Predstavom „ Demokratija“ po tekstu i u režiji Zijaha A. Sokolovića, otvoren 14. TeKaTe Fest – Dani akademskog teatra u Tuzli (27. 03. – 03. – 04. 2016.)
„ Demokratija“ : Zijah A. Sokolović Režija : Zijah A. Sokolović Dramatizacija : Selma Parisi Igraju : Zijah Sokolović i Dražen Šivak Produkcija : Zijah Sokolović, Beč, Beograd – Austrija / Srbija BiH premijera: 27. 03. 2016. Teatar Kabare Tuzla
Scena je prazna – to je ona praznina prostora Petera Brooka po kojem je dovoljno da se netko kreće i da od toga nastane teatar. Pojavljuju se dva lika, pomalo beckettovska, sa metlama – ono što će sljedećih osamdeset minuta mesti i rastjerivati po toj ogoljeloj pozornici jesu naši najdublji strahovi, nadanja i čežnje, oni će bezobzirno kopati i rovariti, čeprkati po našoj nutrini, izvrtati prema van našu intimu ne bi li nas suočili sa svim onim što najčešće ne želimo priznati ni samome sebi – da naš život, ipak, u krajnjoj liniji, ovisi velikim dijelom o našim vlastitim postupcima, o tome kako se postavimo i što činimo. Ozbiljna, egzistencijalna pitanja moći, vlasti, manipulacije i posesivnosti, sudbinska čvorišta naših života oni će raspetljavati ne poput Aleksandra udarcem mača no strpljivo i postupno, taj Gordijev čvor koji nas steže i guši odmotavaće preciznim alatkama zanata i umjetnosti pozorišta, igrom u koju će uvući i nas same dokazujući nam i zorno predočavajući ono što je veliki ruski redatelj Anatalij Vasiljev poručio u svom obraćanju uz ovogodišnji Svjetski dan teatra: „ Kazalište može reći sve.“
https://www.youtube.com/watch?v=kcroUdF9kY4
A kako se to „ može reći sve“ Zijah A. Sokolović ustrajno nam pokazuje već gotovo puna četiri desetljeća, praktično od praizvedbe njegove kultne monodrame „ Glumac…je glumac…je glumac“ u Sarajevu 30. 03. 1978. godine. Na tragu tog tragalačkog i istraživačkog puta tajnama kazališnog stvaralaštva, ovaj „ vladar iluzije“, kako se često voli nazvati, gradi i svoj najnoviji autorski, pozorišni čin – predstavu „ Demokratija“ po vlastitom tekstu, suspregnutu u formi čiste i kristalno izbrušene duodrame, u suradnji sa partnerom, glumcem Draženom Šivakom i uz asistenciju dramaturginje Selme Parisi. Predstava je to jasnih i preciznih koordinata, neoborivih argumenata, sva u raspri suprotstavljenih mišljenja, stavova i tvrdnji, uronjena u vrckavi, prštavi humor ne bez jetkih žaoka autoironije i cinizma, ali nikada gruba i neotesana, uvijek na granici onoga što možemo pojmiti, što želimo shvatiti i onoga neuhvatljivog, što nam izmiče i čemu vječno težimo.
Da bi to postigli i uvjerili nas, s one strane rampe, da smo i mi unutra, da ono što glumac govori sa scene nije ništa drugačije od onoga što gledatelj doživljava i preživljava, samo je ovdje riječ o pozorišnoj iluziji a u našem slučaju o okrutnoj stvarnosti života i doba u kojem jesmo, Zijah Sokolović i Dražen Šivak vode nas kroz povijest ljudskih uspona i padova, kroz mutne predjele ljudske istorije, biografije velikih ljudi i dramskih protagonista kroz stoljeća, pred nama defiliraju Gaj Julije Cezar Williama Shakespearea, Antigona Sofokla, Okovani Prometej Eshila, ratnici, vojskovodje, mislioci, političari i revolucionari, diktatori i narodne vodje prošlosti i sadašnjosti, oni pod čijim je plaštem i voljom za moć otpočeo ili se odvijao taj mukotrpan put ka demokratiji, vladavini naroda, gdje više ne bi bila presudna i odlučujuća riječ pojedinca već mišljenje odabranih predstavnika samog naroda.
A to čine najjednostavnijim i zato najtežim, rudimentarnim kazališnim sredstvima i jezikom, praktično bez rekvizita ili upotrebljavajući ga višestruko, kroz brojne namjene, na praznoj pozornici, koristeći samo riječ pokret i glas.
Vrhunsko umijeće vladanja sobom na sceni kakvo ispoljavaju ta dva glumca, svaki u svojoj osobnosti i glumačkom registru po kojem probire poput zanesenog pijaniste po dirkama glasovira, nešto je što ne vidimo baš tako često u teatru. Oni su pritom briljantni autori – glumci kojima je jedina svetinja igra, i oni se igraju bezuvjetno, beskompromisno i beskrajno, poput zaigranog stvora u zemlji Neverland, oni su taj Petar Pan i Zvončica što nam otvaraju izmaštane svjetove u koje se često, zbog vlastite uskogrudnosti i straha pred nepoznatim ne usudimo ni priviriti, oni kad govre o Bogovima i Ljudima brišu te razlike i pokušavaju nas uvjeriti da to, vječno božansko, zapravo je skriveno duboko u nama i samo se trebamo usuditi to priznati i prihvatiti.
Predstava „ Demokratija“ Zijaha A. Sokolovića pravi je početak 14. TeKaTe Festa, festivala što se ove godine održava pod motom „ Susret generacija“, predstava što sažima sve one suprotnosti, sumnje, dvojbe i nesporazume sa kojima smo suočeni i koja, kako je to lucidno primjetio Vasiljev, može reći sve: „ I kako žive bogovi na nebu, i kako se zatvorenici muče u jamama, i kako strast oplemenjuje, i kako ljubav razara, i kako je dobar čovjek nepotreban, i kako vlada prijevara, i kako ljudi žive u stanovima a djeca u izbjegličkim logorima, i kako se vraćaju u pustinju, i kako se s najmilijima rastaju, kazalište može pričati o svemu…“
/Mladen Bićanić/
Večeras u 19:30 na programu XIV TKT festa je predstava “Njuške” Teatra Exit iz Zagreba.
NJUŠKE
Glumačku postavu u predstavi čine Filip Križan, Enes Vejzović i Janko Rakoš, a nastala je prema predlošku “The Dog Logs” nagrađivanog australskog filmaša i dramatičara C. J. Johnsona.
U predstavi se pojavljuje petnaest psećih likova koji kroz monologe publici prenose svoje životne priče. Među različitim prikazanim pasminama nalaze se i sljedeći likovi: rotvajler s problemima u susjedstvu, stari mješanac koji otkriva ljubav u kasnijoj životnoj dobi, afganistanski hrt od kojeg se previše očekuje, iznimno uglađen i pomodan, koji je vrlo ponosan na svoje sposobnosti.
Tu je i policijski pas koji se bori protiv kriminala, hrvatski gonič kojem su glavne okupacije problemi stočarskog života i kako održati stado na broju, ostarjeli, slijepi pas koji se morao suočiti sa smrću svog gazde te carinski bigl sa stavom. Izvjesno je je predstava »Njuške« omiljena i komercijalno uspješna predstava, pri čemu ohrabruje odluka autorskog tima predstave da diskretno, s mnogo humora optuže ljudsku vrstu za čitav niz zlorabljenja pseće dobrote i privrženosti.
