Priča o Mirzi Delibašiću, najboljem sportisti svih vremena Bosne i Hercegovine, prepričana je mnogo puta kroz različita filmska i pisana ostvaranja, međutim jedna špansko-bosanskohercegovačka ekipa odlučila je tematici popularnog “Kinđeta” pristupiti iz drugačijeg ugla.
Piše: Vanja Tolj
Naime, dokumentarni film koji će se najvjerovatnije zvati “Shooting for Mirza” (Shooting može biti prevedeno kao pucajući/snimajući/šutirajući za Mirzu), govorit će o životu Mirze Delibašića van košarkaškog terena, pokušat će objasniti kakav je on bio čovjek i zašto su ga ljudi toliko voljeli. Produkcijski tim želi prikazati intimnu stranu bh. košarkaškog velikana čiji su sportski uspjesi obilježili jednu eru.
U filmu učestvuju Mirzini sinovi Danko i Dario Delibašić, supruga Slavica, nekadašnji bh. košarkaši i treneri ali i legende madridskog Reala, kluba u kojem je Mirza ostavio dubok trag – Juan Antonio Corbalan, Fernando Romay i Junama Iturriaga. Kadrovi dokumentarca snimaju se na lokacijama u Sarajevu i Madridu.
Kako je za Fenu kazao producent filma Manuel Diaz, ideja o snimanju dokumentarca o bh. velikanu došla je od Juana Antonia Corbalana, Mirzinog prijatelja i bivšeg saigrača u madridskom Realu.
Iako nisu veliki zaljubljenici u košarku, članovi produkcijskog tima odmah su shvatili veličinu projekta i o kakvom čovjeku je riječ, te objeručke prihvatili projekt.
– Nisam veliki ljubitelj košarke, ali kada je Corbalan pričao o Mirzi nije bilo teško shvatiti da se radi o legendi, velikanu o kojem nije trebalo trošiti mnogo riječi. Način na koji je govorio učinio je da se odmah zaljubimo u Mirzin lik i djelo. S razlogom su ga zvali “džentlmen na parketu”, a prema svemu što smo u zadnjoj godini mogli čuti, takav je bio i van njega. Bio je mnogo više od košarkaša, obilježio je živote mnogih ljudi i nije nam trebalo dugo da prihvatimo projekt – rekao je Diaz u intervjuu za Fenu.
U Madridu se rado sjećaju Kinđeta, posebno starije generacije ljubitelja košarke koje su imale priliku da njegovo umijeće pod koševima gledaju uživo.
Uvijek će se sjećati nemoći odbraninih igrača i pokušaja da ispune nezahvalan zadatak da zaustave čovjeka koji je važio za jednog od najboljih šutera i napadača tog vremena, ali i njegovog poštovanja prema protivnicima, sudijama, domaćoj ili protivničkoj publici.
– Pričao sam s mnogim ljudima različitih genaracija u Madridu koji su imali veze s košarkom i svi su se sjećali Mirze. To nije mala stvar u gradu i klubu za koji su igrali brojni velikani. Sjećaju ga se i u gradovima van Madrida, posebno u sredinama gdje im je stvarao probleme u susretima s lokalnim klubovima koji nisu imali odgovor za njegovu igru. Posebno je ostao zapamćen njegov odnos prema protivnicima na terenu, jer mnogi su u to vrijeme igrali prljavo, a on je zbog svoje fer igre i poštivanja protivnika dobio nadimak “džentlmen na terenu”. Nikada nije dobio tehničku grešku, ne znam šta više od toga govori kakav je sportista bio – objašnjava Diaz.
Dokumentarac će govoriti i o teškim životnim trenucima Mirze Delibašića, bolesti, ratu, poteškoćama pri stvaranju prvog bh. nacionalnog tima i izlaska iz Sarajeva na prvo Evropsko prvenstvo nezavisne Bosne i Hercegovine, na kojem je Kinđe obnašao ulogu selektora i predvodio reprezentaciju do najvećeg uspjeha u historiji bh. košarke.
– Ovakvu priču nije lako naći danas. On je bio poput rok zvijezde, uživao je u životu na svoj način, imao je brojne prijatelje koje je volio i koji su ga voljeli. Bio je normalna osoba koja je igrala najbolju košarku i nije dozvolio da ga uspjeh “pokvari” kao što je to danas slučaj s brojnim sportskim zvijezdama – podvukao je Diaz.
Producentski tim je doputovao u Sarajevo u decembru prošle godine na godišnjicu Mirzine smrti gdje su se upoznali s njegovom porodicom i dogovorili detalje daljnje saradnje.
Diaz ističe da se sinovima Danku i Dariju, te supruzi Slavici, projekt odmah svidio jer film govori o intimnijoj strani Kinđeta, s pristupom njegovom životu kakav do sada nije viđen.
U filmu će govoriti i članovi bh. nacionalnog tima iz 1993. godine, Samir Avdić, Mario Primorac i Emir Halimić, trener Ibrahim Krehić, a pojavit će se i Abdulah Sidran.
Za snimanje odabrane su kultne sarajevske lokacije poput Fisa i Skenderije, gdje se svake godine održi memorijalni turnir “Mirza Delibašić”.
Diaz napominje da bi film trebao biti završen idućeg ljeta. Nada se da će dokumentarac “Shooting for Mirza” naći svoje mjesto na Sarajevo Film Festivalu i najvećem španskom festivalu u San Sebastianu, a zatim i na drugim velikim svjetskim festivalima filma.
– Nadam se da ćemo imati priliku da prikažemo ovaj film na način na koji to zaslužuje – zaključo je Diaz.
Snimanje je nakon Sarajeva ovih dana nastavljeno u Madridu na lokacijama vezanim za Kinđetov boravak u tom gradu. Scene se snimaju i na stadionu “Santiago Bernabeu”, a govorit će Mirzini prijatelji iz španske prijestolnice.
Režiser dokumentarca je Juan Gautier, producent Manuel Diaz, a direktorica fotografije je Lamija Šabić.
Mirza Delibašić igrao je dvije godine za Real Madrid gdje je ostavio neizbrisiv trag zbog svojih igračkih i ljudskih kvaliteta. O tome govori knjiga “Razgovori sa Mirzom” (“Conversaciones con Mirza”) koju je napisao njegov nekadašnji saigrač Juan Antonio Corbalán.
O tome kakav je čovjek i sportista bio Kinđe napisano je i u knjizi “Kralj Mirza”(“Rey Mirza”) koja je početkom ove godine promovirana u Madridu. Autor knjige je publicista Juan Escudero, istraživač košarkaške prošlosti. Na promociji, koja je ujedno bila i emotivno sjećanje na Kinđeta, okupile su se najveće legende Kraljevskog tima.
Mirza Delibašić rođen je 9. januara 1954. godine u Tuzli. Sportsku karijeru počeo je 1968. godine, kada je postao pionirski prvak BiH u tenisu. Ubrzo reket je zamijenio košarkaškom loptom u tuzlanskoj Slobodi da bi 1972. godine prešao u Bosnu. Za “Studente” je odigrao gotovo 700 utakmica i postigao približno 14.000 koševa.
Bio je prvak Jugoslavije (1978. i 1980.), klupski prvak Evrope 1979. godine, a sa reprezentacijom bivše države osvojio je sve moguće trofeje. Dva je puta bio šampion Starog kontinenta (1977. i 1979.), prvak svijeta 1978. godine i olimpijski pobjednik 1980.godine. Za najboljeg košarkaša SFRJ proglašen je 1980. godine. Dres “Jugoslavije” obukao je 176 puta i postigao 1.759 poena. Četiri je puta biran za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine, a 2000. godine proglašen je sportistom svih vremena u BiH.
Umro je 8. decembra 2001. godine u Sarajevu.
