Emotivan tekst majke djevojčice iz “Ribnikara”: Ostala je nada da ćemo nakon 40 biblijskih dana, osjetiti stid…

- Advertisement -

Majke jedne djevojčice koja pohađa beogradsku osnovnu školu “Vladislav Ribnikar” objavila je pismo koje se tiče masakra u prostorijama škole kada je prije tačno mjesec trinaestogodišnji K. K. ubio devet svojih drugara i čuvara škole, piše Avaz.

Prenosimo ga u cijelosti:

– Prošlo je trideset dana.

I dalje smo u stanju. Ono mijenja svoj oblik, eskalira, bukti kao vatra pod jakim udarima vjetra i širi se mahnitom brzinom, uništavajući svaki dio ljudskosti u nama.

Nazivamo sebe ljudima jer nas krase jedinstvene osobine – inteligencija, ljubav, razumijevanje, empatija, vaspitanje, pristojnost – ljudskost. Imali smo je i velikodušno je pokazivali u svim stanjima.

Do sad.

Ne razumijemo se od prvog dana. Empatija se, ruku pod ruku sa inteligencijom, izgubila u srijedu, sedam dana kasnije. Ljubav je, leteći preko novinskih letaka, prešla onu tanku liniju i prebjegla na drugu stranu. Neprijateljsku. Za (ne)vaspitanje smo uvijek mogli da nađemo opravdanje u loše obavljenom roditeljskom poslu.

PROČITAJTE JOŠ:  VSTV BiH poziva na suzdržanost i zrelost u komentarisanju rada pravosuđa

Uzdala sam se makar u pristojnost.

Onu posljednju kariku koja bi mogla da sačuva trunku naše ljudskosti.

Kakva greška! Moja.

Kakav poraz! Naš.

Postali smo zvijeri. Izgubili smo posljednju osobinu ljudskosti. Nismo više pristojni ni u pogledu. Oči su nam hladne, jezik željan da posječe svaku iole dobronamjernu misao, a postupci dobro osmišljeni i vođeni mržnjom da što jače povrijede.

Kao da nismo u istom stanju.

Olako se latimo plastičnih tastatura i sakrivajući svoje ime, osiljeni jer ne moramo pokazati ni lice, pokažemo iskonsku vulgarnost i nepristojnost. I, što je najgore, osjetimo zadovoljstvo.

PROČITAJTE JOŠ:  (VIDEO) Prevrnuo se kamion na autoputu

Uspjeli smo da za nepunih trideset dana zgazimo mukotrpan milenijumski trud predaka koji su nam utrli put ka civilizaciji. Uspjeli smo da, gladni hedonizma, okrenemo glavu od tuđeg bola. Uspjeli smo da iskezimo zube na pomisao drugačijeg mišljenja. Uspjeli smo da pokažemo i najdražima, najmlađima kako se to radi.

I mislimo da smo uspjeli. Jesmo.

Uspjeli smo da ne uspijemo.

Ostala je možda još samo nada da ćemo nakon četrdeset biblijskih dana, osjetiti stid. Užasan, razarajući stid zbog svega učinjenog i neučinjenog. Izgovorenog i prećutanog.

Tada možda, samo možda, dobijemo šansu da ponovo zakoračimo ka ljudskosti.

I ako mogu da predložim, a da me ne sačekaju gladne čeljusti iz vatre, mogli bismo da krenemo od osnovne pristojnosti.

- Advertisement -

NAJNOVIJE

MOŽDA VAS ZANIMA

Saobraćajni kolaps zbog nesreće na Baščaršiji

Nešto poslije 16 sati kod Careve ćuprije desila se...

Na Alipašinom Polju gorio ugostiteljski objekat

U sarajevskom naselju Alipašino Polje došlo je do požara...

Detalji tragične nesreće kod Kotor Varoša: Poginula trudnica

U saobraćajnoj nesreći kod Kotor Varoša danas je poginula...

Stravična nesreća: U sudaru poginuo maloljetnik

U mjestu Živinice kod Dervente, na magistralnom putu Doboj...

Dječak iz BiH pao pod traktor, helikopterom prebačen u bolnicu

Teška nesreća desila se danas u mjestu Puking, u...