Izraelska vojska je sve više skeptična da će u narednim sedmicama doći do pada vlasti u Iranu. Ovo baca sumnju na jedan od glavnih ratnih ciljeva premijera Benjamina Netanyahua, s obzirom na to da Islamska Republika Iran pokazuje sposobnost da izdrži intenzivna bombardovanja.
Prema tvrdnjama dva izvora upoznata sa situacijom, prevladavajuće mišljenje unutar izraelske vojne obavještajne službe (Aman) jeste da rat još uvijek nije stvorio uslove za skoro svrgavanje vlasti u Iranu. Izgleda da zračna kampanja, otkako su SAD i Izrael pokrenuli rat 28. februara, nije u značajnoj mjeri narušila vlast u Teheranu.
“Režim je oslabljen, ali nismo vidjeli masovna dezerterstva ili pukotine… niti bilo kakav pravi pokazatelj gubitka kontrole. Ovo pokazuje otpornost sistema koji je građen 47 godina s namjerom da preživi” izjavio je za Financial Times Raz Zimmt, bivši stručnjak za Iran u Amanu, a sada analitičar na Institutu za studije nacionalne sigurnosti u Tel Avivu.
Fokus na vojne ciljeve i operacije Mossada
S obzirom na to da američki predsjednik Donald Trump signalizira želju za okončanjem neprijateljstava, izraelske zračne snage u narednim danima prioritet daju isključivo vojnim ciljevima, umjesto onih čiji je direktni cilj destabilizacija države. Mete uključuju preostala postrojenja za proizvodnju projektila i odbrambenu industriju, a zabilježeno je ubrzanje napada na fabrike oružja u posljednjih 48 sati. Izrael je također potvrdio ubistvo komandanta mornarice iranske Revolucionarne garde.
Za razliku od početnih, ambicioznih izjava Netanyahua i Trumpa, izraelska vojska je od samog početka smatrala da je smjena vlasti samo putem zračne kampanje nevjerovatna, ako ne i nemoguća.
“Vojska je vladi poručila: ‘Ovo se neće desiti preko noći i biti gotovo’. Promjena režima će uvijek biti veoma, veoma, veoma teška,” naveo je jedan od izvora upoznatih sa internim razgovorima u izraelskoj vladi.
Kako bi smjena režima uopće imala šanse, zračna kampanja je morala djelovati paralelno s dugotrajnim naporima Mossada da podrije sistem na terenu. Plan je uključivao stvaranje uslova za ulične proteste i podršku kurdskim milicijama na sjeveru, u nadi da će to izazvati opći haos i narodnu pobunu.
