U porodici Nalić nogomet je decenijama najvažnija stvar na svijetu. Naime, već tri generacije oni su u BiH, ali i cijelom regionu, poznati po vrhunskim nogometašima. Porodičnu tradiciju počeo je Mesud Nalić, legendarno desno krilo Slobode iz Tuzle koji je 24 puta nosio dres reprezentacije bivše Jugoslavije. Rođen je u Banjoj Luci 12. maja 1943. godine, a umro je 1. juna 2004. u Tuzli u 63. godini života. Nalića su u gradu soli zvali Tetak, dok je u rodnoj Banjoj Luci imao nadimak Albert.
Mesud je svoju bogatu fudbalsku karijeru započeo u Budućnosti iz Banja Luke gdje je kao petnaestogodišnjak igrao za prvi tim. Za kratko vrijeme njegov talenat je primjećen od strane banjalučkog BSK-a, a potom i banjalučkog Borca. Svoju prvoligašku karijeru je započeo kao član Borca iz Banja Luke sa samo sedamnaest godina. Nakon Borca igrao je za tuzlansku Slobodu. Sa svoja dva odlučujuća pogotka i jednom asistencijom u Titogradu je 1969. godine uveo Slobodu u društvo prvoligaša. Također, osvojio je zlatnu medalju na mediteranskim igrama u Izmiru.
Po završetku igračke karijere dobio je ulogu šefa Slobodine omladinske akademije da bi prvi korak ka prvom timu Slobode kao trener napravio trenirajući Radnički iz Lukavca i Hajduk Orašje. U Tuzli je debitirao kao trener prvog tima davne 1980. godine, a bio je njegov trener u nekoliko navrata.
Nakon rata bio je angažiran kao trener omladinskih selekcija Bosne i Hercegovine. Tuzlaci nisu zaboravili legendu Slobode i posljednjih dana ljubitelji nogometa u gradu soli prisjetili su se lika i djela ovog velikog nogometaša.
– Jedan je Tetak. Od njega smo svi puno naučili o nogometu, ali i životu. Nikada ga nećemo zaboraviti – kažu bivši nogometaši Slobode koje je trenirao.
Mesudov sin Zlatan Nalić, koji je rođen u Banja Luci 23. januara 1969., nogometnu karijeru je počeo u Slobodi iz Tuzle gdje je kao omaldinac debitirao za prvi tim 1987. godine. Nakon dvije godine kao prvotimac Slobode nastavio je igrati u Čeliku iz Zenice gdje je boravio kratak period da bi kasnije prešao u banjalučki prvoligaš Borac. U ovom timu sa kojim je osvojio Mitropa cup u Foggi nastupao je do 1992. godine. Te godine odlazi u Grčku (Panathinaikos) da bi 1994. potpisao ugovor sa švedskim prvoligašem Mjällby AIF. Osim Mjällby AIF igrao je također i za švedski prvoligaški klub Motala AIF.
Zlatan je nastupao u mlađim kategorijama reprezentacije Bosne i Hercegovine, ali za A reprezentaciju BiH nije zabilježio ni jedan nastup iako je bio pozivan za reprezentaciju između ostalog na turneju po Maleziji 1996. Aktivno igranje je završio relativno mlad zbog povrede.
Prvi korak ka trenerskom poslu napravio je 1998. godine. Sada prenosi svoje bogato nogometno iskustvo mladim generacijama u svojoj vlastitoj akademiji, a aktivan je i u klupskom nogometu u Švedskoj. Osim UEFA licence koju je stekao po posljednim najstrožijim kriterijima, Zlatan je obrazovan na univerzitetskom nivou u bivšoj Jugoslaviji (nogomet), a svoje obrazovanje je potvrdio i u Švedskoj na Univerzitetu Växjö na odsjeku “Coaching and sport management”.
Zlatanov šesnaestogodišnji sin Adi, koji trenutno igra za U-17 Mjällby AIF, potvrdio je talenat muških članova porodice Nalić za igru s loptom. Adi je učestvovao i u selektivnoj utakmici Nogometnog Saveza BiH u Švedskoj.
Ovaj talentovani mladić prije nekoliko godina skrenuo je pažnju na sebe i nekoliko evropskih klubova željelo ga je dovesti u svoje redove.
Ipak, porodica je odlučila sačekati sa njegovim obavezivanjem prema nekom od evropskih klubova, kako bi perspektivni nogometaš sazrio mentalno i fizički. Ipak, što je jako važno, Adi je u svom razvojnom periodu posjetio mnoge velike klubove i boravio u njihovim kampovima. Tako je prošle godine boravio i trenirao u kampu AC Milana.
Sudeći po dobrim genima i uspjehu svog oca i djeda pred Adijem je velika i zapažena nogometna karijera.
