Nedaleko od Olimpijskog stadiona u Berlinu, otprilike 10 minuta hoda, su prostorije Herthe BSC, kluba u kojem svoju petu sezonu odrađuje do prošle godine reprezentativni bosanskohercegovački napadač Vedad Ibišević (rođen 6. kolovoza 1984. godine).
Upravo tamo smo ga posjetili između dva treninga i usred priprema za važnu utakmicu Bundeslige u Kolnu (koju je Hertha dobila s 4:0 i uz dva gola prekaljenog 35-godišnjeg golgetera), piše Dnevni list.
Ibišević se u klupskim prostorijama odmarao između dva treninga, uz masažu i ostale mogućnosti za oporavak koje nudi jedan profesionalni sportski klub ove razine.
Pored Olimpijskog stadiona čije su zidine od 1936. godine upile golemu sportsku povijest (npr. OI iz 1936. zapamćene po legendarnim nastupima tamnoputog Amerikanca Jesseja Owensa pred VIP ložom Adolfa Hitlera i nogometno SP 2006.) je nekoliko terena na kojima smo imali šansu gledati kako Ante Čović vodi jedan od treninga Herthe otvoren za javnost.
Mn: Želje i bundesligaška realnost
Hertha je prethodno dobila Paderborn (2:1) i tako malo popravila atmosferu poslije serije loših rezultata (tri vezana poraza), ali im je svakako trebao još jedan uspjeh da se vrate na željeni put.
– Hertha je klub koji dosta ovisi od mladih igrača jer dovode taj profil, daju im šansu, pokušavaju da im pomognu da se afirmiraju i žive od prodaje talenata. Sad se to malo promijenilo jer je došao novi investitor koji je više uložio. Ipak opet imamo mladu ekipu uz nekoliko dobrih pojačanja i novog trenera Antu Čovića, koji je stigao iz druge ekipe. Ambicije se ipak nisu puno promijenile. Naravno da smo se potajno nadali da ćemo napraviti dobar start. Odradili smo dobre pripreme, kvalitetno igrali s Bayernom (2:2), ali nismo očekivali da ćemo kasnije izgubiti neke utakmice. Onda automatski dolazi pritisak, ali posljednje utakmice su nas izvele iz te bodovne krize. Sad je rano govoriti što možemo u prvenstvu, to ćemo tek vidjeti, priča Vedad Ibišević.
Trener Ante Čović je bh. napadača hvalio uoči sezone, posebno njegovu formu i pripremu poslije utakmice u Kupu sa Eichstattom (5:1) kad je postigao dva gola. Ibišević je to pokazao i u odličnoj utakmici s Bayernom kad je sudjelovao kod oba gola Herthe koja je ipak ispustila trijumf na Allianz Areni u Munchenu. Hertha oscilira i teško može sebi nametati veće ciljeve.
– Mladi igrači koji su stigli su talentirani, ali od njih se nikad ne zna kad će napraviti iskorak. Imamo dosta dobrih igrača, ali Bundesliga je jako teška i naporna, svi drugi klubovi također rade ozbiljno. Jedno je filozofija i planovi kluba, a drugo bundesligaški život gdje je svaki bod teško osvojiti, napominje Ibišević.
Realnost i očekivanja navijača se međutim ne poklapaju uvijek. Pretežito vrlo rijetko.
– Hertha je klub iz velikog grada i bez obzira što u prošlosti nije imao nekih velikih uspjeha, ljudi očekuju više nego se realno može. Trebaju nam bodovi za samopouzdanje, jer samopouzdanje igra važnu ulogu, posebno kad su u pitanju mladi igrači.
Mn: Nema pravog trenutka za oproštaj
Ibišević je sa 35 godina i dalje jako važan dio Herthe, već je postigao po dva gola u Kupu i prvenstvu, sudjelovao kod još dva u duelu s Bayernom. Njegova forma je takva da bi neupitno koristio reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Ipak odluke o oproštaju se čvrsto drži i posljednji meč za naš A tim je odigrao u svibnju 2018. godine protiv Crne Gore.
– Uvijek sam za reprezentaciju igrao srcem, davao maksimum i to mi je bila čast i ponos. Nogomet je generalno biznis, dosta novca se tu vrti, ali imaju neke stvari koje se ne mogu kupiti, a to su igranje za svoju državu, predstavljanje svog naroda. To su neki uspjesi i snovi koji su mi se ostvarili kroz igranje za reprezentaciju, a koji se ne mogu ničim zamijeniti ili platiti, ističe Vedad.
Ipak se oprostio u periodu kad još igra na visokoj razini jedne od “liga petice”. U seniorsku reprezentativnu karijeru, dugu jedanaest godina, je ugradio 83 nastupa i 28 pogodaka.
– Kasnije sam došao u neku fazu gdje sam počeo misliti da je možda bolje da prestanem, dosta se toga meni nakupilo. Nisam ni tad još znao koliko ću igrati i pružati partije na tom nivou. Dolazili su i neki novi, mlađi igrači i nekako je bilo logično da stariji odlaze. Tako sam donio tu odluku. Kad nešto toliko voliš i srcem radiš toliko godina, onda je teško donijeti tu odluku i nikad ne možeš reći da je pravi trenutak. Ne znam kako bi bilo da sam ostao i nastavio jer nekako sam stjecao dojam da se gubi ta atmosfera i da su se morale događati neke promjene, da su morali otići neki stariji igrači, da bi došli neki mlađi. Tako da sam u tom trenutku osjećao da je to prava odluka i ne žalim za njom, pojašnjava Ibišević.
Mn: Kvalifikacije još nisu izgubljene
Naravno, pratio je reprezentaciju i posljednje kvalifikacije za Euro koje u ovom trenutku samo teoretski nisu izgubljene.
– Mislim da je poslije neuspjelih kvalifikacija za SP atmosfera bila dobra, igralo se dobro, posebno kroz Ligu nacija. Sad u ovim kvalifikacijama možda su malo mogli i bolje, ali nije još izgubljeno. Normalno da sad dosta ljudi misli da je moralo bolje, posebno u utakmicama s Finskom i Armenijom. Sigurno ne treba biti nikakav nogometni ekspert pa da znaš da su to bodovi koji će nedostajati, tako da se iskreno nadam da će se nešto okrenuti na pozitivno jer to su stvari koje svima nose dobro, reprezentaciji, Savezu i državi, ističe Ibišević.
Napominje da uspjeh reprezentacije nosi puno više od sportskog rezultata onih koji su na terenu ili onih koje vode Savez.
– Čovjek dok igra možda to malo zanemari i zaboravi, ali bilo bi lijepo i dobro da ljudi koji to sve vode, shvate. Ja sam uvijek optimist i pozitivan. Ne radi se samo o pojedincima, nego o cijeloj državi. Sjećam se kad smo otišli u Brazil kakva je to euforija bila. Mnogima je to na ovaj ili onaj način pomoglo, a ljudi su bili ponosni što su Bosanci i Hercegovci, tako da nogomet i reprezentacija mogu puno toga pokrenuti i toga treba biti svjestan, zaključio je Vedad Ibišević u razgovoru za Dnevni list.
U Berlinu sam se od početka osjećao dobro
U Berlinu je petu sezonu, a prethodno je u Bundesligi nastupao za Alemanniu Aachen, Hoffenheim i Stuttgart.
– Imao sam sreću što sam iz manjeg mjesta išao u veći grad, Stuttgart, pa onda u najveći. Berlin je kao grad stvarno vrhunski, svako može naći nešto za sebe i tu sam se od samog početka osjećao dobro. Uživao sam igrati sve ove godine u Herthi, a poklopilo se i da je ekipa igrala dobro i da smo imali uspjeha. Zadovoljan sam da sam došao u Berlin u ovom periodu karijere.
Igrat ću dok god mi nije mrsko otići na trening
Ibišević uživa u Berlinu koji je veliki grad s mnoštvom mogućnosti. U Herthi je petu sezonu i za njega se sad polako otvaraju pitanja o budućnosti, završetku karijere i životu poslije nje.
– To su pitanja koja su tu negdje iza ćoška, ali na koja nemam odgovor u ovom trenutku. Uživam još uvijek, osjećam se dobro fizički iako je sve teže igrati. Nogomet je biznis i mlađi igrači su zanimljiviji, ali dok god se osjećam dobro i dok imam želju da igram, da mi ne bude mrsko da odem na trening i utakmicu, onda ću pokušati da igram što je duže moguće. Hoće li to biti Hertha ili neki drugi klub, to ne znam, ali želim igrati još dok me zdravlje služi. To je u ovoj fazi karijere najbitnije i nadam se da neće biti težih ozljeda. Opcije za nastavak života su Berlin ili BiH, govori Vedo.
Sve godine s reprezentacijom sam uživao
Nema dvojbi kad su u pitanju sportski uspjesi koje bi izdvojio.
– Naš plasman na Svjetsko prvenstvo je vrhunac reprezentativne karijere, golovi Litvi i Argentini. Ali sve te utakmice od moje prve službene utakmice u Norveškoj, do prvog baraža protiv Portugala pa drugog, zatim trećeg sa Irskom… sve te godine sam uživao i normalno da smo svi mi uživali i pružali maksimum da ostvarimo rezultat. Šteta da nije bilo više takvih turnira i lijepih trenutaka. Bili smo blizu dosta puta. Na kraju s moje strane savjest je čista i znam da sam dao sve od sebe. Nije uspjelo, ali uspjelo je taj jedan put i hvala Bogu za to jer nije jednostavno kao mala reprezentacija praviti rezultate svake godine. Mi smo imali stvarno super generaciju i sreću da igramo zajedno na jednom dobrom nivou.
Fali mi jedna velika titula i veliki klub
Već sad je jasno da je Vedad imao izuzetnu bundesligašku karijeru. On je četvrti najbolji strani strijelac Bundeslige (ispred njega su Robert Lewandowski, Claudio Pizzaro i Giovane Elber). Zabio je dosad 122 gola u 324 utakmice Bundeslige.
– Sigurno da sam ponosan na karijeru u Bundesligi. Sad kad se sjetim – bio mi je san odigrati bar jednu utakmicu u Bundesligi. A imati preko 300 utakmica, tko se bavi nogometom zna da to na ovom nivou nije jednostavno. I onda dati 122 gola u Bundesligi – to su stvari na koje sam jako ponosan. Generalno sam sretan i zadovoljan što sam ostao u Njemačkoj sve te godine. Možda je bilo prilike da odem negdje drugo, ali sam ostao ovdje i imam tu neku cjelinu u Bundesligi. Ono što mi fali na mom osobnom kartonu je jedna velika titula i i jedan veliki klub u mojoj karijeri. Imao sam međutim ozljedu koja je možda spriječila odlazak u neki veći klub, kao i moja odluka da produžim s Hoffenheimom kad sam mogao otići u veći klub. Ali to su neke odluke na koje ne gledam negativno nego sam ponosan što sam poslije ozljede križnih ligamenata, poslije koje se jako malo nogometaša vraća na isti nivo, ipak uspio napraviti solidnu karijeru.
Posebna jesen 2008. godine
Polusezona u Hoffenheimu 2008. godine je ono čega se svi posebno sjećamo kad je u pitanju Ibišević. Jednako tako i on sam. Novak u Bundesligi, Hoffenheim, je dominirao jesenskim dijelom natjecanja, a Ibišević je u 17 nastupa zabio 18 golova uz 7 asistencija. Na vrhuncu je uslijedila teška ozljeda koljena.
– Jako lijepo vrijeme, došli smo iz druge lige i bili hit u Bundesligi, imali smo mladu ekipu i i mlade igrače. Ostaje žal što nismo uspjeli to izvući do kraja, ja sam se ozlijedio i završila mi je sezona jako teško. Ali ostaje upitnik kako bi završila da je sve bilo kako je bilo u prvom dijelu. Imao sam lijepe uspomene u svakom klubu. Igrao sam sa Stuttgartom finale Kupa protiv Bayerna, Europsku ligu, sa Herthom koja se prethodno borila za ostanak sam dva puta otišao u Europsku ligu, igrali smo polufinale Kupa, to je sve na što sam ponosan. Tek kad dođeš u godine shvatiš da je svaka ta utakmica u Bundesligi veliki doživljaj, tako da je teško izdvajati neke posebne trenutke, ali svaka utakmica, ili golovi protiv velikih klubova, su velike stvari.
