije bilo kako su zamislili, jednostavno su ”digli sidro”.
Rumunski fudbal devedesetih s Hagijem, Dumitrescuom, Florinom Răducioiuom, Gheorgheom Popescuom, Danom Petrescuom, prava ”svaštara”.
Lijepo, ugodno.
Răzvan Rat
Datum rođenja 26. maj 1981. Mjesto rođenja Piatra-Olt, Rumunija
Klub Rayo Vallecano Nastupi za reprezentaciju 108/2
Pozicija lijevi bek Trenutna vrijednost 800 hiljada eura
Ovaj Rumun ima finu tehniku, očito namjerno njegovanu u Piatra-Olti. Zna deset-petnaest sekundi prije šta smjera protivnik. I ima odgovor. Răzvan Rat je od gume u titraju dugih mišića, ali santa leda u duši. On ne zna šta su to živci. Ispod metar-i-osamdeset, ali na snažnim bedrima i tankim listovima. On ne napada, on se šali, poigrava, ide kroz smijeh. Istina, Rumun je inteligentan, ali i širokog starta. U njegovim je nogama dribling, tempo i nekoliko rezanih lopti. U glavi, osjećaj za prostor. U Donetsku će biti pun smicalica. U trenutku bi izmišljao nemoguće stvarčice i one bi prolazile. Jednostavno, ostao je dosljedan staroj finti Bukurešta. Od tih je dana sklon vicu. Ostaviti, ”zaboraviti” loptu. Protivnik se savijao od jeze, a Rat bi urlao. I sve to bez doticaja, bez faula. Propisnim startom njega se ne da zaustaviti, a još je teže spriječiti njegove poteze. Nije tajna, ima i on toliko igračke nesreće, nekih debelih crnih okvira. Ipak, u ljetnim će mjesecima 2015. na travnjaku Teresa Rivero prihvatiti Rayove ispružene ruke. Niti u jednom trenutku nije bio u nedoumici.
Anghel Iordănescu
U kvalifikacijama je povlačio poteze pobjednika. Anghel Iordănescu vraća ozbiljnost, tjera tihu zafrkanciju i pošalice koje mogu biti pogubne. U Francuskoj ne misli platiti ceh podcjenjivanju, ali uz vrelu krv, umjereni optimizam ne priliči. Iordănescu će, korak po korak i raspoložen, čekati kulminaciju i rasplet. Traži maksimalno zalaganje, nije čudno, na treninzima grlo ga služi, dere iz petnih žila i do zadnjeg reda tribina. I, nisu mu velika takmičenja nepoznanica – na Euru 1996. i Coupe du mondeu 1998. trava za Rumuna nikada nije bila zelenija – tankoj rumenoj koži izgriženoj do krvi glavno su jelo na raskošnom fudbalskom stolu. Istina, veliki turniri se broje, oni su Iordănescuov jelovnik. Željezna je njegova hladnoća, na prvi pogled, ali ”unutra”, nema zraka, urla. Secira utakmicu. Iskustvo mu govori da mora pristupiti ozbiljno svakoj utakmici, i još dublje, do dna mreže. Iordănescu, duboku u naslonjaču s čašom hladne vode na stolu. Oko njega, ”dvometarske” misli – zarobio ih je sve. I čeka Euro…
Plus I talent i iskustvo. Bilo bi lijepo i romantično da Rumuni prođu u durgi krug takmičenja, pa onda dođu do finala i, recimo, osvoje prvenstvo. Stvarnost će vjerojatno ipak biti drukčija i ružnija. Ova ekipa je jaka u tehničkom segmentu, to je rumunska konstanta već desetljećima, ali u novije vrijeme ima stanovitih poteškoća u ritmu i u intenzitetu. Ipak, Rumuni su u kvalifikacijama uspjeli biti bolji od Finaca i Mađara, zasluženo su drugi, i nedvojbeno je da će u Francuskoj biti visoko motivisani da odu osminu finala nakon dugo vremena. Iordănescu se oslanja na Steauu, a unutra je i nekoliko igrača iz europskih klubova, dok ostali nisu u prvom ešalonu. Rumunija je istina dosta mijenjala formaciju i nije praktikovala jedan te isti stil. Ukupno gledano, Rumuniju se može smatrati ekipom koja nije na razini poput nekih drugih, ali jednako i protivnikomm koji se neće lako predati i kojega će u grupnoj fazi trebati nadigrati u svim segmentima da bi se otišlo u osminu finala.
Minus Uz najbolju jedanaestoricu Rumunija ima još nekoliko izvanrednih igrača koji mogu započeti utakmicu protiv Francuske, a bit će od velike pomoći selektoru na ostalim utakmicama, naročito ako se uspiju plasirati u daljnje takmičenje. Istina, Rumuni su izvanredni tehničari, senzibilni na način da strahovito osjećaju promjene ritma igre i zaista bi mogli postići mnogo da nemaju problema u vlastitom dvorištu koji ih pred svaki veći turnir zna dosta izbaciti iz takta. Utakmicu mogu odigrati odlično, ali nakon jedne ili dvije, nerazumljivo im pada igrački motiv. Mogu mnogo, ali mogu i totalno podbaciti. Gotovo bez iznimke puni vatre, sjaja, velikih poteza, majstorija, geometrije i slave, u nekim trenucima njihova se šarena duga zaustavi na samom početku. Jednostavno, usplamtjela se maštovitost ne može spojiti u dodir. Ni s loptom, ni s igrom.
Kandidati za EURO
Cristian Bălgrădean, Silviu Lung, Costel Pantilimon, Ciprian Tătăruşanu, Vlad Chiricheş, Valerică Găman, Florin Gardoş, Dorin Goian, Constantin Grecu, Dragoş Grigore, Iasmin Latovlevici, Srgian Luchin, Cristian Manea, Alexandru Măţel, Bogdan Mitrea, Cosmin Moţi, Răzvan Raţ, Cristian Săpunaru, László Sepsi, Gabriel Tamaş, Vlad Achim, Eric Bicfalvi, Claudiu Bumba, Alexandru Chipciu, Gabriel Enache, Steliano Filip, Ovidiu Hoban, Alexandru Maxim, Dan Nistor, Paul Papp, Mihai Pintilii, Andrei Prepeliţă, Lucian Sânmărtean, Nicolae Stanciu, Cristian Tănase, Gabriel Torje, Bogdan Vătăjelu, Denis Alibec, Florin Andone, Constantin Budescu, Claudiu Keșerü, Ciprian Marica, Adrian Popa, George Puşcaş, Raul Rusescu, Bogdan Stancu.
KONAČNI POPIS:
Golmani: Ciprian Tatarusanu (Fiorentina), Costel Pantilimon (Watford), Silviu Lung (Astra Giurgiu).
Odbrana: Cristian Sapunaru (Pandurii Targu Jiu), Alexandru Matel (Dinamo Zagreb), Vlad Chiriches (Napoli), Valerica Gaman (Astra Giurgiu), Dragos Grigore (Al-Sailiya), Cosmin Moti (Ludogorec), Razvan Rat (Rayo Vallecano), Steliano Filip (Dinamo Bukurešt).
Veza: Mihai Pintilii (Steaua), Ovidiu Hoban (Hapoel Beer Sheva), Andrei Prepelita (Ludogorec), Adrian Popa (Steaua), Gabriel Torje (Osmanlispor), Alexandru Chipciu (Steaua), Nicolae Stanciu (Steaua), Lucian Sanmartean (Al Ittihad).
Napad: Claudiu Keseru (Ludogorec), Bogdan Stancu (Genclerbirligi), Florin Andone (Cordoba), Denis Alibec (Astra Giurgiu).
