Island, ostrvo stvoreno vatrom i ledom. Robuje čudesnoj rotaciji planete tako što je pola godine okrenuto Suncu, a pola godine Mjesecu. Mrak i teške gromade crnog kamena.
U trenutku praska nebo je boje indiga, čisto kao kristal, koji daje sjaj toj neviđenoj sunčevoj svijetlosti. To je Island, europski komad kopna, slučajno postavljen na vrhu ledenoplavog fjorda, sa sjajnim planinama u pozadini i na pola puta do Amerike. Razigranost sunca i u nedostatku fotona, tamne sjene, pa fudbal od nekoliko nijansi do čitavih škola.
Užarena masa izlivene lave i utisnuta slova na sivocrnoj kamenoj pustinji kojom šibaju ledeni vjetrovi: Gylfi Sigurðsson, Eiður Guðjohnsen, Birkir Sævarsson, Ragnar Sigurðsson, Aron Gunnarsson, Lars Lagerbäck, Heimir Hallgrímsson, Kolbeinn Sigþórsson…
Vezani sadržaj:
Island: Zemlja vulkana
Gotovo je nemoguće odrediti genetski kod ledenih ljudi sa Islanda. Neko će ih proglasiti potomcima irskih doseljenika koji su potkraj sedmog stoljeća kolonizovali ostrvo, iako su u kolonizaciji Islanda sudjelovali i doseljenici iz Norveške, Irske i Škotske te s Orkneyskih, Shetlandskih i Hebridskih ostrva.
Od Iraca su naslijedili sklonost trgovini, od Norvežana vještinu moreplovstva, a izolovanim razvojem i njihov jezik, koji sadrži i znatan broj keltskih elemenata koje su donijele grupe doseljenika sa Britanskih ostrva, od luteranskih nordijskih zemalja kršćanstvo i neovisnost. Island, prekriven ledom, u prostoru, u vremenu…
Tu gdje se celzijevi stupnjevi zbiju u ledene kristale na rubovima prozora, gdje su noći duge i broje se na mjesece, jednostavne, neposredne, simpatične malene plave oči iza debelih stakala s dubokom žudnjom sunca, uz noćnu vatru koja gori prkoseći dolazećem mraku, uklonile su mač kao prijetnju, teški štit od livenog gvožđa i gvozdene rukavice koje su krile ledene ruke, a onda s toliko snage i čvrstine počeo dokazivati šakama i nogama, širokim ramenima, igrom mišića, čvrstinom, mirnoćom, inteligencijom, snagom vikinških lađa, taj sportski proboj koji je nametao individualizam, to veliko “ja”.
Víkingasveitin – režiseri unutrašnjeg uzbuđenja
Lars Lagerbäck vodio je asove u kvalifikacijama za Mundial u Brazilu. A oni su igrali fudbal za sva vremena. Za prošlost i budućnost. Imao je tih dana izvanredne igrače. Klasa do klase, iako, na Islandu i nisu tako brojni.
Imali su, istina, u prošlosti Ríkharðura Jónssona, Ríkharðura Daðasona, Arnóra Guðjohnsena, Matthíasa Hallgrímssona, Rúnara Kristinssona, Hermanna Hreiðarssona – u usporedbi sa danskom klasom Peterom Schmeichelom, Brianom Laudrupom, Michaelom Laudrupom, Thomasom Helvegom, Erikom Bo Andersenom, Stigom Tøftingom, u opsegu norveške individualnosti Erikom Thorstvedtom, Johnom Carewom, Kjetilom Rekdalom, Ole Gunnar Solskjærom, Tore André Floom, u vlastitoj nadarenosti švedske snage i kondicije Thomasom Ravellijem, Olofom Mellbergom, Björnom Nordqvistom, Zlatanom Ibrahimovićem, Henrikom Larssonom, Gunnarom Nordahlom – Islanđani su u deficitu.
A ti su Skandinavci jedini, oni pravi uzori. Ne toliko po fudbalskom konceptu, koliko po rezultatskim uspjesima.
A Lagerbäck? On je stvaralac briljantne epohe islandskog fudbala. U Gylfiju Sigurðssonu, Kolbeinnu Sigþórssonu, Birkiru Bjarnasonu, Jóhannu Guðmundsson i Eiðuru Guðjohnsenu šablonizovani nordijski fudbal dugih lopti, s jednog kraja igrališta na drugi, dobio je pet skill-playera.
Izobilje je Guðjohnsenovih lopti u protivničkim mrežama, i danas, na prvom mjestu najboljih strijelaca islandske reprezentacije sa 25 pogotka, ispred Kolbeinna Sigþórssona i Ríkharðura Jónssona. Igrač koji obiluje tehnikom visokog stila. Visok, snažan, željeznih pluća, i danas trči ”do jutra”. Ima ”onaj njuh” za gol i tu leži njegova snaga.
Gylfi Sigurðsson je opet bio broj jedan, na sredini terena imao je sve u svojim rukama, Birkir Bjarnason je bio bombaški veznjak, a na golu Hannes Halldórsson, bez sumnje visoka klasa. U navali se sve znalo. Gospodari svoje volje: Kolbeinn Sigþórsson, Alfreð Finnbogason i Eiður Guðjohnsen. Očito se na Islandu, stvorenim uz pomoć vatre i leda, napadači rađaju svakodnevno.
Nisu ledeni ljudi reklamni favoriti kvalifikacija i iako su nosili epitet under-doga, jednostavno su pojurili Starim kontinentom, odigrali na desetke utakmica, dobivali i gubili i lovili, ispostavit će se, ovaj današnji euro-ritam.
Island je bio u glanz-formi. Umjetnost driblinga i tačna dodavanja. I sve to u neizmjernost.
Za stolom su uspomene još obasjane svijećom. Neusiljenom su jednostavnošću, skromnošću i nadaleko poznatim mirom, bez pardona, zaustavili konkurenciju. Istina, nisu Islanđani vidjeli Zeleni kontinent, ali su te kvalifikacije odigrali kao nikada prije – idealno. Bio je to, u neku ruku, njihov podsmijeh pobjednika, čista vizija silnih momaka u vikinškom odredu Larsa Lagerbäcka.
U kvalifikacijskoj grupi sa Švicarskom, Slovenijom, Norveškom, Albanijom i Kiprom, Islanđani su čak pet puta pobijedili, a samo u dvije utakmice dozvolili protivnicima polovičan uspjeh.
Start kvalifikacija bio je savršen, 2:0 protiv Norvežana. Bila je to ujedno i utakmica koja je Heerenveenu “prodala” Alfreða Finnbogasona. Marco van Basten će nakon spektakularne predstave, začinjene sa jednim pogotkom, lako uvjeriti vodstvo holandskog tima da izdvoje 600 hiljada eura i isplate Lokeren.
Samo četiri dana kasnije Islanđani će na igralištu Antonisa Papadopoulosa doživjeti mučan poraz, a u drugom poluvremenu proslavit će se sjajnim pogotkom Constantinos Makrides. Junak treće utakmice, protiv Albanije u Tirani, bio je Hannes Halldórsson. lzvrsni golman Branna ukrotio je svu silu teških lopti, da bi Islanđani na kraju došli do pobjede golom Tottenhamovog veziste Gylfija Sigurðssona.
Strákarnir okkar – šarena kutija iznenađenja
U Reykjavíku je 16. oktobra 2012. gostovala Švicarska. Nakon velikog pritiska domaćina u prvih šezdesetak minuta, gol su postigli – Švicarci. Strijelac iznenadnog pogotka bio je Tranquillo Barnetta. Nakon toga su gosti sve snage prebacili u odbranu, a Islanđane je jedanaest minuta prije kraja, još jednim fantastičnim pogotkom, šokirao samouvjereni Mario Gavranović.
Islanđani ipak nisu izgubili vjeru u svoje sposobnosti već su ih jasno predočili protivnicima.
Švicarcima su za ”krađu” bodova na Laugardalsvölluru, Islanđani u punoj mjeri uzvratili u Ljubljani, svladavši domaćine s 2:1.
Vulkanska erupcija Eyjafjallajökulla, lako, igrajući se i sa pola snage, otapa i stisnute albanske romantičare. Nakon devedeset minuta bespoštedne borbe Lagerbäckova ekipa obradovala je vjerne tifose. Island je slavio pobjedu 2:1, a gledaoci su tom prilikom, uz strijelce Bjarnasona i Sigþórssona, podarili gromoglasni aplauz i Guðjohnsenu. Ledeni ljudi vrlo su ilustrativno povukli tanku, tanku užarenu crvenu liniju – ime koje se najčešće može čuti među masom koja se spušta niz tribine Laugardalsvöllura, samo jedno majstorstvo, samo jedna klasa – Eiður Guðjohnsen.
S takvim fenomenima, nije čudo. Imali su razloga za visoke pucnje. Znalci, sa Sigurðssonom na čelu kolone…
A onda rukavica u lice. I parada Slovenije. Islanđani su bili na rubu masakra. Udarci su pljuštali jedan za drugim. Posljedica komotne igre – poraz 1:3.
Reprezentacija Islanda – infografika
I još jedan kuriozitet. Islanđani na visini, na ”tankom” zraku Berna, tačno u 20:30 na obalama rijeke Aare – okrenuta ploča.
Ima tvrdokornosti u matematičkom, suhom zbroju vrednovanja, ali ima i objektivnosti. Švicarska vodi sve do 54. minute sa 4:1, da bi Jóhann Guðmundsson spasio bod prežaljenom gostu. Islanđanima više niti Stari kontinent ne osporava masovniji talent, finiju tehniku, razigranost, zaljubljenost u dribling.
Island je sa Švicarskom izborio 4:4. Avioni, koji su zbili čitav kontinent na prosječnih pet sati leta, razbili su i određenu koncepciju i fizionomiju igre. Na fudbalsku scenu stupio je tim sa pojedincima kojima će vrlo brzo biti dostupna i smotra najboljih europskih reprezentacija.
Islanđani su otpustili kočnice, raskošni temperamentni individualizam diktirao je stil, nema više ”hodanja”.
Veća brzina i više snage, donijelo je nadu pogocima Guðmundssona, da bi u sudijskoj nadoknadi vremena, Kolbeinn Sigþórsson matirao neopreznog Diega Benaglia i spasio čast svoje selekcije.
Nastavilo se u istom stilu protiv Kipra. U ekipi čudesnog balansa, na Laugardalsvölluru, zajamčeni show i predstava. Stara koreografija i moderni ritam. Island je taj koji se vratio pobjedničkom ”štimungu”, iako ni jednima ni drugima nije nedostajalo probojnosti, veličanstveni domaćini ostvarili su pobjedu 2:0.
Ceh islandskog delirija ”plaća” i Norveška u posljednoj utakmici grupne faze kvalifikacija. Na svoj su način na Ullevaal stadionu, mirno pretrčali i protivnika i loptu, bacivši preko sebe nordijskog učitelja majstorijom prisebnosti i znanja. Izdržali su – 1:1. No Švicarska je odlučila putnika u play-off pogotkom Granita Xhake protiv Slovenije. Srećko Katanec se hvatao za glavu sav očajan.
Bez obzira na izvanredne rezultate u kvalifikacijama i prijateljskim utakmicama, fudbalski svijet još uvijek nije bio uvjeren u kvalitetu islandskog fudbala, iako je tih dana uzeo punog maha ne samo izdržljivošću, upornošću, tempom, već i tehnikom. Ipak, Lagerbäck nije kalkulisao. Jednostavno, njemu je trebala snažna, punokrvna ekipa protiv Hrvatske. Jer preko Hrvatske se išlo u Brazil.
Još ima snage, ali nema kombinacije
I dok su Islanđani urlali nad vlastitim promašajima, Modrić i društvo dobili su svoje ”finale”. Kako je igrao Island? Prepoznatljivo čvrsto, u najavljenom rasporedu sa striktnim zaduženjima čovjek-na-čovjeka u odbrani i igračima zaduženim istrčati na duge lopte iz sredine terena.
Birkir Bjarnason je zaigrao na lijevom krilu, dok je Gylfi Sigurðsson prebačen na poziciju klasičnog veznog kako bi zajedno sa Aron Gunnarsson trkački zatvorio Modričeve pokušaje kroz sredinu. Istina, Lagerbäck je uzeo odbranu kao temelj uspjeha, ali to ne znači da su se domaćini zavukli ”Halldórssonu u prsa”.
Pokušavali su igrati i svoju su defanzivnu liniju postavili na 25 metara od Halldórssonovog gola. U takvoj gustoj formaciji, koja je praktično imala dva bloka u samo desetak metara, Island je nailazio na probleme čim bi prešao desetak metara na polovinu Hrvatske.
Kovač je prepustio prostor Islanđanima, postavio se u odbrambeni gard, a fudbaleri Islanda nisu imali rješenje kako probiti prvu odbrambenu liniju s Rakitićem i Modrićem u veznom redu gostiju, a kamoli kako stvorili pritisak na odbranu s Šimunićem i Ćorlukom koji su imali uloge ”čistača”. Plava je površina rijeke Elliðaár, bijele se u njoj lososi, a do Pletikose, tih nekoliko metara igrališta, Guðjohnsen i Sigurðsson nisu mogli na vlastitim nogama. Rezultat – 0:0.
Na Maksimiru će 19. novembra 2013. vikinški odred Lars Lagerbäcka posljednji put u kvalifikacijama za Mundial u Brazilu obući tradicionalnu plavu majicu, plave gaćice i plave dokoljenice. U Zagrebu: Hrvatska – Island.
Hrvati: Pletikosa – Srna, Ćorluka, Šimunić, Pranjić – Rakitić, Modrić – Olić, Kovačić, Perišić – Mandžukić. Islanđani: Halldórsson – Sævarsson, R. Sigurðsson, Árnason, A. Skúlason – Guðmundsson, G. Sigurðsson, Gunnarsson, Bjarnason – Guðjohnsen, Finnbogason. Zviždaljku je nosio Holanđanin Björn Kuipers, a mahali su zastavicama Sander van Roekel i Erwin Zeinstra.
Taj zagrebački dvoboj, koji je poderao i dušu i kosti islandskim fudbalerima, ostavio je traga na malenim germanskim virtuozima.
Kompletan Island potpisao je predaju pred uraganskim naletima maštovitih hrvatskih fudbalera, koji su zagrljeni napustili stadion nakon pobjede od 2:0. Slomili su ”Vatreni”, u bespoštednom trku, u komade golemi hladni islandski ledenjak, prepoznatljivom žustrinom, snagom i jurišem.
Jednostavno, ledena pustoš, koja je pulsirala u silovotom ritmu, ugušena je u taktu solo-bravura Mandžukića i Srne.
Bio je to predznak da je Lagerbäckov tim raščistio sa jednom od osobina koje karakterišu nižerazredne reprezentacije – nije li Island u vokabularu fudbalskog sporta bio sinonim za nešto opskurno, nešto u vječitoj disproporciji s kvalitetom – kod kuće su nizali pobjede, a na strani, u utakmicama sa objektivno jačim rivalima, na senzacionalan su se način, kraj ošamućenih protivnika i nemoćnih golmana, vraćali uzdignutih pogleda.
Proključali snijeg sjevernog Atlantika
Island je konačno dočekao svoj D-dan.
Pod vodstvom Larsa Lagerbäcka i Heimira Hallgrímssona predugo su drhtali u groznici hladnog iščekivanja i kad je produžetak bio na vidiku, odluka je pala – Stari kontinent je kapitulirao. Užitak gledanja inteligentne igre i topovske kopačke Sigurðssona, potop svih holandskih nada i lijepih snova, kraj jedne tužne priče o teškoj borbi Danny Blinda i onoj posljednjoj, kojom se sve do Pariza trijumfalno hodilo. Takvom Islandu bilo je teško odoljeti.
Njihova je lakoća oduševljavajuća. Elastičnošću kretanja svojih asova i čahura njihova tempa, stvorili su bojazan koji je redovito pratio nastupe Norvežana, Šveđana i Danaca. Island, najčešće u bijelom dresu, manje ili više postavljao se tokom kvalifikacija za Euro ’16 ovako: Halldórsson, R. Sigurðsson, A. Skúlason, Sævarsson, E. Bjarnason, Árnason, B. Bjarnason, G. Sigurðsson, Gunnarsson, Sigþórsson, Böðvarsson. Ne treba zaboraviti da su u tom cijelom kompleksu majstora još uvijek imali Eiðura Guðjohnsena i Jóhanna Guðmundssona, članove čudesne palete vatrenih zagovornika tempa.
Vjerovali su Islanđani u onu mladenačku ljubav, fascinirali lakoćom kojom su pogađali mrežu turskog golmana Onura Kıvraka (3:0), brojnim sitnim dodavanjima protiv Latvije (3:0), nadahnućem i velikom željom protiv Holandije (2:0), stilom i mekom kretnjom u slavlju nad Česima (2:1), snagom kojom se drži Sjeverno more i Blindova dimenzija opuštenosti i smirenosti (1:0). U Anadoliji su zaokružili prasak blistavih islandskih zvijezda.
A onda je u vjetrovitoj oktobarskoj noći, koja je u prošlosti samo suze i tugu donosila, Island proključao. Lakoću, stil, dugi korak, meke kretnje, divno shvatanje igre, viziju Lagerbäcka i Hallgrímssona, majstorstvo Sigurðssona… Island je uistinu imao sve.
Čvrstoća, upornost, zrelost, mudra strategija Lagerbäcka i Hallgrímssona, sve je to odlučilo. To je bio ”tanki lijepak” na koji su pali protivnici Islanda…
Zvijezda reprezentacije: Gylfi Sigurdsson
Datum rođenja 9. septembar 1989. Mjesto rođenja Reykjavík, Island
Klub Swansea City Nastupi za reprezentaciju 35/12
Pozicija ofanzivni vezni Trenutna vrijednost 11 miliona eura
Gutao je neki teški sendvič na malom, simpatičnom igralištu Breiðablika, kad je dočekao poziv Readinga. Englezi su uvjereni u njegovu klasu. Bio je prvi igrač u prugastoj plavo-bijeloj majici. Zvijezda. As. Čudesnjak s loptom. Čvrst, stalan, postojan, srčan i borben. Žestok, do svake lopte milom ili silom, ali ipak ustrojen. Tehnički visok, ali ne i uglađen. Na njega je Island čekao. Nije li njegova karijera obuhvatila cijeli razvoj moderne istorije islandske reprezentacije. Taj dečko, očito pun fudbalskog sluha, u tom čarobnom loptanju, ofanzivac, opasan pucač, oduzima da bi zabio. Njegova je formula jednostavna – pucati. Fudbaler prvih linija, gotovo drugi centar i veliki dribler kratkog trka. Nije li kod Sigurdssona, u trku, lopta uvijek uz nogu. I pucanje iz nemogućih situacija, razapinje mreže udarcima. Nije čudno, šest je njegovih pogodaka u kvalifikacijama za Francusku ’16. Vjerovatno zbog plave kose, a još više zbog silne snage, tačno između vragolija Ríkharðura Jónssona i svestranosti Rúnara Kristinssona. Moćan veznjak, brz, snažan, odličnog udarca i dobre tehnike. Jednostavno, glavna figura današnje ekipe. Procijenjen je na 11 miliona eura, ima 26 godine i u fokusu je velikih klubova.
Lars Lagerbäck/Heimir Hallgrímsson
Ovaj dvojac na klupi Islanda zavrće vrat klasici kontinentalnih igrališta. Za kormilom reprezentacije, opsjenili su pobjedama Laugardalsvöllur. Nije bilo situacije koja bi pobrkala njihovu viziju. Vatra i dim prošlosti, kojoj je dvojac na klupi Islanda dao pečat, blistala je tokom kvalifikacija. Usamljeni vukovi i junaci vremena. Lagerbäck je oduvijek trebao orkestar, a ovaj u bijelim košuljama podsjeća na njegov koncept. I baš zbog toga, nije čudno, igraju na njegov mig. Izuzetno temeljit stručnjak i sjajan taktičar, koji najviše voli Machiavellija i njegovu tezu ”cilj ne bira sredstvo”, tih je i suzdržan u komunikaciji sa novinarima, drže ga raznovrsnim trenerom čije ideje igrači lako razumiju, ali mu neki zamjeraju i neodlučnost kada se gubi ili ‘lomi’ utakmica. I Hallgrímsson se dao sav ekipi. Zajedno sa Lagerbäckom vodi je smireno, ali i odlučno s mnogo taktičkih zamki za protivnike. Ima reputaciju trenera koji preferira napadački fudbal i forsira mlade igrače, što je i bio jedan od glavnih razloga što je nakon ÍBV-a dobio priliku voditi Island. Priznaje samo rad, voli čvrste igrače, koji će bespogovorno ispuniti sve njegove zahtjeve.
Prednosti i mane reprezentacije Island
Plus Oni koji su ih vidjeli na sceni ne skrivaju oduševljenje. Igraju brzo, okomito, silovito cijelu utakmicu. Posloženi su od igrača koji igraju u nordijskim klubovima, te od mladih koje kontinent tek treba upoznati. Kada su upali u grupu sa Češkom, Turskom i Holandijom, mnogi su ih odmah prekrižili, ali bio je to krivi odabir. Naravno da igrački ne mogu u isti koš s Portugalom, ali oni definitivno nisu zasićeni, niti imaju problema s odnosima u svlačionici. Nikako ih se ne smije podcijeniti, nisu to više ‘ribari’ koji u slobodno vrijeme amaterski igraju fudbal. Igraju najčešće u formaciji 4-4-2, dobro su organizovani, napadaju okomito, agresivni su te nezgodni iz prekida. Objektivno, u ovoj grupi imaju vrijednost za drugo mjesto, ali treba vidjeti kako će debitantska ekipa na velikom takmičenju reagovati nakon teškog otvorenja koje ih čeka s Portugalom. Ako im Ronaldo i društvo napune mrežu, moglo bi biti velikih problema. Ipak, eventualni bod mogao bi ih lansirati iznimno visoko. Árnason, G. Sigurðsson, Gunnarsson, Sigþórsson, Guðjohnsen i Guðmundsson čine osovinu ekipe koja je više nego spremna biti nagazna mina, ne samo u grupnoj fazi nego i u osmini finala…
Minus Zadnja linija ne ulijeva povjerenje, tu se može nešto učiniti kada ih se razvuče, ima prostora za prolaz. Nemaju igračku kvalitetu kao u veznom dijelu, stoperi su nešto sporiji, mogu se probiti po bokovima. Izuzmemo li Sigurðssona, Finnbogasona, Sigþórssona i Gunnarssona, glavnina igrača ipak igra u manjim klubovima i tržište baš ne cijeni njihovu kvalitetu. U kvalifikacijama su u deset utakmica primili šest golova, a i igra im se zna raspasti ako protivnik prvi povede. Jednostavno, nemaju dovoljno mudrosti za veće stvari. Imaju nesreću da prvu utakmicu igraju protiv Portugala koja je napadački briljantna i koja bi im mogla napuniti mrežu. U tom bi se slučaju mogli raspasti, jer ipak su debitanti na ovako velikom takmičenju i ne bi im bilo lako pretrpjeti takav start.
Konačni spisak igrača za EURO 2016 u Francuskoj:
Golmani: Hannes Thor Halldorsson (Bodo-Glimt), Oegmundur Kristinsson (Hammarby), Ingvar Jonsson (Sandefjord).
Odbrana: Birkir Mar Saevarsson (Hammarby), Ragnar Sigurdsson (Krasnodar), Kari Arnason (Malmo), Ari Freyr Skulason (Odense), Haukur Heidar Hauksson (AIK Stockholm), Sverrir Ingi Ingason (Lokeren), Hoerdur Bjoergvin Magnusson (Cesena), Hjoertur Hermannsson (IFK Goteborg).
Veza: Aron Einar Gunnarsson (Cardiff City), Emil Hallfredsson (Udinese), Birkir Bjarnason (Basel), Johann Berg Gudmundsson (Charlton Athletic), Gylfi Thor Sigurdsson (Swansea City), Theodor Elmar Bjarnason (Aarhus), Runar Mar Sigurjonsson (Sundsvall), Arnor Ingvi Traustason (Norrkoping).
Napad: Eidur Gudjohnsen (Molde), Kolbeinn Sigthorsson (Nantes), Alfred Finnbogason (Augsburg), Jon Dadi Boedvarsson (Kaiserslautern).
