Pismo Banjalučanina objavljeno u Facebook grupi JMBG Bosna i Hercegovina prenosimo u cjelosti:
Nesvjesni smo koliko jedan život vrijedi i znači… Nesvesni smo, jer smo silom prilika i politički induciranim pritiskom, distancirani jedni od drugih, kao komšije, kao rodbina, kao prijatelji… poznanici. Danas, kada se informacija može brzinom svjetlosti podijeliti hiljadama ljudi, dolazimo u situaciju da nas ne dotiče tuđe nevolje i nesreća. Bombardovani smo slikama i zvucima nasilja… Video snimci saobraćajnih nesreća, egzekucija, silovanja… dostupni i najmlađima, bez kontrole, plasirani od strane medija ili direktno od strane izopačenih, asocijalno orijentisanih individua, u svima nama grade otpornost, ispiraju nam moralne i emocionalne kapacitete… navikavamo se na zlo, ne više samo u „američkom filmu“ nego u komšiluku. Mladićima su uzor kriminalci, djevojkama porno zvijezde… Naši političari jedu bogatu, masnu hranu, a dijete od 2 mjeseca umire zbog administrativne nesposobnosti… političke samovolje reptilskih podanika, koji duše naše prodaju za svoj lični, prljavi, smrdljivi interes.
Nesvjesni smo koliko jedan život vrijedi i znači… Nesvjesni smo, jer su nas već 4 generacije unazad pripremali za predstavu u kojoj smo glavni glumci, ponosni što smo na velikoj sceni, uzdignutih noseva veličamo svoje porijeklo, „srpstvo“, „bošnjaštvo“, „domoljubstvo“, „jajca i krompira“, „skopsko“, „tragovi nam smrde nečovještvom“, „bre“, „ba“… tapše nam elita koja nas je na scenu postavila, a zaboravili smo da mačevi i noževi nisu od gume, nego od nehrđajućeg čelika, da krv nije crvena farba, nego „A+“, „AB“, „0-“… a mi se klanjamo, osmjesi nam na licima, suv lebac u dronjavim džepovima… Dijete je u poslijednjoj predstavi žrtvovano!!! HEJ! Dijete je na sceni ubijeno… hoćemo li shvatiti da ovo nije više pozorište?
Nesvjesni smo koliko jedan život vrijedi i znači… Nesvjesni smo, jer Svijet gledamo kroz naše male ekrane, a na ulicu izlazimo da kupujemo/konzumiramo proizvode koji nas psihički i fizički degradiraju… Konzerve, konzervansi, reciklirano mlijeko pomuženo mašinama iz gnojavih, krastavih, vimena krava, koje neba i trave u životu nisu vidjele. A već tu na pragu, u komšiluku, u Hrvatskoj, zabranjuju ljudima da sami gaje hranu!
HEJ! Zakone nam nameću koji nam brane da proizvodimo hranu! HEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEJ! Mi smo te „osobe“ izglasali, izabrali smo ih da nas čuvaju od „zlih duhova“. Genetski modifikovana hrana, pesticidi, herbicidi i fungicidi, „chem trails“, teorije zavjere na temu „šampona i sapuna“… a bolnice sve više liče na prodavnice…
Na spisku besplatnih lijekova su samo andol i aspirin i kapitalni lijekovi za žrtve kancera… Znate li koliko košta hormonska terapija „FEMARA“ za one koji su imali sreće da im je uspješno odstranjen rak, da su preživjeli dodatno trovanje hemoterapijom i da „nalazi“ obećavaju još nešto života? Jedna kutija sa mjesečnom dozom od 30 tableta košta 271,25KM. Vidite, pacijentima je ovaj lijek besplatan… moja majka ga uzima svaki dan, ali shvatate li koncept?
Nahraniće nas korporacije otrovima, da dobijemo rak, onda nas liječe preskupom hemoterapijom, koja ima za funkciju da ubije u organizmu sve „mlade ćelije“ (ćelije kancera su obično ćelije mlađe od 7 godina, koliko je prosječan ciklus zamjene svih ćelija u organizmu, osim mozga), a zatim nas kljukaju nekim tabletama do kraja života. Još uvijek ne shvatate?
Naši političari puste zmije u naše dvorište, zmije pobiju svu nam domaću stoku i povrće i uvale na svoje proizvode sa titlom „lagani, sistematski genocid“, zatim naše glupave političare, koje su kupili za male pare, prevrnu još jednom za manje para, jer kad si jednom u kolu, igraš kako je zapovijeđeno, nema slobode pokreta i prodaju nam lijekove kojima nas liječe od bolesti koje su nam uvalili po cijenama od 270KM za 30 placebo bonbonica…
SVE TO MI PLAĆAMO IZ NAŠEG PRAZNOG DŽEPA DOK DRŽAVNI DUGOVI RASTU, SVAKOM STAVKOM PDV-A, SVAKIM POREZOM, SVAKIM DOPRINOSOM NA PLATU!
Shvatate li ljudi da svakodnevno finansiramo sopstvenu smrt? Zašto su moje riječi tako šuplje i nepostojane, pred mojim očima, kad sve što iznosim ovdje je opštepoznata istina? Zašto ne reagujemo zajedničkim snagama i zašto ne uklonimo jedini kancer nad kojim MI imamo moć… Zašto se vrtimo u krug, koljemo međusobno i još uvijek, pored svih činjenica, glumimo da smo u pozorištu na sceni?
Ovo dijete smo mi ubili… Možemo pljuvati po političarima, ali mala Berina je umrla jer smo mi to dopustili… MI SMO IZABRALI TE LJUDE, ONI SU NAŠ GLAS, VOLJA I ŽELJA!
Ovo je narode Bosne i Hercegovine nama svima na dušu, bez obzira kom se Bogu molimo i koja nam je strana Svijeta važnija!
Sad je samo pitanje, da li ćemo sutra da se probudimo na sceni virtuelnog pozorišta ponovo ili ćemo se probuditi na barikadama! Ako sad nije vrijeme za reakciju, možemo se oprostiti jedni od drugih, pa svi do najbliže dublje vode i skačimo dok se ne podavimo kolektivno.
