Zaljubljenik u prirodu, ali i objektiv kojim bilježi njena nevjerovatna svjedočanstva, u cik zore ili ponoć, na -23°C ili kada je baš sve potaman, Dženad Džino, fotografijom se počeo baviti iz ljubavi. Planinarenje je još jedna ljubav, za njega najljepši hobi na svijetu i možda baš zato, kako kaže, tu ljubav koju osjeća prema prirodi i planini ljudi jednostavno osjete kroz njegove fotografije.
Prenj i Čvrsnica, najčešće su mu izvor inspiracije za fascinantne kadrove, ali na svojim fotografijama ovjekovječio je i prizore prirodnih ljepota i gradova širom BiH.
U nastavku, za life.ba, Dženad otkriva kako i zašto živi i radi od onoga što voli.
- U jednom TV intervjuu izjavili ste kako je život prekratak da ne biste radili ono što volite! Šta je bila inicijalna stvar koja vas je sa nekog prosječnog posla, trgovaca na benzinskoj pumpi, usmjerila ka fotografiji?
Kratko i jasno, slušao sam srce i želio da radim to što volim. Kada sam kazao da je život prekratak da biste radili ono što ne volite, to sam zaista mislio iskreno i svojim postupkom sam to i dokazao. Mislim da je svako rođen za nešto u čemu bi mogao biti jako uspješan, samo je potrebno pronaći se. Ključ uspjeha je čista ljubav prema onome što radite.
- Jeste li samouki i kako ste savladali tehnike kojima se postiže dobra fotografija?
Samouk sam, da, i ono što je karakteristično za mene kao jednog tipičnog horoskopskog ovna jesu upornost i tvrdoglavost. Vjerujem u sebe da kada nešto jako želim da to mogu i ostvariti. Kupovinom prvog ozbiljnijeg fotoaparata počeo sam čitati knjige o fotografiji, gledati razne video prezentacije i tako je krenulo. Bukvalno svešto je potrebno, i što sam tražio, našao sam na internetu.
- Najčešće fotografišete prirodne ljepote BiH. Da li to znači da ste i sami zaljubljenik u planinarenje, i šta vam pričinjava najveće zadovoljstvo?
Svakako da je priroda ono što me ispunjava i što živim. Kada odem u prirodu kažem da sam svoj na svome. Svaki odlazak u planinu je kao povratak kući i nečemu gdje pripadam. Planinarenje je najljepši hobi na svijetu i zaista bih ga preporučio svima. Mislim da tu ljubav koju ja osjećam prema prirodi i planini ljudi jednostavno osjete kroz moje fotografije. Planinska jutra, svitanja i planinski akšami su nešto što se i fotografijama teško može pokazati. To zaista treba doživjeti.
- Zora, ponoć – u svako doba dana bilježite specifične prirodne pejzaže. Kako procjenjujete kada je najbolje otići po „foto zapis“?
Dovoljno sam iskusan da znam koje doba godine mi je potrebno na nekom terenu da bih napravio fotografiju kakvu želim. Evo primjera; fotografisanje Hajdučkih vrata u svitanje moguće je tek od kasne jeseni, jer položaj sunca u toku ljeta je takav da je apsolutno nemoguće napraviti takvu fotografiju. Dakle, treba poznavati neke osnovne faktore, a za to treba prilično iskustva i rada na terenu. Vremenska prognoza je jako bitan faktor, a danas smo svjedoci raznih aplikacija koje prilično tačno pokazuju kakvo nas vrijeme čeka na određenoj lokaciji u narednih 48 sati.
- Na koji tip fotografija ljudi najviše reaguju? Da li je još uvijek najpopularnija fotografija vaše rodne Jablanice i Čvrsnice u pozadini koju ste objavili na Vašem Facebook profilu pod naslovom:“Alpe, Švicarska ??? NEEE !!! Čvrsnica – Jablanica – Bosna i Hercegovina”
Mislim da ljudi najviše reaguju na prirodu i prirodne ljepote. Iskrsne ponekad i poneka fotografija, poput fotografije moje Jablanice koja je i dan danas fotografija sa najvećim brojem pregleda i najvećom popularnošću. Samo sa moje Faceebok stranice imala je milionski doseg, a sa raznnih portala to je bilo i puno više.
- Iako je fotografija sasvim realan zapis stvarnosti u datom trenutku, ipak kroz objektiv svijet izgleda ljepše. Kako to objasniti?
Fotografija je trenutak zapisan u vremenu i ako znate uživati u trenucima onda nema razlike i svijet izgleda podjednako lijepo. Pojedini momenti koje ja doživim na planini teško da se mogu dočarati fotografijom. To je nešto jedinstveno i nešto što se samo može doživjeti. Naravno da postoje i fotografije koje se nerealno obrađuju i dorađuju, vještački se ubacuju razne stvari, pravi neki izvještačeni ambijent. Poštujem svačiji rad, to je sloboda izražavanja umjetnika kroz fotografiju ali upravo takvo nešto i zbunjuje ljude. Nisam pobornik takvih fotografija i takvo nešto ne možete vidjeti na mojim fotografijama.
- Fotografije na platnu i prodajete. Ko najčešće naručuje vaša djela? Da li dijaspora ili i Bosanci i Hercegovci koji još žive ovdje?
Pa iskreno, fotografije na platnu su nešto novo. Ljudi me zamole da im isprintam neku fotografiju na platnu i to im se zaista svidjelo. Većinom su to domaći Bosanci i Hercegovci, a ima i dijaspore. Veliko je interesovanje dijaspore za moje fotografije, ali je problem dostava jer je to zaista preskupo.
- Neki naredni plan, san koji želite ostvariti?
Teško je danas planirati bilo što, ali trudim se da imam svoje snove. Mislim da se fotografijom može ispričati još puno toga u našoj Bosni i Hercegovini i ono što mogu reći to je da su svi planovi vezani za BiH.
