FK Sarajevo završio je 2021. godinu onako kakva je cijela bila – neuspješna. Poraz u subotu na Koševu od Veleža rezultatom 2:0 je tačka na i na jednu neuspješnu godinu u kojoj je tim sa Koševa izgubio naslov prvaka iako je imao 13 bodova prednosti u odnosu na Borac koji je kasnije dotakao vrh. Rođeni su na najvećem bh. stadionu slavili nakon 34 godine. Sasvim zasluženo.
Piše: Edin Isanović
”Moramo u tišini spuštati glavu i slušati kako je nekada bilo jer je ovo danas – bezveze”
Porazi su sastavi dio nogometa i Feđa Dudić je u svim elementima igre nadmudrio i nokautirao Gorana Sablića koji je od 10 nastupa na najvećem bh. stadionu upisao čak 4 poraza. To ga čini najneuspješnijim trenerom koševskog tima u posljednje dvije decenije, možda i više. Ipak, ono što je posebno zabolilo navijače Sarajeve jeste pristup igri koji je u drugom dijelu bio na nivou juniora. To nije prihvatljivo. Igrači koji pristojno zarađuju za bh. društvo trebaju biti u stanju izvesti aut, prebaciti loptu preko centra, ne smiju raditi elementarne pogreške, a toga je u subotu popodne bilo u izobilju. Da gubiš 2:0 i da ne napraviš niti jednu šansu u drugom dijelu je neshvatljivo. To je ono što je posebno zasmetalo koševskoj publici koja je nezadovoljna napustila stadion ”Asim Ferhatović Hase”.
Mnogi su vjerovatno pomislili kako bi Safet Sušić, ili Faruk Hadžibegić, i jučer bili u stanju pružiti bolji otpor Veležu. Kako reče jedan navijač na izlasku sa stadiona:
”Ovo je naše vrijeme u kojem moramo u tišini spuštati glavu i slušati kako je nekada bilo jer je ovo danas – bezveze”.
I baš tako, u svim segmentima je nekada bilo puno bolje. Od kvaliteta igre, broja gledatelja, sportskih poteza i ponašanja te iste publike i nogometaša. Aktuelno Sarajevo je negledljivo.
Igra i disciplina su ogledalo trenera, a cijela ekipa postigla samo jedan gol više od Nemanje Bilbije
Goran Sablić je u prethodnih 19 prvenstvenih utakmica pokušavao zbuniti protivnika, a na kraju je najčešće zbunio sebe, učinivši previše loših poteza da bi uspio doći do pozitivnog rezultata ( omjer je 8-4- 7). Pristup igrača u većini utakmica bio je ispod svakog nivoa i val kritika sa razlogom ide prema treneru.
Drugi val kritika ide prema taktici gdje je Bordo tim izgledao potpuno bezidejno i bezopasno. Igra je siva i bezlična mjesecima. Podsjetit ćemo Sablića da je on pojedine igrače doveo, a za ostale dao zeleno svjetlo da presele u bordo svlačionicu. Podsjetićemo ga da je sramotno eliminisan od moldavskog Milsamija u Evropskoj ligi. Svi koji vole klub prešutili su tu blamažu i pustili da priča ide dalje. Nadajući se da će doći bolji dani koji nisu došli. Napomenut ćemo Sablića da igra kukavički jer je ekipa postigla samo 18 golova, svega jedan više od prvog strijelca lige Nemanje Bilbije. Podsjetit ćemo ga da činjenice pokazuju da ne zna raditi onako kako to Koševo traži jer, bez obzira što je preuzeo ekipu u teškom trenutku i znao gdje dolazi, bodovni saldo i igra su morali biti puno bolji.
Igra je toliko sklona oscilacijama da je jasno kako Sablić igra ”slučajni nogomet”. Ono što Sablić možda neće priznati, ipak, ne može se negirati. Disciplina je popustila, neki su se igrači previše opustili. Bez obzira na loše sudijske odluke ne smije jedan profesionalni nogometaš psovati sa klupe za rezervne igrače (Hebibović), ne smije jedan iskusni igrač šamarati protivničkog igrača (Bodul), ne smije se jedan profesionalni nogometaš dobiti drugi žuti karton zbog udaranja protivničkog igrača (Šabanović). To je sve ogledalo trenera koji, očigledno je to, iz navedenih činjenica ne drži disciplinu u svlačionici.
Ni mrvicu korektnosti…
Uz sve navedeno treba biti iskren i reći da dometi pojedinih igrača apsolutno nisu za Bordo tim. No, poraz od Veleža nije donio ništa novo. Navijači su skandirali ”Gorane, odlazi”.
Iako smo možda pomislili da će se obraz aktuelnog trener bordo tima crveniti od sramote, do toga nije došlo. U kratkoj izjavi nakon utakmice, kao i uvijek, našao je alibi bez ikakvog osvrta na svoj rad o kojem, sada već dovoljno, govore i sami rezultati. Dakle, jasno je. Ni moralnog čina, ni mrvice korektnosti koja bi pokazala poštovanje kluba, grada i navijača jednostavnom rečenicom:
“Dajem ostavku, stavljam mandat čelnicima kluba na raspolaganje i čekam njihovu odluku”. Jasno je kako FK Sarajevo trebaju red, hijerarhija, podređenost kolektivu, a svega ovoga nedostaje.
Ključnu ulogu imat će Ismir Mirvić – treba izgraditi fudbalski klub, a ne samo fudbalski tim
Bez dvojbe, ko god u budućnosti bude vodio koševski tim, čeka ga težak posao. Hoće li to biti Sablić ili neko drugi – ostaje da vidimo. Mnoštvo je malih detalja koji su važni i kojima će trebati biti posvećeni. Dakako, ključnu ulogu imat će novi investitor koji je stigao prije nekoliko mjeseci i smjenio je direktoricu Sabrinu Buljubašić.
Od tada ništa konkretno nije uradio, a trebao je ako želi od tima sa Koševa napraviti ozbiljan kolektiv kako je izjavio. Trebat će čvrsto definirana sportska strategija koje sada očigledno nema. To je osnova, kičma svakog uspješnog kluba, jer treba vrijeme da se izgradi fudbalski klub, a ne samo fudbalski tim. Bit će još i uspona i padova, jer takav je nogomet, takav je život.
No, da bi se napravio iskorak naprijed potreban je zdrav i dugoročno održiv projekat koji će voditi sposobni ljudi. Bez dvojbe, unutar administracije treba potpuna rekonstrukcija i tu Mirvić treba povući krucijalne poteze da se ne ponovi da igrači na poluvrmeneu utakmice u Širokom Brijegu nemaju rezervne dresove. Ako je se iz temelja neke stvari ne pokrenu, teško je očekivati ozbljnije pomake.
