Osam od jedanaest fudbalera Solvnafta, branilo je boje čehoslovačke seniorske i olimpijske ekipe. Ta je ”miks-reprezentacija” imala ovaj sastav: Peter Fülle, golman, zatim odbrambeni igrači Vladimír Weiss, Štefan Matlák i Titus Buberník, te napadači Kazimír Gajdoš, Adolf Scherer, Ladislav Kačáni, Michal Medviď i Milan Dolinský.
Mnogo su poznatiji bili lijevi half Buberník, koji je bio član čehoslovačke seniorske reprezentacije i koji je za svoju zemlju igrao na prvenstvima u Švedskoj i Čileu, zatim Gajdoš, koji je petnaest puta oblačio dres sa nacionalnim grbom i igrao na Mundialima u Švicarskoj i Švedskoj, te Scherer, vođa navalne petorke na Copa do Mundo u Čileu.
Svih pet kontinenata će čuti za Slovnaft, a u bisernici briljantnih rezultata bile su pobjede protiv reprezentacije Čilea 4:1, Újpesti Dózse 4:1, Torina 4:2, bečke Austrije 4:2, Wiener Sportkluba 3:1, lenjingradskog Zenita 3:0, pariškog Racinga 4:2, Young Boysa 4:0, mostarskog Veleža 6:1, Millonariosa 1:0…
Ako bi se svemu ovome dodala i činjenica da je drugi bratislavski prvoligaš dvostruki pobjednik Rapan kupa, i to dva puta uzastopno ’62. i ’63. onda bi se dobila cjelovita slika o snazi i kvalitetu slovačkog fudbala…
Elastičnih bedema kao da nije ni postojalo. Svaki udarac – gol. Ležerno, bez mnogo riječi. Utakmica tačno onakva kakvu je bilo za predvidjeti u duelu dvije dosta, čak, i slične ekipe. Zanimljiva, dinamična, borbena, i od doslovno, početnog udarca izrazito ‘otvorenog garda’. Svake se minute nešto, nešto opasno ili potencijalno opasno dešavalo pred golom Jána Muche i Marka Pastona. Pravo atletsko nadmetanje visokog ritma i s puno trke.
Slovaci, doduše, na to ne samo naviknuti, već im je to i najprepoznatljivi dio igre. Malo ima fudbalera koji svoj posao obave bez ijedne riječi, tiho, čudesno jednostavno. Među takvima su Martin Škrtel, Vladimír Weiss, Stanislav Šesták, Róbert Vittek i Marek Hamšík. Otvoreno, malo je i trenera koji znaju i poznaju tajnu fudbala. Vladimír Weiss, selektor Slovačke, opozicija je siromaštvu ideja, nakaradnog tumačenja te, najljepše sporedne stvari na svijetu.
Pa ipak, Ferdinand Daučík je prvi shvatio ”novi val”. Vatreni zagovornik, nakon povratka Slavije iz Engleske – WM formacije, rasporeda igrača koju je dvadesetih godina stvorio Herbert Chapmana – će dati temelj slovačkom fudbalu. Prag je dugi niz godina u sjeni Bratislave.
A krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih prijestolnica Slovačke u sjeni Trnave. Čehoslovačkim travnjacima vladaju Ladislav Kuna, Karol Dobiaš, Adam Farkas, Dušan Kabát, Vladimír Hagara. I dok su Josef Forejt, Milan Navara i Ladislav Kačáni još ”umirali u ljepoti”, jedan će Slovak iz Dolný Kubína, u opsegu akcije, igrati baš na tu kartu Daučíka. Ján Hucko, tamo je, u Trnavi, stvorio ekipu punu virtuoznosti, kojoj su tempo, visoka tehnika i individualnost, postale pojam. Nije bio osoba od velikih riječi. Ali, u Čehoslovačkoj je mahao velikom palicom.
Vodio je Spartak do slave. Mala senzacija tih šezdesedetih godina, jer su pustošili gdje su stigli. Veliki dani, ipak, jedan čak vrlo tužan. Stari kontinent će 1969. čuti za Spartak preko Ladislava Kune. Revanš-utakmica polufinala Kupa europskih šampiona, Spartak protiv Ajaxa. Amsterdamski ”kopljanici” su na igralište Antona Malatinskéha stigli s prednošću 3:0.
Najprije zvižduk sudije Ferdinanda Marschalla, a onda grobna tišina. Bijela lopta i Ladislav Kune. Krenuo je, udarac unutrašnjom, lijevom, Gert Bals na jednoj, lopta u dubini mreže, na drugoj strani. Tribine su grmile. Kuneove su usne na lopti. Unatoč svim ”kopljanicima”, Henka Groota, Johana Cruyffa, Pieta Keizera, Sjaaka Swarta… Farkas je primio loptu, krenuo s centra, i dok su se igrači Ajaxa već ”kupali” u trijumfu, on je iz ubačaja, sa dvadesetak metara raspalio tako žestoko da je lopta pogodila Kunea u glavu, a onda ušla i u mrežu.
I jedna scena s te, ipak, nedovoljne 2:0 pobjede ”bílih andela”. Faktor iznenađenja, Kune, znao je bar desetak-petnaest sekundi prije što smjera protivnik, ali u posljednjim minutama susreta, Gert Bals je imao odgovor – spriječio je pogodak Slovaka, zaustavivši loptu na samoj crti svog gola. Ladislav Kune, bio je i ostao idol Spartaka, ”bíli andeli” za Čehoslovačku tih godina velika senzacija.
I danas, u brzom koraku, u pravi trenutak: Šesták, Hološko, Hamšík. Bečani su se ostavili ”walzera”, Argentina se riješila tanga, a taj je Buenos Aires nekada imao šest stotina ”rupa” gdje se plesao tango, danas ih je jedva desetak. Fudbal nije iznimka. Nema više ”hodanja”.
U Češkoj se plesne melodije izvode u brzom tempu, do kolečka, sousedská, rejdovák, u Slovačkoj su ples digli do fantazije – fľaškový, višňovského verbunk, regrúti. Takav je i fudbal. Ipak, Prag je razbio ostatak Slovačke. Jednostavno, dok su Bratislava, Trnava, Ostrava i Nitra jedrili, Prag je letio. Prag je direktan, ostali su zaobilazili. U međusobnom obračunu, jednostavno, Prag.
Ples su digli do fantazije – fľaškový, višňovského verbunk, regrúti
Još će jednom grad 100 tornjeva slušati o idealnom timu Slovačke. Slovaci su bili najugodnije iznenađenje europskih kvalifikacija za World Cup ’10. Grupa u kojoj su se našli bila je doista specifična – ne samo da su se susreli sa Česima – nego je žrijeb iznjedrio pravo malo srednjoeuropsko prvenstvo. Tu su još bile Slovenija i Poljska.
Slovaci su na domaćem terenu ostali neporaženi sve do posljednje utakmice sa Slovenijom, no to nije uticalo na njihovu konačnu poziciju. Direktan plasman i debi koji su imali na afričkom kontinentu učinili su selektora Weissa i najboljeg strijelca Šestáka pravim junacima.
Naime, Slovačka je ekipa bila najskromnijeg međunarodnog pedigrea od svih koje su nastupile u Africi. Ipak, napravili su velike korake i našli se među ekipama koje su najviše napredovale, odmaknuvši se miljama daleko od one ekipe kojoj je Wales na stadionu Antona Malatinskéha dvije godine ranije s lakoćom zabio pet golova.
Golman Jan Mucha bio je tek dvije godine u reprezentaciji, a s 27 godina mogao se pohvaliti i sa nekoliko većih klupskih trofeja – sa Žilinom je dvaput osvojio prvenstvo i dvaput Superkup, a s varšavskom Legijom ligu, kup i Superkup. Početkom te 2010. potpisao je predugovor s Evertonom, u koji je otišao tek s početkom ljetnog prijelaznog roka.
U odbrambenoj liniji obično lijevi bočni Marek Čech, jednako koristan i u sredini, što su njegovi bivši treneri znali prepoznati, a on im je nerijetko uzvraćao golovima i asistencijama. Druga je zvijezda bila Martin Škrtel iz Liverpoola, uz Hamšíka najskuplji slovački igrač. Od njega je počinjalo – sve.
Uz navedenu dvojicu igrali su još i Ján Ďurica, kao drugi stoper, te Peter Pekarík kao desni bek. Marek Hamšík iz Napolija već je duže vrijeme oduševljavao europske skaute, te je već u to vrijeme postao jedan od najboljih slovačkih fudbalera nakon osamostaljenja. Cijena mu je tih dana probila granicu od 20 miliona eura. Derao je iz petnih žila. Reagovao je brzo, iako je uživao u finoj, mirnoj, polaganoj igri.
Za uloge na krilu Weiss je imao nekoliko rješenja – Miroslava Stocha te mladog Vladimíra Weissa. Bochumov je Stanislav Šesták bio najraspucaniji u kvalifikacijama sa šest pogodaka, a igrao je u paru s Róbertom Vittekom, koji je iz te ekipe bilježio najviše pogodaka za reprezentaciju.
A taj je sastav, na Crnom kontinentu priredio senzaciju.
Tukao je Italiju. Do nogu! 3:2. Bratislava je plesala. Sumljivci su se sakrili u pivnice i nazdravljali ”repri”. Bili su Slovaci, i u osmini finala, sjajni protiv Holanđana, međutim, sa igrališta Moses Mabhida, Robben i Sneijder su izneseni na ramenima.
Nije čudno, na Crnom kontinentu su Slovaci srušili vrijednost Čeha. I još jedan kuriozitet. Češke na World Cupu 2010. nije ni bilo. Česi su se ”pokrili” za težak poraz na AXA Areni u Pragu, iako su baš oni gospodari u svim češko-slovačkim okršajima. Od početka susreta, Slovačka je bila izrazito bolja.
Već u petom minutu Marek Hamšík prima loptu na ivici svog kaznenog prostora, slalomom prolazi kroz zgusnute češke redove, a zatim lijepo upošljava Filipa Hološka. Ovaj ne oklijevajući, još ljepše centrira u šesnaesterac, međutim, Stanislav Šesták, koji se nalazio dvanaest metara od Petra Čecha, slabo reaguje, tako da mu je lopta prošla pored nogu. Bila je to prva šansa Slovačke da povede, ali ne i jedina.
Tim Vladimíra Weissa i dalje je igrao izvrsno, izvodio organizovane napade, a Petra Čecha mreža je visila u zraku. Bilo je pitanje vremena kada će se zatresti. I, najzad, do toga dolazi. Hamšík je u 22. minuti iskosa šutirao u protivnički kazneni prostor. Tu se našao Hološko i snažno šutirao na gol. Lopta se odbila od Čechovo tijelo, ali na Šestákovu nogu koji je strahovitim udarcem zatresao mrežu. 1:0. Koliko pljeska, koliko raširenih ruku.
U prvom poluvremenu Slovačka je u svim elementima fudbalske vještine nadigrala Čehe, koji su rijetko prelazili na protivničku polovinu terena. Kada je Česima to i polazilo za rukom, njihove akcije prekidane su u kaznenom prostoru, kojim su gospodarili neprelazni Peter Pekarík, Martin Škrtel i Radoslav Zabavník.
I kada je izgledalo da će Slovaci osigurati, u prvom poluvremenu skromnu rezultatsku prednost, u trenutku kada se Jaroslav Plašil pripremio da izvede korner, otisnuo se Marek Jankulovski u šesnaesterac Slovačke. Plašil namješta loptu, prizemnim udarcem šalje loptu u kazneni prostor gostiju, a Jankulovski pretvara priliku u pogodak. 1:1.
U drugom poluvremenu, Češka diktira tempo. Prilika za postizanje pogotka – napretek. Toliko da bi ih bilo teško sve nabrojati. Čak su i odbrambeni igrači, a najčešće David Rozehnal i Zdeněk Grygera, u nekoliko navrata šutirali na Muchov gol. I kada je AXA Arena očekivala da će Česi povećati svoju prednost, u 82. minuti Erik Jendrišek postiže pogodak za Slovačku. Na semaforu je stajalo 1:2.
Undiano Mallenco ubrzo svira kraj. Blizu dvije hiljade najvatrenijih slovačkih simpatizera, koji su došli iz cijele zemlje da bodre Weissove momke, priredili su im veličanstven i pompezan ispraćaj iz Praga. Ova je ekipa priredila Slovacima ugodne trenutke: Mucha, Pekarík, Škrtel, Zabavník, Karhan, Štrba, Šesták, Hološko, Ďurica, Hamšík, Jendrišek.
Feniks Slovaka
Slovačka je kreirala još jednu veliku senzaciju. Ekipa koja nikada nije bila na završnom turniru Eura u kvalifikacijskom je susretu nadvisila aktuelnog europskog prvaka Španiju i nakon dva kola bila jedina u grupu koja ima maksimalan učinak. Španci do tog trenutka u kvalifikacijama nisu izgubili čak osam godina, u 36 uzastopnih nastupa teren su napuštali neporaženi, ali svakoj seriji kad-tad mora doći kraj. Ova španska završila ju je pod Dubňom u Žilini.
Slovaci su se postavili mudro, onako kako se u posljednje vrijeme neuvjerljivoj Španiji može parirati – povukli su se pred svoj kazneni prostor i koncentrisano izvršavali odbrambene zadatke, opasno prijeteći iz kontranapada i prekida.
Domaći su rano poveli, Weiss je kratko izveo slobodni udarac, a Kucka je opalio s 25 metara i lopta je po sredini gola ušla u mrežu pored zbunjenog Casillasa. Iako je lopta malo promijenila smjer, golman njegova kalibra trebao je u toj situaciji bolje reagovati.
U nastavku je domaće s nekoliko odličnih odbrana spašavao Matúš Kozáčik, a u 82. minuti je izjednačio Paco Alcácer, i to vrlo vjerojatno iz ofsajda nakon ubačaja Jordija Albe. Vicente del Bosque u drugom je poluvremenu krenuo u totalni napad, izvadio je Raúla Albiola i Juanfran, a uveo Pedra i Santija Cazorlu.
Kockanje mu se na kraju ipak nije isplatilo, Slovaci su iskoristili propuh u odbrani i iz kontranapada u 87. minuti stigli do velike pobjede. Po desnoj strani prošao je Michal Ďuriš, a glavom je iz blizine, za konačnih 2:1, pogodio Miroslav Stoch.
Svlačionica je disala kao jedno, nikad bolje. Ján Kozák je stvorio pravu atmosferu, iako su malo poletjeli nakon pobjede u Žilini. Nije čudno, dignulo ih je to u zvijezde, počeli su razmišljati o drugom, pa i prvom mjestu. Trebali su ostati na zemlji, odigrati onoliko koliko najviše mogu i onda bi rezultat bio bolji.
Poletjeli su i stigli u Oviedo s idejom kako moraju pobjediti i to se Slovacima obilo o glavu. Taj poraz ih je udaljio od prvog mjesta. Pritisak je, istina, i tada bio, i sada je, jako veliki. Nakon poraza od Španije 0:2, uslijedio je remi protiv Ukrajine te domaći poraz od Bjelorusije. Postali su svjesni da kad se taknu zvijezde, da se isto tako može dotaknuti i dno.
Direktni plasman u Francusku došao je pod upitnik, no izmislili su ”toplu vodu” u liku Róberta Maka i Adama Nemeca protiv Luksemburga u posljednjem kolu kvalifikacija. Postali su režiseri samo i jedino svoje slave, iako u međunarodnim ‘vodama’ još uvijek lutaju… Protiv vremena, koncepta, talenta, ne uvijek sigurni u igri. U nekim trenucima premekani, čisti, ali razigrani.
U deset utakmica primili su osam golova, što je Kozáku znak da mu ekipa možda ipak igra previše otvoreno. Na njihovu sreću, uslijedile su prijateljske utakmice s Švicarskom i Islandom u kojima su dobro izgledali i rezultatski dobro prošli pa je ekipa vratila samopouzdanje.
Doduše, prijateljske utakmice često mogu zavarati, pa Slovaci na Euro stižu s dosta neizvjesnosti, premda im grupa otvara prostor za prolazak u drugi krug. Ono što je ipak sigurno jeste činjenica da Slovačka neće odustati od formacije 4-2-3-1 te da će težiti nadigravanju sa protivnikom u želji da sa što je moguće okomitijim i bržim akcijama dođe do prilika za pogodak. Martin Škrtel, Juraj Kucka i Marek Hamšík velike su zvijezde, ali saigrači im nisu na razini koja jamči velike predstave u kontinuitetu.
Nakon što je Kozák prošle godine odlučio otvoriti prostor nekim mlađim igračima, ekipa se osvježila, dobila na moći i brzini i odmah su došle bolje igre. Škrtel, Hamšík i Róbert Vittek okosnica su reprezentacije, imaju veliko iskustvo i igračku klasu koja može odlučiti utakmice kakve ih čekaju. Istina, lijepo je Slovake gledati na terenu, igraju brzo, visoko i ofenzivno, ali prave reprezentacije ih znaju dočekati i brzim akcijama zadati im odlučujuće udarce.
Za nešto više treba im još vremena i iskustva s velikih takmičenja. Tu su Slovaci, za razliku od Engleza i Rusa, u velikom deficitu…
Marek Hamšík
Datum rođenja 27. juli 1987. Mjesto rođenja Banská Bystrica, Slovačka
Klub Napoli Nastupi za reprezentaciju 83/17
Pozicija ofanzivni vezni Trenutna vrijednost 35 miliona eura
S dosjetkama svih boja i fantastičnog udarca. Pun mašte. Zaljubljenik u igru, spektakl-majstor, junak tolikih blistavih večeri na San Paolu, tolikih žarkih poslijepodneva. Čisti svetac među Slovacima. Njegov nastup nosi desetak hiljada eura više. Čekala je na njega Slovačka. Marek Hamšík – ime koje već dugo zvoni u ušima, a tišina koju on ‘spusti’ samo jednim potezom, pred drhtavim nogama protivnika, odavno je potpuna. Trči kao vihor, a za njim prekriva zemlju, protivnik bez broja i imena. Na početku slave, a već slavan. Hamšík briše stare idole. On nameće dvojbu Slovačkoj – Miroslav Karhan ili Marek Hamšík. I, dobiva tu dvojbu. Kada pogleda, vidi više rješenja nego što je potrebno bilo kojoj ekipi, a većinom ih je pogađala kratkoća i jasnoća imena. Jer dribling u Fuorigrotti, koja je ustvari neuhvatljiva za mnoge, svakodnevnica. A tu je, podno Posillipa, pokazao sve svoje trikove. Nikada se ne zna kada će krenuti, kada će stati. U jednom trenutku sprinta uporedo sa šesnaestercem, hitro, mačkasto, a onda, u jednoj magiji, zastaje i sada u kontra-smjeru, udara loptu, resko, prema golu. To je jedina istina, s Posillipa pogled puca nadaleko. A za to trebaju ljeta, duga, vruća…
Ján Kozák
Ján Kozák je osoba koje je uvijek dosad teške situacije eliminisala pronalazeći prava rješenja. Slovački strateg raspolaže s mnogo kvalitetnim kontigentom sjajnih saradnika, nema sumnje da će zajedno stvoriti sve preduvjete da se na Euro krene sigurno, bez panike, ali maksimalno ‘žedni’ uspjeha. Kozák se sredinom devedesetih na klupi Košica suprostavio Slovanu iz Bratislave, reprezentacija će na scenu doći kasnije. Jedan betonski blok je spreman, ogroman, uz njegove uvijek duhovite komentare, slovački selektor ne stoji prekriženih ruku. Kozák je priča koja diže kosu na glavi, rivali u grupi će biti ”nakostriješeni”, ali Slovak će znati – stati. I, zahvaljujući baš njemu, drama će postati tragedija. Ona, starih Rusa koji su danas popunili svoj trik, borbenih Velšana kod kojih dosjetljivost i dupli-pas nikada nisu bili upitni, danas disciplinovanih Engleza koji će svoj fudbal vratiti na stare staze slave. Selektor Slovačke će zdrobiti silne dragulje, sićušne kao zrnca pijeska. Samo je drugi krug za njega simfonija. Jednostavno, u završnici će Kozák pronaći svoj ton…
Plus Znaju sjajno ugušiti igru, zadržati loptu, te će, dok bude ”nula”, svaka nova minuta prema devedesetoj Kozákovom timu na leđa baciti onaj psihološki balast, što bi, ne budu li protivnici maksimalno pripremljeni na to, moglo predstavljati nepremostivu barikadu. Ogromno iskustvo i dokazana mirnoća, bogatstvo kojim raspolažu Slovaci trebala bi biti neprocijenjivo velika prevaga, jer to je put kojim bi morali izbjeći mučno dno ispadanja. Sve reprezentacije su sjajne, ali za velika takmičenja treba pogoditi s pripremama, a Slovaci su se s Kozákom pokazali kao majstori u tome. Turnir treba znati igrati, a ovo je sada iskusnija Slovačka i to joj je velika prednost. Igraju odlično u odbrani, jako teško im je postići pogodak i to bi moglo biti odlučujuće.
Minus Protiv Ukrajinaca uočeni su prvi simptomi slabe realizacije iako je u ekipi bio najbolji strijelac Marek Hamšík. I dok se protiv banalnih Bjelorusa neefikasnost još mogla tolerisati protiv ekipa u Francuskoj to će biti čista iluzija. Slovaci smatraju da, uprkos izvjesnim problemima, imaju sasvim solidnu priliku za ulazak u drugi krug. Teško da će se s time složiti Rusi, pa i Velšani. S Englezima ih ne treba ni uspoređivati, ali… Bez obzira na izvanredne rezultate u kvalifikacijama, fudbalski svijet još uvijek nije uvjeren u vrhunsku kvalitetu slovačkog fudbala. Bez obzira na činjenicu da najbolji slovački fudbaleri igraju u vrhunskim europskim klubovima, već i plasman u osminu finala u Francuskoj smatrao bi se u njihovoj domovini velikim uspjehom. Jednostavno, nije to fudbal finih niti.
Kandidati za EURO
Martin Dúbravka, Matúš Kozáčik, Ján Mucha, Ján Novota, Erik Čikoš, Ján Ďurica, Norbert Gyömber, Tomáš Hubočan, Ľubomír Michalík, Peter Pekarík, Jozef Piaček, Kornel Saláta, Martin Škrtel, Lukáš Tesák, Michal Breznaník, Ondrej Duda, Ján Greguš, Karim Guédé, Marek Hamšík, Patrik Hrošovský, Filip Kiss, Juraj Kucka, Róbert Mak, Viktor Pečovský, Erik Sabo, Miroslav Stoch, Dušan Švento, Vladimír Weiss, Michal Ďuriš, Filip Hološko, Martin Jakubko, Adam Nemec, Stanislav Šesták, Jakub Sylvestr, Róbert Vittek
Konačni spisak:
Golmani: Matuš Kozačik (Viktoria Plzen), Jan Mucha (Slovan Bratislava), Jan Novota (Rapid Beč)
Odbrana: Peter Pekarik (Hertha), Milan Škriniar (Sampdoria), Martin Škrtel (Liverpool), Norbert Gyoember (Roma), Jan Durica (Lokomotiv Moskva), Kornel Salata (Slovan Bratislava), Tomaš Hubočan (Dinamo Moskva), Dušan Švento (Koeln)
Veza: Viktor Pečovsky (Žilina), Robert Mak (PAOK), Juraj Kucka (Milan), Patrik Hrosovsky (Viktoria Plzen), Jan Gregus (Jablonec), Marek Hamšik (Napoli), Ondrej Duda (Legia), Miroslav Stoch (Bursaspor), Vladimir Weiss (Al Gharafa)
Napad: Michal Duriš (Viktoria Plzen), Adam Nemec (Willem II), Stanislav Šestak (Ferencvaros)
