Prije tačno godinu dana u 88. godini nakon duge borbe sa teškom bolešću preminuo je Miroslav Ćiro Blažević, legendarni fudbalski trener rodom iz Travnika.
Dugo se borio s karcinomom, koji mu je prvi put dijagnosticiran 2011. godine. Dva puta je pobijedio zloćudnu bolest, ali nažalost ne i treći put.
Bivši selektor reprezentacija Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Švicarske, Irana i olimpijske reprezentacije Kine preminuo je u 88. godini u Zagrebu 8. februara 2023. godine dva dana pred rođendan.
Trener svih trenera, kako je glasio njegov nadimak kojeg je dobio nakon osvajanja bronze sa Hrvatskom na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, rođen je 10. februara 1935. godine u Travniku.
U bogatoj trenerskoj karijeri vodio je između ostalih Sion, Rijeku, Dinamo Zagreb, Grasshopper, Nantes, Hajduk Split, Zagreb, Shanghai Shenhua, Slobodu iz Tuzle i Zadar. Osim Bosne i Hercegovine bio je selektor nacionalnih timova Švicarske, Hrvatske, Irana, te olimpijske selekcije Kine.
Osvajao je prvenstva i kup takmičenja u Švicarskoj, Hrvatskoj, te u bivšoj Jugoslaviji, a kao najveći uspjeh izdvaja se treće mjesto sa reprezentacijom Hrvatske na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj.
Ćiro je od malih nogu pokazivao interes prema sportu, pa se počeo baviti skijaškim trčanjem. Kao 15-godišnjak nastupio je na republičkom prvenstvu na Jahorini, a 1952. na državnom prvenstvu na slovenskom Pohorju u utrci na šest kilometara bio je pobjednik u konkurenciji mlađih omladinaca. To je bila prva titula za jednoga takmičara iz BiH, a Ćiro je u utrci nadmašio favoriziranoga Slovenca Seknea.
Uporedo sa skijaškim trčanjem, počeo se baviti i fudbalom, pa se priključio travničkom Bratstvu, gdje je kao vrlo darovit napadač, golgeter već s 15 godina bio priključen prvoj ekipi.
U igračkoj karijeri nastupao je za Travnik, zagrebačke Dinamo i Lokomotivu, Sarajevo, Rijeku, te švicarske Sion i Moutier.
Kao 33-godišnjak je 1968. godine postao trener Veveyja, a već nakon dvije sezone dolazi do prvog od 11 trofeja u trenerskoj karijeri, osvajača 1. lige Švicarske.
Svoju punu afirmaciju i priznanje za svoj rad stekao je na kraju sezone 1981/1982. kada je donio titulu Dinamu nakon 24 godine čekanja, kasnije će se pokazati i posljednju u bivšoj Jugoslaviji.
Od jula 2008. do decembra 2009. je vodio reprezentaciju Bosne i Hercegovine do prvog plasmana u baraž u historiji, no u borbi za Svjetsko prvenstvo 2010. od Zmajeva je bolji bio Portugal.
