Ja sam noćna smjena sa Fm Jam-a, ja sam Brčanska i Jala, Bijeljina i Sava, ja sam bijes i pjena, ja sam sjena… Ovako je sebe opisao Adnan Hamidović-Frenkie, poznati bh. hiphop muzičar.
Da li ste imali problema s ljudima koje ste opjevali u negativnom kontekstu?
– Direktno nisam nikada. Ali, s vremena na vrijeme, oglase se pojedinci, što mi je u jednu ruku i kompliment. Drago mi je da ljudi čuju moje stvari. Svi ti tekstovi koji su socijalno angažirani zapravo su jedna konstruktivna kritika. Nikada nikoga nisam neargumentirano napao u pjesmi i sve što kažem, iako zvuči malo grublje, ustvari je neka vrsta savjeta, odnosno kritika na društvo, politiku ili stranku, ovisno od toga koju temu pjesma obrađuje. Imao sam čak i jednu zanimljivu situaciju sa načelnikom Tuzle Jasminom Imamovićem, kada sam pjevao pjesmu o tome kako Tuzla nema vode, ali ima novo jezero. Jednom prilikom sam sreo načelnika s kojim imam jedan korektan odnos i on je, nakon što je riješen problem vodovoda u Tuzli, rekao „Eto Frenkie, sad imamo vode, morat ćeš naći nešto drugo o čemu ćeš pjevati“. Zbog toga mi je bilo drago jer sam vidio da je pjesma postigla neki efekt.
Dakle, mislite da se porukama kroz pjesme mogu postići željeni efekti.
– Muzika, film, pozorište, knjiga… mogu ljude natjerati na razmišljanje, pa čak i nešto promijeniti. Kad to kažem, mislim na lično iskustvo. Jer, mene je hiphop mnogo čemu naučio. Pomogao mi je da izgradim sebe, taj kritički stav koji imam. Ne može izazvati neku radikalniju promjenu, tipa zaustaviti rat, ali definitivno može natjerati čovjeka na razmišljanje ukoliko onaj koji sluša razmisli o tome šta je čuo.
Ima li cenzure u muzici?
– Nikad i niko nije mi mogao niti će u budućnosti moći reći šta smijem reći, a šta ne. Ni izdavači mi nisu davali bilo kakve smjernice, u smislu, da pazim šta pričam. Primijetio sam jedino da urednici radio stranica ili pojedini novinari ne puštaju neke pjesme pod izgovorom „oni psuju“. Ja imam puno pjesama u kojima ne psujem, ali u kojima imam radikalnu kritiku, i doživio sam da se ni te pjesme ne puštaju. To govori da nije do psovke, već i do sadržaja pjesme. U tom smislu cenzure ima.
Seks na javnom mjestu?
– Seks na javnom mjestu je odličan. Mislim da generalno u vezama treba eksperimentisati, jer to osvježava vezu. Ja sam imao takvo iskustvo. Neka ostane privatno za mene gdje je to bilo, ali u svakom slučaju je eksperimentisanje u vezi odlična stvar.
Bojite li se čega?
– Bojim se svoje žene.
Imate i privatni biznis, trgovina garderobom. Znači li to da muzika nije baš isplativa?
– Trgovina nije otvorena zato što mi nije išlo u muzici, već zato što mi je to bila jedna od želja. Imam mali butik. Htio sam imati svoju radnju i prodavati odjeću koju i ja nosim i volim. Bavio sam se jedno vrijeme i grafitima, tako da imamo i opremu za grafite i to je jedina radnja takvog tipa u Tuzli. I s takvom radnjom sam malo pomogao i da se hiphop kultura širi. Ali, to ne znači da muzika nije isplativa. Zapravo, od muzike se može živjeti, ali od nastupa i to ako su oni konstantni. Recimo, mjesečno dva ili tri. Ali, od prodaje, autorskih prava i sličnih budalaština, možda može Gibboni, ali ja ne mogu.
Hiphop scena u BiH je…
– Mala i zatvorena. Dosta toga ostalo je na demo nivou. Nema novih izvođača, nema novih albuma. Izdavači smatraju da u takvu muziku ne treba ulagati niti njima pružati šansu. Na kraju, kad podvučemo crtu, hiphop scena u BiH su Edo Maajka, Frenkie i Dubioza. A kad zagrebemo ispod površine, vidi se da ima dosta talentiranih momaka koji rade kod kuće. Mi smo radili evente poput Red Bull MC Batle na koji se prijavilo više od 50 mladih izvođača, svi su odlični, ali ostali su na My spaceu, forumima i internetu. Volio bih da pređu preko toga, da izdaju album, da izdavači prepoznaju taj potencijal, da se njihovi albumi mogu kupiti u CD shopovima, knjižarama… Međutim, naša realnost je malo drugačija.
Kad biste se sreli sa Eminemom, šta biste mu prvo rekli?
– Buraz, hoćemo li snimiti pjesmu? To bih ga definitivno prvo pitao. Eminem je jedan od najboljih MC-a na svijetu. Prema njemu imam veliko poštovanje.
Kad ste zadnji put koristili javni gradski prijevoz?
– Prije nekoliko mjeseci. U Tuzli su dobri autobusi, ne prokišnjavaju, japanske su to donacije… Ima i nekih starih i kad se voziš u njemu i slušaš muziku na mp3 playeru, ne čuješ ništa od motora.
Vize su ukinute. Gdje ćete prvo otputovati?
– Prvo ću otići u Švicarsku. Tamo imam prijatelje. Otići ću na skijanje. Ukidanje viza je definitivno super stvar, pa čovjek i kada ne mora i ne želi putovati, bolje se osjeća. Kao da nam je skinut neki teret. Jer, svi drugi su bili slobodni, jedino smo mi bili u nekom getu.
Lična karta
Frenkijeva prva uspješna ekipa bila je Disciplinska Komisija, okupljena 1999. godine u Tuzli. Uz Frenkija, činili su je još i Edo Maajka, Mire, Hamza, Koma, DJ Emir i Erol. Kasnije je uslijedilo nekoliko demo snimaka rađenih na radiju Kameleon. Nedugo poslije, Edo Maajka objavljuje svoje dvije pjesme, a nakon snimanja svog prvog albuma kreću i velike turneje. Frenkie je bio uz Edu na svakom koncertu i publika ga je vrlo brzo zapamtila po energičnosti i brzini. Nastavlja raditi sa Komisijom, a u isto vrijeme počinje snimati i prve solo pjesme. Prvi solo album „Odličan CD“ kojeg je izdao na ljeto 2005. godine dobio je odlične kritike publike, a i kritike. Frenkijeve tekstove kritičari porede sa anarho punkom. Najbolja i najslušanija stvar sa prvog CD-a je „Haj’mo ih Rušit“ koja je često bila na prvim pozicijama radio top lista. Za tu pjesmu je Frenkie dobio „Davorina“ za najbolju vokalnu saradnju. Rođen je u Bijeljini 1982. godine.
