Zagrebački Dinamo u okviru 4. kola grupe D Evropske lige u četvrtak naveče pobijedio je Spartak iz Trnave rezultatom 3:1 i nakon 49 godina igrat će evropske utakmice na proljeće.
Imaju maksimalnih 12 bodova nakon četiri odigrana meča grupne faze i jasno je kako će u 2019. godina nastaviti svoj dugosanjani evropski put. U grupi su pored već pomenutog Spartaka turski velikan Fenerbahče i belgijski Anderlecht. No, za izabranike Nenada Bjelice nije bilo problema. Lako su marširali grupom i ostvarili zacrtani cilj i prije posljednjeg meča.
Piše:Edin Isanović
Nenad Bjelica zaslužuje ”palac gore”
No nisu samo trijumfi oduševili sve ljubitelje nogometa na Starom kontinentu. Dinamo konačno igra lijepo za oko i vrlo efikasno. Popstigli su 11, a primili 3 pogotka. Sa puno nadahnuća odigrali su i u četvrtak kada su svojim atraktivnim potezima zagrijali promrzle gledaoce na Maksimiru. Dakako, tvorac jedne od najšarmantnijih priča modernog nogometa je Nenad Bjelica. Napravio je ekipu sklepanu redom od igrača koji su u tom trenutku bili daleko od statusa superstarova. Sve sugerira da će ponovo osvojiti naslov prvaka u HNL-u jer su najozbiljniji konkurenti daleko. Prvi šef struke Dinama u Zagreb je stigao iz poljskog Lech Poznana. Radi sjajan posao, ali više od rezultata pažnju plijeni fantastična posloženost, uigranost i logičnost strukture u njegovoj ekipi. Baš u svakoj utakmici može se vidjeti njegov rukopis. Od svojih izabranika zahtijeva presing s usmjeravanjem suparnika ka krilu gdje bi ga pritisnuli i po osvajanju lopte s većim brojem igrača izlazili u napad pokazujući u oba smjera sjajnu tranziciju. Dolaskom u Dinamo njegov najveći zadatak bio je apsolutno promijeniti paradigme razmišljanja svojih igrača, a potom i same igre. Uspio je stvoriti ekipu koja je podjednako uspješna i smislena i kada protiv sebe ima Fenerbahče, i kada ima slabije klubove koji se povlače u svojih 40 metara sa svim igračima iza lopte. Vratio je osmijeh na lice svih navijača Dinama i zaslužuje ”palac gore”. Ugradio je sjajne temelje za bolju budućnost, a hrvatska javnost beskrajno vjeruje treneru koji je od skromnih potencijala uspio složiti vrlo opasnu ekipu.
”Izet Fazlinović” jedan od najjačih aduta Modrih
Krajem januara ove godine na Maksimir je stigao povremeni bh. reprezentativac – Izet Hajrović, čovjek kojeg javnost u BiH pamti po sjajnom golu Slovačkoj 2013. godine u Žilini. Pogodio je u 78. minuti, a samo nekih 60 sekundi ranije zamijenio je Zvjezdana Misimovića. Sa 25 metara matirao Muchu. To je izazvalo erupciju oduševljenja navijača BiH koji su napunili tribine stadiona Pod Dubnom. To se pamti, to se ne zaboravlja. Nakon odlaska iz švicarskog Grasshoppera lutao je u Galatasarayu, Werderu iz Bremena i Eibaru. No,čelnici tima sa Maksimira znali da ovaj nogometaš posjeduje veliki potencijal, znali su da ‘’Fazlinović’’, kako Izeta zovu u Dinamu zbog serije “Lud, zbunjen, normalan”, može eksplodirati.
”Dinamo je veliko ime u Evropi. Jedva čekam da krenem s ekipom. Sigurno imam veliko iskustvo, veliki kvalitet. Moj cilj je da budemo svi zajedno šampioni, da uzmemo Kup i da se, ako je moguće, plasiramo u Ligu šampiona”, kazao je nakon dolaska u modru svlačionicu Hajrović.
Vremenom se svojim golovima i odnosom prema dresu nametnuo kao vođa nove generacije Dinama. Oko njega se vrti skoro cijela igra veznog reda. Dirigira, pogađa, motivira. Definitivno, najjača karika Dinama. Čak i kada ne postigne pogodak njegov doprinos timu je veliki. Pored Hajrovića tu su od bh. igrača Amer Gojak koji je Spartkau iz Trnave dao fenomenalan gol petom i Emir Dilaver. Nedavno je Dinamo napustio Armin Hodžić koji je karijeru nastavio u Mađarskoj. Bez dvojbe, može se reći kako Modri gaze na bh. pogon.
Mustedanagić, Škoro, Mujčin, Stanić, Ćorluka…
Dakako, u posljednjih dvadeset godina od bh. igrača modri dres, između ostalih, nosili su: Bartolović, Bazina, Bekić, Ćorluka, S. Bošnjak, Golubica, Gvozden, Halilović, Dujmović, Ibrahimović, Jurčić, G. Jurić, M. Jurić, Karić, Madunović, Mešanović, Mujčin, Pavlović, Pandža, Peko, Pelak, V. Petrović, Prskalo, Stanić, Sivonjić, Z. Slišković, Husejinović, Šovšić, Šabić, Alispahić, Krstanović, Šašivarević, Tokić, Tomas, Vasilj i Vidačak.
Nabrojanima treba dodati i nogometaše koji su prije ‘90-ih sa dosta uspjeha igrali za Zagrepčane poput Harisa Škore, Radmila Mihajlovića, Denijala Pirića, Fahrudina Dautbegovića, Džemala Mustedanagića (prvi bh. igrač koji je bio kapiten)… Ipak, ako neko posebno treba izdvojiti ko je pokazao veliki aotoritet u Zagrebu onda su tu Mario Stanić, Vedran Ćorluka, Edin Mujčin, Miralem Ibrahimović i Haris Škoro. No, možda Hajrović i Gojak budu još uspješniji. Ko zna…
