Praška fudbalska škola, kompletni izraz jednog naroda, na tom velikom dvoru sila i velesila. Pružili su Starom kontinentu čistu romantiku vremena, pozlaćenih kopački i stotinu finti.
Nije čudno, češki individualisti, artisti, željeznih živaca, ostavljali su bez daha. U prvom redu kolektivna afirmacija svoga ”ja” – Karel Poborský, Pavel Nedvěd, Pavel Kuka, Patrik Berger i Vladimír Šmicer.
Danas Češka vapi za Uhrinovim tempom. Istina, na Europskom prvenstvu u Engleskoj ’96. su oduševili. Bila je to ekipa ”za sva vremena”. Nerazdruživi. Bili su jedan fudbal, u ideji i u izvedbi.
Praška fudbalska škola nadaleko je poznata i priznata kao jedna od najboljih na svijetu. Za razliku od južnih Slavena, Česi su puno stabilniji, daleko manje skloni velikim oscilacijama i obično ne pate od unutrašnjih slabosti i neslaganja u vlastitim redovima. A tako im je teško naći neku značajniju zamjerku…
Najbolji fudbalski stilovi
Kada se povede rasprava o najboljim fudbalskim stilovima svih vremena, često iskače fizička razvijenost britanskog Ostrva, prirodni talenat južnoameričkog rioplatensea, harizma peštanske tehničke potkovanosti, a mnogi navode i bečki dribling na tankim nogama. A, onda iznenadni prekid spora i izazov praške vizije i artikulisanja fudbalskih zapažanja.
Makar Prag nije stekao planetarnu reputaciju kao Budimpešta ili Beč, jer je dugo, dijelom i zbog svoje skromnosti te lojalnosti, živio u sjeni fudbalskih autoriteta tridesetih godina prošlog stoljeća, nije se nametao Starom kontinentu, čak ni onda kad bi praški artist oduzimao loptu, organizovao napade i zabijao golove takvom jednostavnošću. Naročito je oduševljavao svojim osebujnim stilom vođenja lopte vanjskom stranom kopačke.
Ta je fudbalska ideja, može se reći, osnažila zajednicu Čeha i Slovaka. Njihova će složnost i idejna kompaktibilnost proizvoditi kao na traci uzbudljive fudbalske utakmice, padali su jedni za drugima mnogi protivnici svjetske razine i na kraju je nadigrana Njemačka 1972. u pravoj rapsodiji fudbalske romantike, kakvu su tih godina teže primjenjivali i Južnoamerikanci, oni koji su to i izmislili.
No, nebo se već počelo oblačiti devedesetih nad Pragom, jer ”vltavska škola” u svojoj tvrdoglavosti i pretjeruje. Te unutrašnje razmirice nisu mogle ostati bez posljedica i smirena, hladnokrvna Bratislava s genijalnim Aleksandrom Dubčekom znat će to iskoristiti. Greške u nizu dale su slobodne ruke pri izboru domovine. Potpisan je Baršunasti razvod. Istina, u Bratislavi su mnogi Slovaci pronašli svoje utočište.
Svaki veliki igrač, ili cijele generacije fudbalera, rijetko bi postizali odlične rezultate prije Drugog svjetskog rata, da nisu učili od velikog učitelja. Oduševljenje koje još samo teče praškim uličicama – Antonín Puč, Oldřich Nejedlý, Josef Silný, František Svoboda, František Plánička. Rika lavova, s rukama visoko gore i kristalom u nogama, s pregrštom cvijeća i krug gladijatora kojem je došao kraj 1. januara 1992.
Užasnuto pametni, staloženi, mirni praški fudbal, kojem se nikada nije žurilo, a stizao je svugdje, nije topnički poput britanskog, ali je izoštreniji, tačniji, nedokučiv, neuhvatljiv za drugu stranu čudesnog bečkog vladanja loptom, nepredljiviji u svojoj urođenosti, koja se negdje usput istopila, pred bljeskom peštanskog fenomena, u kontra-smjeru, udara protivničku zadnju liniju sitnim vezom i potpuno neočekivano.
S nekoliko poteza, uz nektar i dribling, uz ambrozij i golove među tolikima, Česi osvajaju Euro 1996. i Ostrvo. I Stari kontinent.
Briljantne kombinacije nametnute kombinatorike
Dušan Uhrin se pribojavao nastupa u Engleskoj iz nekoliko razloga. Igrači koji su igrali za češku reprezentaciju većinom su bili raštrkani po raznim europskim klubovima, a neki od njih, poput Tomáša Skuhravýja, bivšeg asa praške Sparte, italijanske Genoe i lisabonskog Sportinga, nisu bili u najboljoj formi.
Pa se tako Uhrin našao u velikom problem – kako ih brzo uvježbati, skupiti, uklopiti u stil igre koji je svakako drukčiji od formacije koju igraju u svojim klubovima, a k tome neki od igrača nisu još dokazali da su u formi koja bi zadovoljila češkog selektora – primjerice, Tomáš Skuhravý. Selektor je želio pričekati kraj prvenstva u Portugalu i definitivno se uvjeriti u njegovu formu, prije nego li ga pozove na pripreme.
Ipak, Skuhravý nije pronašao mjesto u ekipi za Englesku, već se Uhrin opredjelio za spoj veterana i novih fudbalskih nada. Ključni igrači su bili Miroslav Kadlec iz Kaiserslauterna i Václav Němeček, koji je u to vrijeme bio igrač Servettea iz Ženeve. Petr Kouba, iz praške Sparte, istisnuo je iz konkurencije golmana na privremenom radu u engleskoj Premierligi, Pavela Srníčeka, obranu je Uhrin povjerio liberu Kadlecu, te igračima Sparte Michalu Horňáku i njegovom velikom rivalu iz domaćeg prvenstva, Janu Suchopáreku iz Slavije.
Uhrin je ukazao povjerenje i Patriku Bergeru, igraču Borussije iz Dortmunda, koji je u kvalifikacijama sa šest golova bio najefikasniji češki reprezentativac. Na popisu veznih igrača su bili Martin Frýdek i Pavel Nedvěd, obojica iz praške Sparte, dok su u napadu bili Karel Poborský i Pavel Kuka.
Fudbal je u Češkoj ipak samo sport, jednako važan koliko i hokej na ledu ili skijanje. Igrači i njihov selektor Dušan Uhrin bili su svjesni da im grupa nije lagana i nisu se zanosili iluzijama. Dušan Uhrin stvorio je ’96. betonsku ekipu, srebrnu generaciju, koju je u eksibiciji, u igri kružnih kvadrata, baš na Wembleyu, jednostavno ”izbrisao” Oliver Bierhoff.
I Jozef Chovanec će u Holandiju 2000. stići sa starom školom. S tom istom laganom igrom, koja je ritmom lomila protivnika, godinama razbijala čvrstinu krugova u shvatanju, u ideji fudbala, kojoj ostatak Europe ne osporava masovniji talent, finiju tehniku, razigranost, spektakularnost, zaljubljenost u dribling, slavu individualnosti.
Česi su u Engleskoj imali rezultat. Nijemci su dominantniji na Old Traffordu (0:2), pa ipak na kocki Anfielda ni Azzurri nisu mogli s letećim Pavelom Nedvědom, i u prasku groma, Radekom Bejblom. A do četvrt finala u Birminghamu, Česi su u trećem kolu priredili gala predstavu u Liverpoolu.
U sukobu za finale, tako će biti i tri dana kasnije, protiv Francuza.
Češka je igra fina, razmahana, ali sjajni predstavnici fudbala, imaju u Francuzima teškog protivnika. Češka će pobjeda doći tek nakon izvođenja jedanaesteraca, a onda su Miroslav Kadlec i društvo u Londonu naletjeli na Nijemce. Nikad Česi nisu ispljuvali toliko žuči. Kraljevska će loža Jürgenu Klinsmannu predati srebrni trofej na završnici engleskog fudbalskog festivala.
Nakon sjajno odrađenih kvalifikacija, Česi su i na Euro 2000. krenuli puni optimizma, najavljujući da se neće zadovoljiti marginalnom ulogom. Dokle bi čvrsta ekipa, vrlo dobrih pojedinačnih kvaliteta čeških reprezentativaca mogla stići, ipak je, ovisilo i o drugima. Selektor Jozef Chovanec nije krio zabrinutost.
Amsterdam je bio posmatrač duela između Češke i Holandije. Bio je to drugi dan takmičenja, a već se po završetku susreta više govorilo o suđenju nego o utakmici. A sudija je bio – Pierluigi Collina. Nije ni čudo… Ipak, Collina nije pogriješio. Dosuditi penal kod 0:0 u 89. minuti uvijek je diskutabilno i nešto o čemu se priča, pa makar i sve bilo ”čisto”. Němec je tragičar koji je bezrazložno u šesnaestercu za dres povukao Ronalda De Boera, u situaciji kada vjerojatno niti jedan od njih ne bi mogao do lopte koja je dolazila s lijevoga krila.
No, Němec nije iskazao dovoljnu dozu inteligencije. ”Isprovocirao” je Collinu da teatralno pokaže na bijelu tačku s koje je Frank De Boer donio 1:0 pobjedu Holandiji. Za Čehe je taj poraz bio još tragičniji. Naime, u drugom su dijelu potpuno nadigrali razvikane Oranje, potisnuli ih na njihovu polovinu terena i pogađali – stative i prečke.
Istina, Česi su svoj pogodak postigli iz nepostojećeg jedanaesterca, ali su vice-prvaci Starog kontinenta već nakon drugog kola pakovali kofere. I još jedna istina – pokupili su više komplimenata na račun igre, nego četiri godine ranije kada su igrali – finale. Tek će u posljednjoj utakmici izvrsna Češka napokon osvojiti bodove. Ništa joj, doduše, nisu značili u smislu već prežaljenog ulaska u četvrtfinale, ali vratili su dio ponosa.
Demoralisana Danska bila je prava ”mušterija” za tako nešto. Vladimír Šmicer bio je strijelac oba pogotka, u razmaku od samo tri minute, koji su sredinom drugog poluvremena odlučili utakmicu. Ipak, rijetki su fudbaleri koji su tako opsjenili masu kao Nedvěd, Berger, Rosický, Poborský, Šmicer… Imponirali su lakoćom izvedbe. Još i sada, kada se vrti magnetoskop te Češke, Stari kontinent dršće. Još je jedno svjetsko prvenstvo prošlo bez njih, ono na Dalekom Istoku, ali opet je stiglo vrijeme Europskog prvenstva i Česi su se opet kvalifikovali.
Urlik nad vlastitim promašajima
Kada su saznali koje su ekipe s njima u trećoj kvalifikacijskoj grupi za Portugal, mnogo je čeških fudbalera pomislilo da će veliki uspjeh biti i dodatne kvalifikacije. Na kraju su Česi prošetali kroz svoju grupu. Istina, namučili su se protiv Holandije na De Kuipu, rezultat je bio 1:1, ali su zato Česi uspjeli u Pragu deklasirati Oranje s 3:1, te su na taj način dominantno osvojili prvo mjesto u grupi.
U tri utakmice bolji od Litve (2:1), Holandije (3:2) i Njemačke (2:1), idoli nacije, na suzama radosnicama u četvrtfinalu uspjevaju savladati Dance (3:0), i onda šok. Nije to bila strijela, bio je to bodež u maloj kutiji iznenađenje – Grčka, koja je ostvarila pobjedu nad Češkom – 0:1. Pavel Nedvěd i generacija poslije, s Václavom Svěrkošom, Michalom Kadlecom, Jaroslavom Plašilom i Marekom Matějovským igrali su na još jednom Mundialu (2006) i dva Europska prvenstva (2008. i 2012).
Bilo je sjajno, prekrasno. Zaglušujući, frenetičan pljesak na St. Jakob-Parku, uveo je preko 700 miliona ljudi na Starom kontinentu u Euro 2008. U prvoj utakmici upravo je publika bila najdojmljiviji i najbolji dio. Od polaska prema stadionu, preko ponašanja na tribinama, izmiješani Švicarci i Česi, pokazali su kakvo se navijanje priželjkuje: srcem i strašću za svoju ekipu, ali uz respekt prema protivniku.
Otvaranje je, nakon defilea zastava zemlja sudionica, s dječacima i djevojčicama u pratnji, završeno vatrometom. Spektakularno. A onda je počelo: Švicarska – Češka. Na centru razmjena zastavica. Alexander Frei u crvenom, Tomáš Ujfaluši u bijelom dresu. Šareni St. Jakob-Park primio je preko četrdeset hiljada ljudi. Sudio je Italijan Roberto Rosetti.
U traženju mudrih rješenja Köbi Kuhn i Karel Brückner poslali su na teren ove sastave: Švicarska: Benaglio, Lichtsteiner, Müller, Senderos, Magnin, Inler, Fernandes, Behrami, Barnetta, Frei, Streller. Češka: Čech, Grygera, Ujfaluši, Rozehnal, Jankulovski, Galásek, Jarolím, Polák, Sionko, Plašil, Koller.
Reprezentacija Republike Češke – infografika
Švicarci su zaigrali s dva igrača u vrhu napada, Freijom i Strellerom, dok se Brückner odlučio ponuditi formaciju s gorostasnim Kollerom kao jedinim isturenim napadačem. Na klupi je ostavio Milana Baroša. Uvodnih nekoliko minuta pripalo je Švicarcima, a prvu priliku na utakmici ima Alexander Frei u 3. minuti, međutim, njegov udarac sa dvadesetak metara odlazi pored gola Čeha.
Velike probleme češkoj odbrani zadavali su krilni švicarski igrači Valon Behrami i Tranquillo Barnetta. Behrami je išao na desno, a Barnetta, da bi primio teret Strellerove smanjene ubojitosti, igrao je lijevo. U 14. minuti prva ozbiljnija situacija pred golom Diega Benaglija. David Jarolím je ubacio s desne strane, lopta se odbila od Magnina, i u čudnom luku se počela spuštati prema švicarskom golu, no Benaglio je bio na mjestu.
Samo nekoliko minuta kasnije švicarski golman je opet u prvom planu. Ispucao je loptu preko cijelog terena, prebacio zaspalog Davida Rozehnala, i pronašao najboljeg švicarskog strijelca Freija u češkom kaznenom prostoru, no opet je od njega spretniji bio Čech, koji je bez problema ukrotio njegov udarac iz blizine.
U posljednjim trenucima prvog dijela Frei je u suzama izašao s terena zbog povrede koljena. I drugi dio Švicarci otvaraju agresivnije. Prvu priliku imao je Hakan Yakin u 50. minuti, no njegov udarac iz slobodnog udarca s dvadeset metara završio je iznad Čechovog gola.
U jeku potpune dominacije Švicaraca, malo je nedostajalo da Česi povedu. Marek Jankulovski je izveo slobodni udarac s ruba šesnaesterca, lopta je putovala po kaznenom prostoru, no niko je nije uspio pospremiti u gol. Ipak, vodstvo Čeha dolazi u 71. minuti. Nakon gužve pred švicarskim vratima, domaćini su naizgled raščistili, ali je Tomáš Galásek glavom vratio loptu u polje Švicaraca.
Offside je izbjegao Václav Svěrkoš, koji je u igru ušao petnaest minuta ranije umjesto Koller, našao se oči-u-oči s golmanom Švicarske. Loptu je poslao na jednu stranu, a Benagliju na drugu. Česi su mogli početi slaviti. Ipak, češko slavlje na St. Jakob-Parku bilo je i jedino na Euru ’08. Crno na bijelo je zabilježena Geneva: Portugal 1:3 i Turska 2:3.
Toliko priče o tim Česima. Iskorak je napravila ekipa Michala Bíleka na Euru 2012. s Čechom na čelu, ipak, kompletni izraz jednog malog naroda, na tom velikom dvoru sila i velesila, nestao je u četvrtfinalnom meču protiv Portugala.
Češka je u punom procesu izrastanja
Ispražnjeni u ideji, u nemogućnosti da vrate iluzije, pali su bez otpora – 0:1 za Portugal. Šarali su Luzitanci terenom, poigravali se bravurama. Cristiana Ronalda ne bi uhvatila ni cijela Češka i da se igralo od jutra do mraka. Očito je: drugi su otišli korak dalje u tehnici, u igri, u kombinaciji…
Ovih dana Česi imaju formulu, poput zbunjenog maturanta, u gornjem đepu crveno-plave košulje. Na crnoj, teškoj ploči nova je tema – Václav Kadlec, Tomáš Kalas, Matěj Vydra, Ladislav Krejčí, Pavel Kadeřábek – u najvišem dometu. Lopta rezana, tehnički, pri udarcu, obrađena do savršenstva.
Češka je u punom procesu izrastanja. Njihovi nastupi velika škola – ritam, tehnika, skokovitost, duga lopta, golovi glavom – selektor Pavel Vrba je, u analizi grupe u kojoj se nalazi i njegov tim, bio u pravu. Češkoj je potrebna dominatna igra u Francuskoj, bravura visokog stila, brza i oštra lopta, da bi se na igralištu potisnule protivničke ekipe, dok bi igra trebala uzeti punog maha ne samo izdržljivošću, upornošću, tempom, odgovornošću, već i tehnikom.
Mnogi njihovi trijumfi imali su korijen u tehnici, taktici, ali i u samodokazivanju sebi i drugima. Europa bi ponekad stisnula pobjedničku ruku i češkom stilu i djelotvornosti, praškom snagarstvu i skladu, toj bohemijskoj kombinaciji i razigranoj mašti, moravskoj praktičnosti i željeznoj volji.
To su Česi – režiseri najvećih senzacija, kovači nekoliko filozofskih fudbalskih maksima, koje su na kraju nadživjele svoje autora i postale narodna fudbalska mudrost – i bez obzira na sastav kojeg imaju, niko im nikada ne daje velike šanse. Niko.
A onda zaglušujuća kanonada Josefa Masopusta, žustrina Antona Ondruša i snaga Antonína Panenke, kasnije će postati dominantni Pavel Nedvěd i Karel Poborský, potiskujući pomalo ostatak Starog kontinenta. Prepušteni toj moćnoj praškoj inspiraciji, o kojoj se danas samo sanja, poput mađioničara koji su imali crnu pelerinu, crno odijelo i crni halbcilinder, Česi su oduvijek dijelili ”petice” iz rukava.
Samo jedna češka istina – staložena do rastrganih živaca protivnika.
Zvijezda reprezentacije: Petr Čech
Datum rođenja 20. maj 1982. Mjesto rođenja Plzeň, Češka Republika
Klub Arsenal Nastupi za reprezentaciju 118/0
Pozicija golman Trenutna vrijednost 12 miliona eura
Tribine Doosane su oduvijek nosili na rukama svoje fudbalere. Matičnoj Viktoriji Plzeň nije smetala njegova visina, u seniorima je debitovao već sa sedamnaest godina za Chmel Blšany, da bi 2001. za 700 hiljada eura prešao u prašku Spartu.
Petr Čech je i danas impresionantan. Koščat, visok, mišićav, širokih ramena, izbačenih jagodica. Onako visok s obično opuštenim rukama, jastrebova pogleda, brzine tigra, mirnoće akrobata na tankoj žici Hornsey Roada, ostavlja snažan dojam golmanske veličanstvenosti.
Čech nikada nije paradirao, a imao je razloga – u srazu prstiju i ”kože” nije bio savladan 855 minuta, ukupno 1120 ako se računaju sva takmičenja! Bio je i ostao čovjek od gume. U šarenilu svih mogućih parade, letova, odbrana, kroz karijeru desetljeća, Čechu se čini da je zapravo Stamford Bridge njegovo golmansko remek-djelo.
I tada je, na ulici vitak, visok, onaj isti golman koji je plesao na trapezu smrti na Madejskiju protiv Readinga, postavio rekord nakon što 1025 minuta nije primio gol, čime je srušio rekord Petera Schmeichela, a Chelsea je osvojio Premiership nakon pedeset godina čekanja, dok su u Ligi prvaka dogurali do polufinala. U karijeri nije hvatao sve i sva, ali uvijek je bio simpatičan, pošten, uporan. U svakom slučaju, zanimljiv. Za enciklopediju.
Ko je Pavel Vrba?
Uživa u tome da bude najbolji. Luduje za formacijama, malo je ko od europskih stručnjaka s toliko strasti njezin rob. Od jutra do mraka taktika, taktika i opet taktika. Rođen je u Přerovu. Ganjao je loptu na na livadama oko rijeke Bečve, a dane i pod lampom, na glavnom trgu. U njemu je bilo tog moravskog žara i vatre za paradu, za potez, za tribine. Golemu popularnost koju 52-godišnji Vrba uživa u Češkoj ništa ne može poremetiti, a punu afirmaciju je doživio sa Viktorijom iz Plzeňa. On je stvorio veliku ekipu koja će dva puta s njegovim sladokuscima za igru, odnijeti češki primat. Vrba je u grupnoj fazi Lige prvaka 2013, zahvaljujući nogama širokih, teških i borbenih Kolářa i Wágnera, na Doosani priredio senzaciju nad moskovskim CSKA-om i sigurnost igranja u Europskoj ligi. A ipak, ta Viktorka neće naći svoje nadahnuće u osmini finala protiv Fofane, Konéa, Gomisa, Malbranquea. Ležeran, malo svoj, bez mnogo riječi, postao je, bar za Čehe, legendaran.
Prednosti i mane reprezentacije Republike Češke
Plus U Francuskoj bi s kombinacijom, uglavnom iskusnih internacionalaca i nešto mlađeg kadra, mogli biti jedna od najatraktivnijih reprezentacija s obzirom na Vrbinu filozofiju. Sve češke linije pokrivene su igračima koji igraju manje ili više važnu ulogu u raznim europskim klubovima. Prva i najveća zvijezda svakako je Čech, ali on i nije jedina svjetska klasa u ekipi koja se čini kao zdrava kombinacija mladosti i iskustva. Iskustvo je dobrodošla kvaliteta, no nekoliko je nositelja igre u poznim igračkim godinama i pitanje je kako će se snaći protiv bržih protivnika. Do nečeg značajnog Česi će pokušati doći atraktivnim fudbalom, otvorenom igrom, nadmudrivanjem, uostalom, igrači su takvog profila, ali daleko od toga da će im odbrana patiti. Istina, jeste u kvalifikacijama, no čak i kada je odbrana ponekad zakazala, napad je stigao sve to ispraviti, pa i preokrenuti.
Minus Potvrdili su zrelost u kvalifikacijama, odavno je ova reprezentacija standardizovana, odlično uigrana, na Euro dolazi neopterećena, bez posebnog imperativa, a na klupi ima domaćeg trenera koji razumije mentalitet svojih igrača. Ipak, Vrba nema odgovarajuće zamjene za važne ljude kao što su Václav Procházka, Bořek Dočkal, Ladislav Krejčí, te David Lafata. Veliki problem jeste starosna dob ključnih igrača Tomáš Rosický, Vladimír Darida i Petr Čech koji zajedno imaju 94 godine. Iako je danas ova reprezentacija neusporedivo snažnija i zrelija, moćnija u svim linijama, napose u stručnom vodstvu, upitno je koliko će igrači iz nacionalne lige moći ostati imuni na okruženje samog turnira. Problem bi mogao nastati kada se zaigraju i potpuno zanemare taktičku disciplinu, te koliko želja može nadoknaditi manjak pojedinačne kvalitete.
Konačni spisak igrača za EURO 2016 u Francuskoj:
Golmani: Petr Čech (Arsenal), Tomaš Vaclik (Basel), Tomaš Koubek (Sparta Prag).
Odbrana: Theodor Gebre Selassie (Werder), Pavel Kaderabek (Hoffenheim), David Limbersky (Viktoria Plzen), Marek Suchy (Basel), Michal Kadlec (Sparta Prag), Tomaš Sivok (Bursaspor), Roman Hubnik (Viktoria Plzen), Daniel Pudil (Sheffield Wednesday).
Veza: Borek Dočkal (Sparta Prag), Jiri Skalak (Brighton&Hove Albion), Vladimir Darida (Hertha), Daniel Kolar (Viktoria Plzen), Ladislav Krejči (Sparta Prag), Josef Šural (Sparta Prag), David Pavelka (Kasimpasa), Jaroslav Plašil (Bordeaux), Tomaš Rosicky (Arsenal).
Napad: Milan Škoda (Slavia Prag), Tomaš Necid (Bursaspor), David Lafata (Sparta Prag).
