Na javnom konkursu Turističke zajednice grada Sarajeva 1976. godine, na čelu sa direktorom Nedom Mahićem, tražena je programska originalna ideja za promovisanje Baščaršije i grada Sarajeva. Ponudio sam dva sinopsisa: Baščaršija na Baščaršiji i Baščaršija na Skadarliji.
Žiri, čiji je predsjednik bio veliki čovjek, pjesnik, i zaljubljenik Baščaršije, Sejfudin Babo Tanović, od desetak sinopsisa (Trifunovića, Sidrana, Avrama…), izabrao je moj.
I tako je počelo – Baščaršija je dobila veliki publicitet, a Sarajevo turiste. Baščaršija na Baščaršiji bila je privlačna za mnoštvo posjetitelja, a sve zanatske radnje i ćevabdžinice nisu se zatvarale do duboko u noć. Telal je najavljivao brojne programe, (poeziju, folklor, monodrame, kantautore, izložbe…), po atraktivnim mjestima: Kolobara, Morića Han, Trg Luleđin, Sebilj, Višegradska kapija, Tabija…
Pasvanđije su obilazili čaršiju sa svojim fenjerima i štapom, a blicevi turista su sijevali i sijevali. Slike i filmska traka obilazili su svijet. (Odlomak iz knjige Priče iz špajza autora Janesa Tadića)
Ni svijet ni Baščaršijeske noći, dakle, nisu počele posljednjih godina. Ovo što danas zovu Baščaršijskim noćima nije ni „B“ od onoga što je nekada bio ovaj veliki događaj. Ni „ B“ od onoga što je za sve na ovim prostorima značio. Pisalo se i izvještavalo o njemu na dugo i na široko. Čini se da su čak i „kapi kiše“ koje su ih pratile tada imale više prostora u medijima. Gotovo da nije bilo printanog medija koji Baščaršijskim noćima nije posvetio i po nekoliko strana. A osjećaja ponosa zbog opisa koji su dolazili iz nepresušnih izvora novinarskog pera danas nema…
I neka je na sramotu odgovornima za to!
A evo kako je sa Baščaršijskih noći 1976. godine izvještavao tadašnji novinar „Vena“ Mensur Osmović.
Bujrum Beograđani
Kapi hladne kiše uzaludno su dobovale skadarlijskom kaldrmom…Baščaršija je zamijenila Skadarliju. Uspješno! Na radost stotina i stotina Beograđana, ljubitelja pravih mezetluka, pjesme, šale i lijepog stiha. Preselila je čaršija sarajevska ovamo, došle su ćevabdžije, kujundžije, cizleri, kafedžije, pjevači, glumci, svirači…
Veseli Bosanci
Subotnji avion za Beograd, čini se, nikada nije bio veseliji.
– Molim vas, pozovite nam taksi-automobile. Samo neka budu Mercedesi, naručio je Branko Pletikosa u Terminalu.
Ubrzo su se pojavili Mercedesi. Samo se Sarajlije nisu provozale. Taksisti nisu htjeli da voze.
– Pa zašto, pitao je Pletikosa.
– Zar ne vidite, bre, da ti je hotel odavde deset metara. Naravno, svi su Branka Pletikosu iz Ehosa, šefa ugostiteljske ekipe, cijelo vrijeme peckali zbog dobrog poznavanja Beograda.
Nisu se Haris Džinović, Stanimir Petrović Lale, Nada Obrić, Subhija Šehović, Emir Dedić, Hamid Ragipović Besko, dr. Hašim Muharemović, Zekija Zećo, Zijah Sokolović, Josip Pejaković, Irena Mulamuhić, Goran Savić, Miodrag Brezo, Aleksandar Mičić, članovi Orkestra mladih, Narodnog orkestra RTVS i Tamburaškog orkestra čestito ni odmorili, a Janes Tadić, scenarista, režiser i organizator Baščaršije na Skadarliji najavio je polazak na probu. A proba je bila kao pravi nastup. Pjevalo se iz duše i srca. Kiša nije prestajala da pada cijelog dana. Niz Skadarliju je tekao potok. A Ferhatovićeva ćevabdžinica je radila punom parom, kafedžija Hajrudin Burek obučen u bosansku narodnu nošnju, sa osmijehom na licu, dočekivao je Beograđane i služio ih tucanom kafom sa ratlukom.
– Bujrum, bujrum, Beograđani!
Tačno u 20 sati svečano su otvoreni baščaršijski dani na Skadarliji.
A sada – Bujrum
– Predajem vam našu Skadarliju uz jedan jedini uslov – da čuvate njene tradicije, da bude mezetluka, pjesme, šale, poezije, kazao je popularni dobošar Šole.
– Čuvaćemo, kratko je odgovorio baščaršijski telal. Onda su dobošar i telal prepolovili somun, bratski se izljubili i nazdravili jedan drugome. Nazdravili su i brojnim gostima među kojima su bili Živorad Kovačević, predsjednik Skupštine grada Beograda, i Ante Sučić, predsjednik Skupštine grada Sarajeva. I počela je pjesma sarajevska, bosanska. Pjevali su pjevači jedan za drugim, glumci su govorili stihove, igralo se kolo. I tako sve do zore, u popularnim kafanama Skadarlija, Dva jelena i Ima dana.
– Sve je ovo neponovljiv ugođaj. Sjedim i slušam ove pjesme, uživam, srce mi se raširilo. Sevdah je to. Pjesma od srca i duše. A da ne govorim o ljepoti nošnji, o pravoj kafi, o ćevapčićima…Šta još kazati osim: Hvala Sarajlijama, veli Beograđanka Nadežda Stojanović.
Beograđani, poznati gurmani, oduševljavali su se bosanskim specijalitetima. Bilo je tu somuna, šiš-ćevapa, sogandolme, japraka, svega i svačega.
– Mi smo se ovdje predstavili svojim stilom poslovanja, kako bismo i kroz uslugu Beograđanima predstavili Sarajevo, kaže Branko Pletikosa kome su već prve noći svi čestitali izvanrednu organizaciju usluga.
A pjevači, muzičari i glumci su priča za sebe. Trudili su se što su više mogli. Neka se drugi ne ljute, ali bilo bi nepravedno posebno ne istaći sve popularnijeg Harisa Džinovića koji je svim svojim interpretacijama, a posebno pjesmom Hajro Hajrijo, oduševio sve Beograđane i bar desetak puta se vraćao da pjeva, jer je publika tako željela. I orkestar mladih predstavio se u punom svjetlu. Aplauze je redovno dobivao i glumac Zijah Sokolović.
– Istina, ovamo nije došla prva garnitura sarajevskih pjevača. Pozvali smo Bebu Selimović. Međutim, ona je našla nekakve razloge koji nisu opravdavajući. Isto tako je i Zekerijah Đezić odbio da dođe. Već je stigao glumac Ratko Petković, očekujemo i dolazak Safeta Isovića i Himze Polovine. Još da dodam da nijedan pjevač nema honorara za ovo gostovanje u Beogradu, kaže nam Janes Tadić. I tako punih sedam dana…
Repriza
Od Janesa Tadića saznajemo da će se repriza Baščaršije na Skadarliji održati u Sarajevu u hotelu Evropa, devetog dana oktobra. Nastupiće svi glumci, pjevači i muzičari koji su gostovali u Beogradu.
„Dok su glumci kazivali reči „I naše vode nek budu zagrljene…“devojka sa ibrikom vode zahvaćenom na Baščaršiji, nasula ju je u korito skadarlijske česme. Dobošar Skadarlije predao je doboš prijateljima iz Šeher Sarajeva. Pesma je krenula niz kaldrmu Skadarlije…“ (Politika, subota, 1.oktobar 1977.)
