Bosanski-brdski konj je jedina bosanskohercegovačka autohtona pasmina konja. Riječ je o konju čelične tjelesne građe, nesrazmjerne snage, otporan na bolesti, snažne konstitucije i velike izdržljivosti, vrlo dobro prilagođen klimatskim prilikama područja na kojem živi, a zadovoljava se skromnom ishranom i smještajem
Prostranstvo livada, a po njima neosedlani bosansko-brdski i arapski konji. Prizor koji se rijetko gdje može vidjeti negdje u svijetu. Baš zbog toga je i specifična i jedinstvena ergela “Borike” u blizini Rogatice. Osnovana davne 1918. godine. Na 1.000 metara nadmorske visine odgaja bosansko-brdske i arapske konje. Jedina je te vrste kako u Bosni i Hercegovini tako i na Balkanu.
Tokom duge historije postojanja ove ergele posjećivali su je mnoge poznate ličnosti iz političkog ali i javnog života bivše Jugoslavije. U najboljim vremenima ergele “Borike”, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, arapski i bosansko-brdski konji redovno su pobjeđivali na domaćim i inostranim poljoprivrednim sajmovima.
Bilo je to vrijeme kada su na Boričkoj visoravni snimani filmovi i televizijske drame. I legendarna grupa “Bijelo dugme” boravila je nekoliko mjeseci upravo na Borikama i uz konje tadašnje ergele nastale su njihove najbolje pjesme na albumu “Požurite konji moji, dug je put”.
– Konj čelične tjelesne građe –
Bosanski-brdski konj je jedina bosanskohercegovačka autohtona pasmina konja. Riječ je o konju čelične tjelesne građe, nesrazmjerne snage, otporan na bolesti, snažne konstitucije i velike izdržljivosti. Vrlo je dobro prilagođen klimatskim prilikama područja na kojem živi, a zadovoljava se skromnom ishranom i smještajem. Vrlo vješto se kreće i po najnepristupačnijim planinskim predjelima noseći razne vrste tereta ili razne vrste jahača, uvijek oprezan i siguran. Za razliku od bosansko-brdskog konja arapski su osjetljiviji, nježniji i služe uglavnom za jahanje i utrke.
Radomir Šarenac (27) na Borikama živi od rođenja. Tu su mu živjeli i otac kao i djed, koji su također radili na ergeli sa bosansko-brdskim i arapskim konjima.
“Tu radim već deset godina. Na ergeli se brinemo o konjima. Još kao dijete sam dolazio na ergelu. Bilo nam je blizu, a kako i živimo blizu stalno smo posjećivali ergelu. Jahali smo konje, vozili se fijakerima…”, ispričao je Šarenac u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
Dok razgovaramo u našoj blizini se nalazi oko 20-tak bosanskih-brdskih konja koji se neosedlani i slobodni kreću po proplancima Borika. Ne dozvoljavaju da ih se miluje ali im se može prići jako blizu.
– Ergela Borike se jedina u BiH bavi uzgojem bosansko-brdskog konja –
U BiH ostala je još samo ova ergela na kojoj se bavimo uzgojem bosanskog-brdskog konja.
“Bila je ranije na Han-pijesku koja više ne radi. Ostala je još samo ova na Borikama. I dan danas se borimo da sačuvamo tu tradiciju. Inače, ergela je osnovana 1918. godine. Sve do danas je ta bosanska-brdska ergela. Ergela Borika je jedina ergela bosansko-brdskog konja. Da ne govorimo da je jedina samo u BiH nego mislim da je i na Balkanu. Nadamo se da će i dalje opstati. Preživjela je tri rata. Opstala je u ratu”, istakao je Šarenac za AA.
Na ergeli je smanjen broj konja.
“Trenutno imamo 20 bosansko-brdskih grla i oko 30 arapskih. Od bosanskih konja neke učimo za zapregu, vuču i naše potrebe u ergeli. Mada, bosansko-brdska rasa je otporna. Otporni su i na zimu, samo da imaju hrane. Sada im dajemo malo sijena, u ovom zimskom periodu. Kada padne veći snijeg dajemo mu i žito. Bosanski-brdski konji se nalaze oko štala, na proplancima. Puno se ne udaljavaju od objekata. Sa njima se može raditi, nisu problematični”, pojasnio je Šarenac.
Prema njegovim riječima, bosanski-brdski konj je specifičan što je otporan na zimu.
“Narod ih je najviše koristio za vuču, prevoz nekog tereta. Nosili su samare i teret kako se zna za njih. Velika je razlika između njih i arapskih konja. Arapski konji su nježni, nisu otporni kao Bosansko-brdski. Puno su otporniji na zimu i na hranu. Sa malo hrane se mogu ishraniti, a već arapskim konjima treba više i njege i pažnje ali i hrane. Bosansko-brdske konje nismo dresirali da se jašu oni su inače za vuču dok su arapski uglavnom za trke, jahanje”, kazao je Šarenac za AA.
Bosanski-brdski konj je bio u izumiranju ali su ostavili ovaj jedan dio, 20 grla, za proširenje.
“Nadamo se, sada u proljeće, novim ždrijebadima, novom naraštaju. Nekad u martu, aprilu bit će ždrijebenja kobila tako da će se proširiti brojno stanje bosansko-brdske ergele”, istakao je Šarenac.
Iz godine u godinu, napominje, bit će ih sve više.
“Pokušali smo ih pariti sa arapskim konjem, kako bi arapski bili manji i jači ali to nije išlo kako treba. Više to ne radimo i sada parimo bosanski sa bosanskim, a arapski sa arapskim”, rekao je Šarenac.
– Ergela bila popularna i u bivšoj Jugoslaviji –
Ergela Borike je nekada bila jako popularna, dolazili su turisti iz cijele Jugoslavije ali i inostranstva. I danas ih ima ali mnogo manje.
“U ljetnom periodu ima posjetilaca iz BiH, ali i Srbije. Dolaze turisti na jahanje, vožnju fijakerom. Ima tu i prijeratnih posjetilaca. Dolazili su nekada ranije pa ih i danas povuče želja da ponovo posjete Borike. Ima dosta zainteresovanih. Ergela je bila jako popularna i u bivšoj Jugoslaviji”, ispričao je Šarenac.
Tradicija na ergeli se sačuvala iako su teška vremena i iako nemaju pomoć države.
“Borimo se i nadam se da će doći bolje vrijeme”, dodao je Šarenac.
Bosanski-brdski konji koje možemo vidjeti na proplancima na Borikama nisu predviđeni za jahanje. Unatoč tome privlače veliku pažnju turista koji dolaze da ih vide i da se fotografišu u njihovoj blizini.
