Malo starije generacije sjećaju se kaseta i floppy diskova. Ove mlađe, da vam objasnimo – ovako, mi stariji smo vam na audio kasetama putem uređaja koje smo zvali kasetofoni slušali muziku, a naše mame i tate vijesti. U prostore kružnog oblika na centralnom dijelu medija za pohranu podataka (kaseta) s vremena na vrijeme smo gurali olovke, pa zatezali magnetne trake koje su od zaborava čuvale naše dragocjenosti, odnosno premotavali kasete.
Kasnije su došli audio uređaji za kućnu upotrebu – dvokasetaši. Uh, kakva je to bila šminka. Snimaš i presnimavaš do mile volje, s kasete na kasetu. Bila su to vremena. Iste kasete korištene su i za čuvanje podataka na, sada već, prastarim računarima. Poput recimo Commodore 64. Ubaciš kasetu, na “tastaturi” ukucaš “Load”, “Run”, pa stisneš enter i počneš sa usisavanjem kuće dok se igrica učita. Ako je “teža” mogli ste uz usisavanje okrečiti i jednu sobu – ako ne znate o čemu govorimo evo linka: Commodore 64: Sjećate li ga se?
Ko je im`o para kupov`o Floppy uređaje. U njega staviš disketu. Učitavanje podataka u odnosu na kasete u ovom slučaju mjerilo se brzinom svjetlosti. Nešto poput toga. Floppy diskete koristili smo od sedamdesetih do potkraj osamdesetih godina.
Neko je danas ove dragocjene medije želio sačuvati od zaborava. Doduše, na malo drugačiji način. U obliku stolova za radnu, ili ako vam je žena dovoljno cool, vjerovatno i za dnevnu sobu. Tamo gdje smo mi gurali olovke danas možemo staviti pivo, ili čašu mlijeka za one koji ne konzumiraju alkohol. Floppy sto – pomjerite metalni dio (kao nekad na disketi) i sakrijete daljinski upravljač od žene. Cijena? Jeste 1.200 dolara, ali uspomene na neka lijepa vremena i sretna djetinjstva svakako nemaju cijenu. Znaju to ovi stariji. Vi mlađi, nađite nekog starijeg neka vam prepričava.
Evo i fotografija:
