Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko u oproštajnoj poruci naglašava da iz Bosne i Hercegovine odlazi ne potpuno sretan, ali zahvalan mnogim ljudima ove države koji su čuvali ljudskost.
– Odlazim svjestan svojih manjkavosti, svjetan i ograničenja, kako svojih tako i institucija koje sam predstavljao, ali istinski zahvalan mnogim ljudima ove države, od političara do onih običnih, koji su čuvali ljudskost. Žao mi je što neću ostaviti još jači trag mirotvorca. Nastojao sam živjeti, kako su me i učili, bez mržnji i s poštivanjem čak i onih koji nisu štedjeli da iz svoga arsenala izbace vatrene osude – istaknuo je.
Kako je kazao, u BiH je došao prije nešto više od 12 godina i trebao zatvoriti OHR. U prvom dijelu poruke istaknuo je ‘da se nije rodio, ko je svima ugodio’. Poslovice su, kaže, omiljene jer vrijede i nakon mnogo godina.
– U međuvremenu sam naučio još mnogo vaših mudrosti, među kojima i onu da ‘kuća nije tjesna, kad čeljad nije bijesna’. Ta naša zajednička kuća zove se Bosna i Hercegovina i zaista nije tijesna, ne treba da bude tijesna. Ima mjesta za sve, ako čeljad nije bijesna. Zajednička kuća mora biti zasnovana za zdravim temeljima i iskonskom povjerenju, dobrom susjedstvu, solidarnosti i međusobnom uvažavanju – poručio je.
Istaknuo je mnoge vrline koje krase stanovnike Bosne i Hercegovine ljudskost, darežljivost i širinu duše, kao rijetko gdje. Uz riječi zahvalnosti Bosancima i Hercegovcima Inzko je obećao ‘zato ću se vraćati’.
– Ovdje su ljudi i fizički lijepi, ali i duhovno sposobni. Toliki su uspjeli teže ovdje, a lakše izvan države. Ponijet ću i čudan osjećaj čežnje mnogih ovdašnjih ljudi, dubinske čežnje za srećom i iznimne zahvalnosti za malu uslugu i pomak u ostvarenju dobrote – kazao je Inzko u oproštajnom govoru, prije odlaska sa funkcije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
