Danas se sve više piše o uticaju motorike na uspjeh u sportu. Nekolicina mojih prijatelja imaju djecu koja se bave sportom. Svakodnevno vode svoje klince na treninge, posmatraju utakmice i preživljavaju uspjehe i neuspjehe zajedno s njima.
O upravljanju i organizaciji tih dječijih sportskih kolektiva ne želim da govorim. Pojedini klubovi su jako dobro organizovani, imaju educirane trenere i djeca tu nešto i nauče. Neki od roditelja imaju i nerealne ambicije, pa neuspjehe svoje prosječne ili nedovoljno talentirane djece pravdaju nepotizmom, „štelama“, rodbinskim i jaranskim vezama.
Vezani članak: Dinamička ili eksplozivna snaga – glavna odrednica vrhunskog sportiste
Međutim ono što je zajednički sadržilac u svemu ovome jeste da roditelji jako malo znaju o kondicionoj pripremi,odnosno šta njihova djeca trebaju dobiti za cijenu članarine koju oni plaćaju.
Kondicioni trening
Kada treneri i spotski radnici govore o kondicionom treningu ili uopšteno „kondicija“ misli se na trening funkcionalnih i motoričkih sposobnosti a ja ću se usuditi reći i svih morfoloških karakteristika, premda rizikujem da će me psiholozi i sociolozi napasti zbog toga jer pretpostavljam fiziku….kognitivno-konativnim sposobnostima. Znate onu „u zdravom tijelu zdrav duh“.
U jednom od prošlih članaka definisali smo pojam funkcionalnih i motoričkih sposobnosti. Roditelji pod pojmom kondicije podrazumjevaju sposobnost da njihov mališan može dugo trčati. Djelimično su u pravu, oko 15%, jer u „kondiciju“ spada i izdržljivost. Međutim, gdje je ostalih 6 motoričkih sposobnosti. Dakle pod pojmom kondicionog treninga podrazumjeva se i trening izdržljivosti, preciznosti, ravnoteže, snage, koordinacije, brzine i fleksibilnosti. Dokle će koji od treninga razviti motoriku sportiste zavisi od stručnosti trenera, resursa koje trener ima na raspolaganju i genetike. U nekom od narednih postova počet ćemo i sa praktičnim dijelom razvoja motorike. Radi lakšeg shvatanja moraju se definisati osnovni pojmovi.
Svrha ovog članka jeste da ljudima čija djeca svakodnevno treniraju bilo koji od sportova damo barem neke upute…
Motoričke sposobnosti su antropološka obilježja koja podrazumjevaju sposobnosti za rješavanje motoričkih zadataka i uslovljavaju uspješno kretanje bez obzira da li su stečene treningom ili ne. Tu spadaju: snaga, brzina, fleksibilnost, koordinacija, ravnoteža, preciznost i izdržljivost.
Pored motoričkih sposobnosti svakako treba uzeti u obzir i funkcionalne sposobnosti radi stvaranja jasnije sveukupne slike. Dakle, pod funkcionalnim sposobnostima podrazumjeva se sistem funkcionalnih struktura organskih sistema, prije svega nervnog i lokomotornog, i njihovo funkcionisanje.
Motoričke sposobnosti nisu nešto što se uzima olako u modernom sportu. One se kod mladih sportaša počinju razvijati od namlađih kategorija, svakodnevno oplemenjujući mlade sportaše. Postoje tzv senzitivne faze u razvoju motoričkih sposobnosti mladih sportaša. Senzitivne faze predstavljaju određene faze u rastu i razvoju mladog sportaša za vrijeme kojeg je moguće intenzivnije unaprijediti motoričke sposobnosti putem treninga.
Individualni maksimum
Ukoliko se poštuju senzitivne faze postoji mogućnost razvoja motoričkih sposobnosti sportaša do samog maksimuma. Pri tom se podrazumijeva pojam individualnog maksimuma koji je uslovljen genetikom. S takvim pristupom stvaramo kvalitetnu bazu za daljnji razvoj specifičnih i situacijskih sposobnosti, osobina i znanja sportaša. Trening je proces koji traje i ima faze. Međutim, ukoliko se pojedine faze propuste u mlađim kategorijama potencijal se nikad neće razviti u obliku u kojem je mogao i trebao.
Naši dječaci su izvanredni tehničari jer to je nešto što je karakteristika ovog podneblja. Zašto onda u duelima sa ekipama iz zemalja koji nisu tako dobri tehničari redovito gubimo. Naravno, superiorniji su od nas po pitanju motorike. Njihovi dječaci nisu propustili razviti svoje motoričke sposobnosti tokom senzitivnih faza.Svi sportaši bez obzira na svoj talent ili genetski potencijal trebali bi sudjelovati u višestranoj, a nakon toga u specijaliziranoj fazi treninga.
Višestrani razvoj sportaša se dijeli u dvije faze: inicijacije i oblikovanja sportaša.
U fazi inicijacije koja traje od 6. – 10. godine, djecu bi trebalo usmjeravati sportu s primarnim ciljem razvoja koordinacije. Idealan scenarij jest da mladi sportaši prolaze osnove iz atletike, plivanja, akrobatike, borilačkih sportova te sportskih igara. Takvim pristupom bi se znatno utjecalo na razvoj koordinacije za koju se smatra da je u sjeni svih ostalih motoričkih sposobnosti.
U fazi oblikovanja koja traje od 11. – 14. godine, mladi sportaši se opredjeljuju za konkretnu sportsku granu (atletika, hrvanje, plivanje, košarka, nogomet, vaterpolo…), a primarni cilj u ove faze jest maksimalni razvoj tehnike izabranog sporta. Kroz višestrani razvoj (faza inicijacije i oblikovanja sportaša), posebnu pažnju bi trebalo usmjeriti na senzitivne faze razvoja motoričkih sposobnosti.
Svoju senzitivnu fazu ima koordinacija i to u dobi od 7. – 14 godine, a najintenzivnije se na nju može utjecati u dobi između 10. – 13. godine. Na razvoj brzine se najviše može utjecati u dobi od 7. – 11. godine za djevojčice, dok za dječake najintenzivnija faza jest u dobi od 7. – 9. godine i nastavlja se sve do 18. godine. Što se tiče snage, značajne razlike do puberteta nema. Apsolutna snaga raste u razdoblju od 7. – 19. godine, dok kod djevojčica razvoj snage stagnira od 15. godine. Relativna snaga najviše raste u dobi od 13. – 14. godine.
Aerobna izdržljivost
Što se tiče funkcionalnih sposobnosti, aerobna izdržljivost ima svoju intenzivnu fazu u dobi od 8. – 13. godine, a anaerobna izdržljivost svoje zeleno svjetlo dobiva spolnim sazrijevanjem. S razvojem fleksibilnosti (vrlo često zanemarena u treningu), intenzivno bi trebalo raditi u dobi 6. – 13. godine. Npr. Darbik (1996) senzibilne faze za razvoj ravnoteže kod dječaka navodi 10 – 11 godina, a za djevojčice 9 – 10 godina života. Za reaktibilnost navodi 8 -10 godina kod dječaka i djevojčica, koordinaciju 7 – 14 godina za oba spola, relativnu snagu 13 – 14 godina i statičku snagu 12 – 15 godina života.
Poštivanje senzibilnih faza razvoja motoričkih sposobnosti, dugoročno daje mnogo kvalitetnije rezultate, nasuprot pristupu preuranjene sportske specijalizacije koja je sveprisutna u sportu. Neprihvatljivo je što treneri već u ovoj dobnoj skupini koriste specijalizirane trenažne programe seniorskih ekipa (kako bi postigli što kvalitetnije rezultate na takmičenjima) jer takvi programi limitiraju kadete i juniore u njihovoj dugoročnoj sportskoj pripremi.
Piše: Samir Zečević, magistar menadžmenta u sportu i diplomirani kondicioni trener. Za sva pitanja dostupan na sd.semperparatus@gmail.com ili na telefon:+38761710158