Duhan kroz povijest, posebno od Kolumbova otkrića Amerike, odigrava važnu ulogu u kulturnoj i gospodarskoj slici svijeta. Osim što ljudi vole uživati u duhanskom dimu, ovoj biljci pridavana su nekoć magična i ljekovita svojstva, a mnogi uzgajivači i preprodavači duhana trgovinom su osiguravali vlastitu egzistenciju, ponekad izazivajući nesretnu sudbinu. „Dim – priča o duhanu“ tema je izložbe u zagrebačkom Etnografskom muzeju u kojem je predočena bogata kulturna i materijalna prošlost različitih naroda vezanih uz biljku Nicotiana tabacco, javlja Anadolu Agency (AA).
Kustosica ove izložbe o duhanu, etnologinja Marija Živković, koautorica je popratnog kataloga u kojem je, kao i izložbom, slikovito prikazana geneza te vremensko i prostorno rasprostiranje kulture duhana.
Duhan je jednogodišnja biljka iz roda Nicotiana sa 60 vrsta, od kojih većina potječe sa američkog kontinenta. Biljka se kultivirala najprije u području Anda, odakle se proširila na sjevernoamerički kontinent. Otkrićem Amerike1492., Kolumbo je pri dolasku u svom dnevniku zabilježio pojavu neobičnih smotuljaka čiji dim udišu Indijanci.
– Cigara, cigareta, lula, burmut, duhan za žvakanje –
Izložbom je zapravo pokriveno područje cijeloga svijeta, s posebnim naglaskom na Hrvatsku, odnosno prostor bivše Jugoslavije s kojega su izloženi najstariji predmeti za pušenje pa sve do industrijskih cigareta i šibica. Izložene su i lule suvremenog zagrebačkog majstora koji radi unikatne lule.
Najstariji predmet koji se čuva u zbirci pušačkog pribora datira iz 16 stoljeća. Radi se o engleskom tipu lule od svijetle gline koja je pronađena kod Šibenika.
Predmeti s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine su najzastupljeniji. Riječ je o lulama istočnog tipa, kakve su se pušile i izrađivale na području Osmanskog carstva, kaže kustosica Živković, a tu su i drvene lule finije izrade, tzv. đuzelače, iz Imotske krajine, čiji su kamiši znali biti dugački i do 1,5 metar. Takvi, dugački kamiši koristili su se u svečanim prilikama.
Najveći dio postava čine lule; drvene, glinene, porculanske, lule od ‘meerschauma’, zatim cigaršpici različite izrade, od drvenih do filigranskih, potom burmutice za čuvanje duhanskog praha za šmrkanje, mašice za hvatanje žara koje su služile za paljenje i čišćenje lule, te preteča šibica i upaljača; kremen, trud i ognjilo za paljenje lule također.
Prve lule počele su se proizvoditi u Engleskoj početkom 16. stoljeća, a u Osmanskom carstvu prvi dokument vezan uz pušenje seže u 1604. godinu, kada se spominje udruženje lulara u Sofiji, u Bugarskoj.
Englezi i većina zapadnoeuropskih naroda pušenje duhana pomoću lule preuzeli su od naroda Sjeverne Amerike, dok su Španjolci od naroda Južne Amerike preuzeli pušenje cigareta, cigara, šmrkanje i žvakanje duhana.
Istočni, turski ili mediteranski oblik lule je trodijelni, rađen je od svijetle gline, a sastoji se od glinene čašice, drvenog kamiša i usnika, a razlikuje se od zapadne lule koja je bila najčešće jednodijelna. U Hrvatskoj su najpoznatiji izrađivači istočnog tipa glinenih lula, s vidljivim utjecajem iz Austrougarske, Italije i Turske, bili iz Zelova kod Sinja, zatim iz Gornjih Vinjana kod Imotskog.
Znatan dio postava ove izložbe čine kutije cigareta proizvedene 1960-ih godina na području bivše Jugoslavije koje su muzeju posudili privatni kolekcionari.
– Škija – ime za krijumčareni duhan –
Riječ škija koja se i dandanas koristi za domaći duhan dolazi od turske riječi ‘eskiya’, u prijevodu odmetnici, jer je slobodna trgovina duhanom tijekom mnogih povijesnih perioda bila zabranjena, pa su uzgajivači i trgovci duhanom bili tretirani kao prijestupnici.
Krijumčarenje je bilo najrazvijenije u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini 30-ih godina 20. stoljeća, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a razlozi su bili gospodarska kriza i snižena cijena duhana.
Krijumčarenje je bilo opasan posao, u to vrijeme seljaci i šverceri duhana znali su i ginuti, prema riječima kustosice Živković, u sukobima sa državnim financima. Krijumčarenje duhana problem je i danas, ne samo na granici Hrvatske i BiH. Navodno je svaka deseta cigareta na svijetu prokrijumčarena. Značajnu ulogu u širenju duhana imali su i ratovi. Osim što je u nedostatku novaca služio kao platežno sredstvo, bio je neka vrsta utjehe u teškim trenutcima i besmislu rata, kaže kustosica Živković. Zanimljivo je da su Prvi i Drugi svjetski rat, nakon lule, popularizirali pušenje cigareta.
U središnjem dijelu izložbenog prostora u Etnografskom muzeju, do kraja petog mjeseca, do kad izložba traje, posjetitelji imaju priliku vidjeti simulaciju velike lule i sve predmete iz povijesti duhana te, ako su pušači, promisliti o svojoj navici, piše Anadolu Agency.
