Posljednja supruga doživotnog predsjednika nekadašnje Jugoslavije Josipa Broza Tita, Jovanka Budisavljević Broz preminula je danas u Beogradu u 89. godini. Kako je navedeno u saopćenju Kliničkog centra Srbije, „Jovanka Budisavljević Broz je preminula u 11:45 sati u Kliničkom centru Srbije uslijed zastoja u radu srčanog mišića“.
Rođena je 7. decembra 1924. u selu Pećani u Lici (Hrvatska) u braku Miće i Milice Budisavljević, kao drugo dijete u obitelji.
Tijekom Drugog svjetskog rata priključuje se partizanskom pokretu i postaje pripadnica Šeste ličke divizije. Tokom rata (1943.) ranjena je u nogu, a potom je bolovala i od tifusa. U tadašnjoj partizanskoj vojsci postala je najmlađa žena s časničkim činom – dogurala je do čina majora. Dva puta je odlikovana ordenom za hrabrost.
Na koncu rata 1945. raspoređena je u Maršalat kao higijeničarka zadužena za kontrolu hrane, čistoće i zdravlja osoblja.
Nakon smrti Davorjanke Paunović, s kojom je Broz imao ljubavnu vezu, Jovanka postaje (1946.) Brozova sekretarica. Time je ušla u najuži krug Titovih saradnika.
Šest godina kasnije, u aprilu 1952. godine, postala je i supruga Josipa Broza. Vjenčanje je održano u dvorcu Dunavka kod Iloka. Kumovi na vjenčanju bili su general Ivan Gošnjak i Aleksandar Ranković.
Jovanka je bila i predmetom žestokih rasprava o njenoj navodnoj špijunaži, a problem je dosegao takve razmjere da je u 14 godina o odnosu Josipa i Jovanke raspravljano na 59 sjednica najviših državnih i političkih tijela. Rasprava je započela odlukom Josipa Broza iz 1974. godine, kojom osniva stranačko povjerenstvo koje će proučavati “slučaj drugarice Jovanke”.
U tom periodu Jovanka je optuživana za sve i svašta, od toga da je sovjetski agent i da odaje državne tajne do toga da spletkari sa srbijanskim vojnim zvaničnicima. Optuživali su je da određuje ko će biti smijenjen, a ko postavljen na najviše državne funkcije. Optužena je čak i da je pripremala vojni udar s ciljem da nakon Brozove smrti postane čelni čovjek države.
U aprilu 1975. godine Broz se iz tadašnje Užičke ulice br. 15, gdje je bračni par živio, preselio u Bijeli dvor. Do formalnog razvoda nikada nije došlo, ali da je bila riječ o razvodu svi su znali, bila je to javna tajna.
Jovanka je nastavila živjeti u Užičkoj ulici sve do Brozove smrti u maju 1980. godine. No, nedugo potom, krajem juna iste godine, Jovanka je nakon premetačine izbačena iz stana i preseljena na novo adresu – Bulevar mira br. 75. O tome je šutjela sve do kraja 1985. godine kada je napisala otvoreno pismo zastupnicima u Saveznoj skupštini:
“Ta mučna premetačina trajala je od 11 sati do duboko u noć. Ujutro su sve to nekamo odnijeli. Ništa nisu pomogla uvjeravanja da su to moja osobna pisma, računi, dokumenti. Bila sam sama u kući, sve osoblje koje je tu radilo nekud je poslano. Bila sam sa 10 nepoznatih ljudi i bojala sam se. Bojala sam se čak i za svoj život. Kad su počeli obijati vrata, pozvala sam svoju sestru Nadu da dođe. Ona je nazočila cijeloj toj mučnoj sceni situaciji čišćenja. Pri odlasku, prišao mi je taj Nikolić i zaprijetio da će ‘ako Nada bude govorila što je tog dana vidjela, to i glavom platiti’. Nijedna od stvari koja mi je tom prilikom i na takav način oduzeta ni do danas mi nije vraćena, niti sam na bilo koji način obaviještena što se desilo s njima. Bila sam toliko užasnuta, zaprepaštena, ojađena i uvrijeđena da se tako nešto dešava u Titovoj kući svega dva mjeseca i 7 dana poslije njegove smrti da sam pala u krevet.”
Poslije tog pisma u javnosti je uglavnom šutjela, izbjegavajući pojavljivanje u javnosti.
Godine 2003. ipak je pristala dati jedan od rijetkih intervjua u kojem je ustvrdila kako je njen suprug nije žrtvovao već, naprotiv, učinio je sve da joj spasi život. Kao one koji su doveli do njezina kraha označila je slovenskog političara i bliskog Brozova suradnika Staneta Dolanca (“Smetalo mu je što sam Srpkinja”) i generala Ljubičića (“Prozrela sam njegovu borbu za vlast.”). Dolanca je čak jednom prilikom optužila da je bio član Hitlerove mladeži. S druge strane, Dolanc je Jovanku znao nazivati “srpskom seljančicom”.
U centar pažnje Jovanka Broz vratila se 2009. kada je javnost saznala da živi u relativnom siromaštvu bez ijednog dokumenta. Te godine je od ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića dobila ličnu kartu i pasoš.
