Dvoboj zvijezda: Real Madrid v Liverpool [infografika]

Jürgen Klopp je sada popunio trik, na magnetizovanoj traci videokasete, on će imati Aladina uz sebe.

Salahov duh ga neće ostaviti u Kijevu. Utakmica s Romom na Anfieldu to je potvrdila. A onda ko će s Firminom, Manéom, Hendersonom, Milnerom, Wijnaldumom?

Samo finale je za njih simfonija. Ovo je ta njihova kratka priča. Sve je bilo tu, na tankoj crti kaznenog prostora. Silna tehnika potkovana teretanama, i zahvaljujući baš njima, engleska je tragedija postala drama.

Na pokopu, koji će se nastaviti ipak – nada. Riječi priznanja iskusnog Jürgena Kloppa bile su upućene ekipi, koja je u trenutku nadahnuća, demonstrirala sve odlike fudbalske igre, i svojim primjerom pokazala da vrijednost tima ne čine slavna imena pojedinaca, nego prije svega, zalaganje i duh kolektiva.

U takvoj sredini mogao se ostvariti podvig kao što je bio i onaj protiv Manchester Cityja, kada je jedna čuvena ekipa međunarodne reputacije položena na obje plećke. Kombinacija na sredini terena, za tren oka se pretvorila u fatalnu opasnost za gol Reala.

Ali, i potez je Zidanea bila čista genijalnost. Ako će uspjeti, njihov podvig treba mnogostruko više cijeniti. Sad je ostvarenje sna uvjetovano podvizima Cristiana Ronalda, Tonija Kroosa, Luke Modrića, Karima Benzeme, jer uspjeh je ipak samo u njihovim nogama, jer s pobjedom u Kijevu ostaju nedostižni. Trebaju primjeniti iste aršine kao protiv Atlética ili Juventusa, bez toga nema pravog efekta. Nije čudno, oni su puni tolikim repertoarom i raskošjem tumačenja fudbala. Plesači na tankoj niti akrobatike. Kompletni, maštoviti, duhoviti, svestrani. Real Madrid – Liverpool?

Visoka klasa pojedinaca, fudbal u širokom prostoru, oslobođeni tereta vremena. Bez utrke sa semaforom. Šta god se desilo 26. maja na Olimpijskom stadionu u Kijevu – neće biti iznenađenje.

Piše: Sead Bašić

U ovogodišnjem finalu Lige prvaka susreću se najveći od najvećih – Liverpool i madridski Real. Drugi puta ove će mega-ekipe igrati u jednom od međunarodnih finala, ali dosad su se pet puta nadmetali u ranijim europskim takmičenjima: u finalu Kupa prvaka 1981 (1:0 za Liverpool), u osminifinala 2009. (1:0 i 4:0 za Liverpool) i u grupnoj fazi Lige prvaka 2014. (3:0 i 1:0 za Real).

Vezani sadržaj:

Jurgen Klopp – karika koja je nedostajala Liverpoolu

Postoje valjani argumenti za tvrdnju da su ova dva kluba najveća na svijetu u istoriji. Barcelona se na vrh uspela tek u posljednja tri desetljeća, Bayern povremeno trpi ozbiljne oscila­cije, Milan je čak padao u drugu ligu, In­ter već dugo ne dominira niti u Italiji, Manchester United godinama nema pravu europ­sku dimenziju, Juventus i Ajax financijski ne mogu pratiti elitu, portugalski divovi Benfica i Porto ipak su samo rasadnici talenta za europske bogataše.

Realovo zlatno doba podudara se s prvim godinama održavanja europskog Kupa prvaka. Pod vodstvom legen­darnog klupskog predsjednika Santiaga Bernabéua i pod ”blagim pogle­dom” velikog vođe Francisca Franca, Real je sagradio najjaču svjetsku ekipu.

Za Real su tada igrali kao vjetar hitri Francisco Gento, jedini igrač sa šest Kupova prvaka, Alfredo Di Stéfano, po mnogima najveći fudbaler svih vremena, zatim francuski junak Raymond Kopa te mađarski topnik Ferenc Puskás.

Osvajanje pet uzastop­nih Kupova prvaka stvorili su mit o nepobjedivom Realu, koji se održao i četiri desetljeća potom, iako su se međunarodni uspjesi u međuvremenu prorijedili. Madriđani su dodali još jedan Kup prvaka, 1966. u Bruxellesu protiv Parti­zana, te dva Kupa Uefa, sredinom osamdesetih, u izvedbi legendarne La Quinta del Buitre. A onda prasak. Dim i prašina. Iza nje – Zinedine Zidane. Trostruka kruna Starog kontinenta – 1998, 2000. i 2002.

Los Blancos – postali su vitezovi i pobjednici

S tih širina Santiago Bernabéua dolaze, bez zadržavanja, u trenutku inspiracije solo-prodora, Raúl, Luís Figo, Roberto Carlos, Guti, Fernando Redondo i Iker Casillas. Zbog tih pomalo krupnih koraka Galácticosima nije odgovarao sklizav teren Florentina Péreza. Istina, bilo je na Santiago Bernabéu i umješnosti i umjetnosti, Real je bio elegantniji, stilski dotjeraniji, ali ne i efikasniji.

Galácticosi su utonuli u žutilo medija i nisu se snašli u svemu tome. Jupp Heynckes i Vicente del Bosque su pokušavali napraviti razliku u svlačionici, dok je Barcelona čitala lekciju na terenu.

Ipak, Madriđani ne skreću. Real Carla Ancelottija igra smišljenih akcija. Preuzeo je kormilo i dotjerao shemu madridskih plemića do savršenstva. Cristiano Ronaldo je Pérezov štitonoša, Sergio Ramos najbolji stoper svijeta, Luka Modrić ima žilavost i pluća desetobojca. Od 2014. pridružio im se i robusni Toni Kroos.

Četiri pogotka protiv Atlética, pa dvije Lige prvaka zaredom pod vodstvom Zidanea, ponovo protiv gradskih rivala 2016. i torinskog Juventusa 2017.

Njegov je Real ušao u istoriju kao ekipa čiji je napadački potencijal ubitačan. Real ima pet igrača, pet organizatora, nerijetko i izvođača, smišljenih akcija u svojim redovima: Sergio Ramos nosi dirigentsku palicu, Karim Benzema i Cristiano Ronaldo udarne su igle u navali, a po desnoj strani nadire ofenzivni veznjak Toni Kroos.

Luka Modrić osigurava dodatnu finesu u fazi napada. Jedno prvenstvo, dva europska Superkupa, dvije Lige prvaka i dva Svjetska klupska prvenstva plodovi su Zidaneovog rada.

Skoro četiri decenije je prošlo od posljednjeg Realovog finala Kupa prvaka protiv Liverpoola. To su finale svojevremeno smatrali jednim od najgorih u istoriji, ali su kasnija finala postavila nove kriterije loše i zamorne igre. Bijelim obojeni dio Španije živi u nervoznom iščekivanju trinaestog na­slova prvaka Europe, ali objektivni posmatrači ne vide zašto bi 37-godišnju čaroliju razbila baš ova, po mnogo čemu posebna generacija madridskih fudbalera, predvođena trenerom Zinedineom Zidaneom.

Tvorac prošlogodišnjeg naslova prvaka Zidane, pravilno je ukomponovao ekipu i vodi je po već isprobanom receptu. Ipak, i sa Zidaneom na Realovoj klupi, prilično je lako došla do izražaja veća klasa Barceloninih igrača, pa je domaći naslov izgubljen gotovo dva mjeseca prije završetka prvenstva. Najveći idol navijača, Cristiano Ronaldo, imao je odličnu sezonu, ali najistureniji strijelac Karim Benzema upao je u najveću krizu karijere.

Ovogodišnji se Real osla­nja na jurnjavu i pucnjavu brazilskog ofanzivnog krila Garetha Balea, iskustvo i svestranost Tonija Kroosa te na klasu Luke Modrića na sredini terena, dok se golovi očekuju od Lucasa Vázqueza.

Liverpool, sa Salahom na čelu, podnosi zahtjev za štetu

Liverpool je u svojoj istoriji imao najviše oscilacija od bilo kojeg vodećeg svjetskog kluba. 18 naslova prvaka u najjačoj ligi svijeta govore da se u ovom klubu uvijek radilo ozbiljno i na terenu i u kancelarijama uprave. Uz sponzorstvo moćne Fenway Sports grupacije, klub danas zara­đuje i beskrupuloznim, ali mudrim tržišnim potezima.

Naročito otkako je izvršni direktor Tom Werner, Liverpool je rasprodavao mnoge svoje vodeće zvijezde baš kada su dosegnule vrhunac tržišne vrijednosti.

Tako su posljednje četiri godine skupo prodani Philippe Coutinho za 105 miliona funti, Mamadou Sakho za 24 miliona, Christian Benteke za 27 miliona, Raheem Sterling za 44 miliona, a Luis Suárez za 65 miliona funti. Uz pravu cijenu Werner možda na ljeto proda i Mohameda Salaha, korifeja današnjeg Liverpoola, bez obzira na to što će reći tribine Anfielda.

Iako je na Ostrvu suvereno vladao desetljećima, Liverpool je svoj prvi me­đunarodni trofej osvojio tek početkom sedamdesetih – Kup Uefa protiv Borussije iz Mönchengladbacha. Ali, bio je to tek početak slavne Shanklyjeve i Paisleyjeve ere.

U ”vatri” novinarskih bliceva, blijedi, ali vedri John Toshack, Kevin Keegan, Emlyn Hughes, Steve Heighway, Kenny Dalglish, Graeme Souness, David Johnson, Ian Rush, Bruce Grobbelaar. Na njima počivaju dva Kupa Uefa (1973. i 1976), europski Superkup (1977), dva FA kupa (19774. i 1986), sedam titula Premiershipa (1973, 1976, 1977, 1979, 1980, 1982. i 1983) te četiri Kupa europskih prvaka (1977, 1978, 1981. i 1984).

Odlazak Boba Paisleyja zakratko je uveo Liverpool u kontinentalnu ”sivu zonu”, ali su Redsi pod vodstvom Gérarda Houlliera i Rafaela Beníteza, opet iskoračili u period velikih trijumfa. Dva europska Superkupa (2001. i 2005), jedan Kup Uefa (2001), te jedna Liga prvaka (2005) prethodila su dolasku trenera Jürgena Kloppa, koji danas, nakon sedam godina na klupi dortmundske Borussije te tri sezone na Anfieldu, slovi za svjetskog stručnjaka broj jedan.

Udarne igle Mohamed Salah, Roberto Firmino i Sadio Mané odigrali su sezonu bez greške, Georginio Wijnaldum zaslužio je naziv ”novog Gerrarda”, a neki u Alexu Oxlade-Chamberlainu prepoznaju i bljeskove genijalnosti neponovljivoga Johna Barnesa. Rastrčani vezni red s čeličnim plućima Jamesa Milnera, Jordana Hendersona i Georginia Wijnalduma, odbrana koja, i bez povrijeđenog Joëla Matipa, nemi­losrdno ”dere” i vrhunski golman Loris Karius čine Liverpool ‘realovim baukom’ u kijevskom finalu. A, tu je i Jürgen Klopp, ”dvanaesti igrač”, koji je toliko puta u kriznim trenucima pametnim izmje­nama igrača ili taktičkim varijantama spašavao ekipu od poraza.

Kontrapunkt Ronaldu je Salah

Osnovni kriterij analize uvijek su brojke, od njih ne možete pobjeći, oni su konstanta i pravo mjerilo učinka. Ponekad takav stav zvuči suhoparno i referentno, ali rezultat je ono što se broji, i nikakav umjetnički dojam na kraju ipak ne ostavlja dublji trag. Fudbalski fanatici uvijek će ”padati” na šarm, što je i prirodno, jer svi uživaju u lijepim potezima, u jednoj divnoj utakmici-ljepotici. Međutim, život priznaje samo konačni rezultat i konstantni rad.

Liverpool je bez problema sačuvao mjesto u Ligi prvaka iduće godine, ali prošlog ljeta nisu Redsi pokazali velike ambicije. Otišli su momci poput Lucasa Leive, Mamadoua Sakhe, a u zimskom prelaznom roku i Philippe Coutinho, a stigli su Mohamed Salah iz Rome, te Dominic Solanke, Andrew Robertson, Alex Oxlade-Chamberlain i Virgil van Dijk, koji su na Anfield došli potražiti svoju šansu za afirmacijom na velikoj sceni. Ulaganja u igrački kadar nisu bila ni deseti dio onoga što su za pojačanja dali Manchester City, Tottenham, ili kasnije Chelsea, ali Liverpool je ostvario najveći rezultat.

I gdje je tajna? Možda se odgovor krije u mudroj strategiji Jürgena Kloppa i ”napada iz drugog plana”, jer dok su svi računali na Manchester City ili Chelsea, koji je žestoko krenuo, pa se s vremenom gasio u igri na tri kolosijeka, Klopp se orijentisao na prvenstvo i Ligu prvaka, i sve podredio taktici ”od utakmice do utakmice”. Bez velikih planova, ali i bez velikih očekivanja i imperativa, radili su na Anfieldu u miru jer dobro su znali da će im plasman u četvrtfinale ili polufinale Lige prvaka biti uspjeh u odnosu na ono što su imali prethodnih godina.

Upravo u trenutku kada su Redsi krenuli u Ligi prvaka uzlaznom putanjom, Real je u domaćem prvenstvu počeo lagano tonuti. Uvjerljivi i snažni Kastiljci, istina, stigli su do finala Lige prvaka, ali ipak s manjom uvjerljivošću nego prethodne dvije godine. Dok je Klopp od grupe prosječnih pojedinaca učinio harmoničan kolektiv, Zidaneu se kolo sreće zaustavilo na pogrešnom broju. Zamjene za Pepea, Jamesa Rodrígueza, Fábija Coentrãa, Álvaro Moratu i Danila ove sezone nisu bile adekvatne kvalitete (Jesús Vallejo, Theo Hernández, Marcos Llorente, Achraf Hakimi, Borja Mayoral, Dani Ceballos, Diego Llorente, Burgui) te je Real stigao u vrlo nezgodnu situaciju.

Istina, Real će u Kijevu igrati raste­rećeno, jer za Kastiljce je to ‘samo još jedno finale’, dok će se Liverpool ipak morati suočiti s duhovima prošlosti – jedanaest godina čekanja na šesti naslov mogu biti i nadahnuće ali i nepodnošljivi teret. Hoće li igrači Liverpoola biti u stanju ispuniti ulogu mitskih junaka koju su im dodijelili engleski mediji? Ili će Kastiljci treći put zaredom, a trinaesti ukupno, negirati dug engleske grmljavine?

Čeka se samo neki povod, za veliki prasak. I evo ga – finale Lige prvaka.