N1 prenosi ispovijest jedne ogorčene porodilje koja se suočila s ozbiljnim problemima zbog pravne praznine u vezi sa porodiljskim odsustvom. U ovoj priči, žena koja živi u Republici Srpskoj, a zaposlena je u Federaciji Bosne i Hercegovine, otkriva kako se našla u situaciji gdje je ostala bez prava na plaćeno porodiljsko odsustvo koje bi inače dobila da je zaposlena i nastanjena u RS.
– Kada sam drugi put ostala trudna kao žena koja živi u Republici Srpskoj, a zaposlena sam u Federaciji Bosne i Hercegovine, našla sam se u pravnoj praznini. U ovoj situaciji, nemam pravo na plaćeno porodiljsko odsustvo u trajanju od godinu dana, koje bi žene zaposlene i nastanjene u Republici Srpskoj dobijale od Fonda zdravstvenog osiguranja RS.
Pokušala sam prihvatiti situaciju i organizovati se. Moja namjera bila je da izdržim prvih šest mjeseci, tokom kojih mi poslodavac isplaćuje platu, i potom uzmem neplaćeno odsustvo još šest mjeseci. Međutim, nisam spremna za to.
Pitam Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske i sve nadležne koji donose zakone: Zašto dopuštate ovu pravnu prazninu? Zašto vas nije briga i kako vas nije sramota? Zašto su žene koje žive u RS kažnjene što rade u Federaciji BiH? Mi plaćamo doprinose Fondu zdravstvenog osiguranja RS, ali smo diskriminisane, a naše bebe su također pogođene ovom diskriminacijom.
Zašto moja beba nema pravo na neometano dojenje tokom prve godine života? Zašto joj uskraćujete osnovna prava na hranu i zdravlje? Zbog čega ste, svojim nedjelovanjem i lošim propisima, otežali život i prije nego što se beba rodila? Tokom osmog mjeseca trudnoće preporučeno mi je da se porodim u bolnici III nivoa zaštite, ali zbog propisa moram putovati na Kliniku u Banjaluku, a ne u najbliži klinički centar u Sarajevu. Zbog toga sam bila prisiljena da čekam kontrakcije u Banjaluci, daleko od porodice i starijeg djeteta, što mi je dodatno otežalo već stresan period.
Zašto novorođenčad u Bosni i Hercegovini nemaju pravo na liječenje u najbližoj zdravstvenoj ustanovi? Zar život i zdravlje najmlađih nisu iznad svih političkih i interesnih razlika? O kakvom natalitetu govorimo kada su novorođenčad i njihove majke izložene ovakvim nepravdama?
Moja beba putuje u Banjaluku na redovne kontrole, dok se zakoni i propisi koji joj otežavaju život donose upravo u toj Banjaluci. Zašto, pored svih komplikacija, ne možemo imati pravo na majku koja će ostati s bebom tokom cijele prve godine života?
Zar ne znate koliko je dojenje važno, posebno za djecu sa zdravstvenim problemima? Kako imate pravo da bilo kojoj majci, diskriminišući je, oduzmete primanja tokom cijele godine i tako ugrozite zdravlje njenog djeteta? Zašto, zbog zakonskih propisa, majke moraju biti prisiljene da se vrate na posao i ugroze egzistenciju svoje djece?
Koliko žena se već ranije moralo vratiti na posao zbog zakona koji nisu u skladu s ljudskim pravima i moralom? Zašto se diskriminiše majčino mlijeko i zašto se žene smatraju neprijateljima zbog svojih prava? Dokle će ova pravna praznina postojati i koliko će nas još gutati?
Meni tih šest mjeseci tokom kojih ću biti odvojena od svoje bebe, kojoj je potrebna moja prisutnost i njega, niko neće moći nadoknaditi. Treba li zdravom društvu, zdravim bebama i majkama koje ih odgajaju bezbrižno, biti dodatno pogođeno stresom i strahom?
Kada ćete prestati kažnjavati nas i omogućiti svim majkama plaćeno porodiljsko odsustvo u trajanju od godinu dana?, oglasila se ogorčena porodilja
