Vratili su se velikom stilu i nekom tantričkom sposobnošću, i komercijalno i kreativno, preuzimaju muzičku scenu, u pravom rock’n’roll stilu, kako se to nekada radilo…
Piše: Davor Vidović
Teško da postoji neko ko se 90-ih godina počeo zanimati za alternativnu i rock muziku a da ga nije dotakao Tool fenomen.
Uvijek škrti informacijama, vizuelno apstraktni za pojmove mainstream muzičke scene, često prgavi u odnosu prema javnosti i fanovima, manifestirali su se s vremena na vrijeme i svakih nekoliko godina donosili novo remek djelo.
Sa prvim izdanjima, “Opiate” i “Undertow” stekli su kultni status na američkoj klupskoj sceni, koji je sa “Ænima” trijumfalno eksplodirao te zahvatio zlatna MTV vremena.
Ta čudna mješavina alternativnih sviračkih stilova te apstraktne lirike, skupa sa genijalnom vizuelnom komponentom i čuvenim video spotovima, uspjela je ukrasti srca različitih fanova svih generacija.
Kada se pojavio “Lateralus”, Tool je jako ozbiljno i progresivno urezao svoj potpis u historiju muzike te odskočio od mora bendova te generacije koji su lagano upadali u utopiju manjka ideja i očajničkih pokušaja za komercijaliziranjem.
Uvijek je tu bio prisutan neki mistični veo koji je stvarao generacije fanatičnih sljedbenika. Rane faze interneta su dovele do mora web stranica prepunih diskusija i analiza Tool-ovih pjesama, stihova, video spotova, vizuala i riffova, tražeći još neku skrivenu poruku.
Onda je došao “10.000 Days” sa nekoliko bezvremenskih himni i novih istraživanja zvuka i kompozicije, pa je nastao dugogodišnji muk. Tool se narednih godina povremeno manifestirao uživo, sa nekoliko spektakularnih turneja, ali pomena novog materijala nije bilo ni na vidiku.
Maynard James Keenan je, u tom periodu, bio najaktivniji, sa par izvrsnih muzičkih projekata (A Perfect Circle & Puscifer) te ulaskom u high-level vinsku industriju. Ostatak benda se, malo po malo, gubio iz javnosti te su mnogi izgubili nadu da će ikada više čuti “novi Tool”.
Čudna su vremena došla za muziku uopće. Kao da je nastupila neka kreativna apokalipsa. Rockeri i metalci lagano izumiru u polupraznim klubovima dok im zadnju nadu za opstankom daju evropski festivali, na kojima su glavne zvijezde opet oni koji recikliraju isto već desetljećima.
Reperi se još uvijek prepiru ko je “pravi rep” a ko nije… ovi koji to jesu – ispoljavaju kreativnost kroz svađe sa imaginarnim neprijateljima, a ovi koji to nisu – rađaju kopilad jeftinih beatova i još jeftinijih kafanskih lirika, te uz pomoć pornografskih izvedbi to sve prodaju polueduciranim teenagerima ovisnim o socijalnim medijima.
Elektronska muzika se svakih nekoliko godina vraća u neku novu retro fazu, reciklirajući techno i house podvrste u novoj produkciji, ne dajući puno toga novog… osim što puni masivne festivale i daje opravdanje za konzumiranje trenutno aktuelnih opijata.
Dugo se već nije pojavio novi Aphex Twin, novi Jeff Mills, pa čak ni novi Carl Cox koji će vratiti fokus na artističku notu muzike kao ultimativnog cilja clubbinga. Nemoguće je naći neki novi Wu-Tang Clan, ni Iron Maiden, pa ni Pantera, koji će ponovo napraviti euforiju na sceni, da se ponovo željno iščekuje novi album i novi koncert.
Brz životni stil se prenio i na muzičku industriju. Proces izdavanja albuma skoro da je izumro.
Cilj “umjetnika” je da se što prije pojavi na YouTube, sa pjesmom i prikladnim video spotom te da na sve moguće načine dođe do famoznih klikova koji mu garantiraju poziv od promotora za live nastup, na kojem, uz dosta sreće, može prodati pokoju majicu i preživjeti do sljedeće pjesme.
Muzika više nije cilj nego je sredstvo kako doći do sitne zarade. Ne trebaju više muzički studiji da bi se napravila pjesma, ne treba intonacija da bi se otpjevala, ne trebaju diskografske kuće da bi se prodavala.
To je, u biti, pozitivna stvar jer svako ima svoju priliku, ali, trenutna ponuda i hiperprodukcija je pokazala da više ne treba ni kreativnost da bi se bavili umjetnošću.
“Immunity, long overdue
Contagion, I exhale you
Naive, I opened up to you
Venom and mania
Now, contagion, I exhale you”
Kroz istoriju nije bilo benda koji si može dozvoliti kreativnu pauzu od punih 13 godina. Ne samo kreativnu, nego i “poslovnu”. Sada muzička industrija radi po nekim drugim protokolima a Tool je jedan od rijetkih kolektiva koji je potpuno ignorirao pojavu i rast modernih platformi za promociju muzike, od YouTube do Spotify, preko Facebook, Instagram, Twitter i svih ostalih općeprihvaćenih čuda tehnike koje sada svi nosaju sa sobom u džepu, i hipnotizirano klikaju. Bez reizdanja albuma, bez kompilacija, u vremenu kada je normalno da posrnuli divovi, poput Metallica, digitalno prodaju čak i svaki novi snimljeni live nastup. S druge strane, prihvatili su rizik da prođu neopaženo pred nekoliko novih generacija potencijalnih fanova, možda čak i da padnu u zaborav kod starih. Mnogi fanatici tadašnjeg Tool-a su sada potpuno drugačije osobe, neki su izgubili interes za geekovskim proučavanjima muzike, nekima su djeca već pred krajem osnovnog obrazovanja, a neki nisu ni dočekali ovaj povratak.
“We are spirit bound to this flesh
We go ’round, one foot nailed down
But bound to reach out and beyond this flesh
Become Pneuma”
Jedan od najkreativnijih i tehnički najpotkovanijih muzičkih kvarteta svih vremena je toliko pun samopouzdanja i samocjenjenja, da ih brza zarada i jeftina internet slava nikada nisu interesirali. Razlozi pauze su različiti i duboko ulaze u privatne živote članova, dok je vijest o povratku velika većina “eksperata” sa socijalnih mreža već na početku osudila na propast. Sada su se vratili u velikom stilu i nekom tantričkom sposobnošću, i komercijalno i kreativno, preuzimaju muzičku scenu, u pravom rock’n’roll stilu, kako se to nekada radilo.
“Fear Inoculum” je ugledao svjetlo dana i sve naslovnice časopisa i web portala su ponovo njihove, na američkoj Billboard listi su bili ubjedljivo na prvom mjestu, ostavljajući u prašini sve ostale trenutno aktuelne “proizvode”. Rasprodali su nevjerovatnu količinu skupocjenog i limitiranog izdanja novog albuma, i to na CD-u, što malo kome može poći za rukom u 2019. godini. Turneje su već skoro rasprodate a prodati digitalni primjerci albuma se ne mogu ni prebrojati.
“Beating chest and drums
Beating tired bones again
Age-old battle, mine
Weapon out and belly in”
Napokon, novih 10 pjesama Tool-a je pred nama. Da li su to alternativne MTV bombe iz 90-ih, poput “Sober”, “Stinkfist” ili “Parabola”? Nisu. Da li su pokušali starom formulom privuči pažnju i opravdati čekanje starim fanovima. Nisu. Da li su napravili album, da bi mogli osvježiti live nastupe novim hitovima? Nisu. Da li su ipak napravili dobar album? Nisu, napravili su genijalan album.
“Fear Inoculum” je punokrvni rock album kakav je svaki pravi fan mogao samo poželiti. Gitarski usmjeren, savršeno produciran, novi materijal je skoro 90 minuta nove muzike koja se ipak neće svakome svidjeti. Tool je napravio album za sebe. Prožet estetikom prog-bendova 70-ih godina, obojen apstraktnom liričkom notom, bez puno klišeja, daleko od pamtljivih refrena, zaraznih melodija i jednostavnih ritmova, donijeli su ponovo Pandorinu kutiju, definitivno najdublju do sada, koja će se dugo proučavati i iz koje će dugo vremena izlaziti novi momenti. Ovo je materijal koji se dugo vari i kojem se divi kao renesansnoj slici. Stilski, nastavljena je progresija sa albuma “Lateralus”, ali vješto izbjegavajući standardne forme i predvidivost u koju je rock/metal muzika davno upala. Kao i obično, ne stide se uvesti ni synthove, niti koketirati sa orijentalnim ritmovima i “Meshuggah”-poliritmikom, ali ni “odmoriti” slaganje kompozitorskih vratolomija sa ambijentalnim pejzažima. Svaki instrument ima svoju ulogu ali sa fokusom na pjesmu, ne na individualnu prezentaciju, uključujući Adamove solo dionice pa čak i vokal koji je postavljen u kompoziciju poput instrumenta, vrlo dobro zna kada da stane i prepusti tok pjesme. I pored nevjerovatno čistog zvuka i savršenog mixa te matematički komplikovane forme, ne može se izbjeći dojam da je album nastao na old-school način, improvizacijom i beskrajnim jam-sessionima u prostoriji za vježbu. Zato ponovo zvuče tako iskreno i nadobudno, bez jeftinih trikova i kompromisa. Zapravo, zvuče kao Tool, možda i najviše do sada. Poslije nekoliko preslušavanja, granice između pjesama se gube te se materijal stapa u jednu cjelinu, i svakim sljedećim slušanjem album sve brže proleti.
“Disembodied voices deepen my
Suspicious tendencies
Conversations we’ve never had
Imagined interplay”
Prvo će Vam “upasti u uho” “Invincible” ili “Fear Inoculum” jer imaju neku najpristupačniju notu, onda vjerovatno “Descending” i “Pneuma”, možda i “Culling Voices”, jer ste se već navikli na tok albuma, ali poslije nekog vremena, shvatit ćete da je “7empest” ultimativno Tool djelo i savršen kraj 13 godina čekanog materijala. 15-ominutni ep i gitarska demonstracija moći Adam Jonesa liči na Tool-ov CV u kojem možete pronaći sve što se od njih očekuje.
Nevjerovatnu sposobnost imaju za hipnozu mase… napraviti ovako dug, komplikovan i sadržajan album, na kojem nema radijskog hita, nema pjesme ispod 10 minuta, nema pamtljivog stiha niti šarenog “lyrics video” uratka, a tako jako, odjednom, vratiti se na muzičku scenu, danas, kada se skoro zaboravilo na njih i kada je sve puno drugačije nego prije… graniči sa nemogućim.
Što se tiče vizuelnog dijela, ljestvica je ponovo podignuta. Mnogi se sjećaju hologramskih pakovanja “Ænima” albuma, prozirnih slojeva na “Lateralus” knjižici i 3D naočala sa “10.000 Days”, ali ovo je nešto stvarno posebno. Predivno oslikana kutija sa 30ak stranica nevjerovatno kvalitetno dizajniranog materijala upotpunjena je malim ekranom i zvučnikom, koji se akriviraju otvaranjem pakovanja. Totalno ludilo!!! Na ekranu se prikazuje 7-minutna animirana priča koja kao da nastavlja priču “Parabol”/“Parabola” videa iz 2001. te vizuelno prati dizajn i konceptualni tok albuma. Adam Jones je kreativno osmislio sve uz pomoć starih suradnika – Alex Graya (eminentni vizuelni umjetnik, poznat po motivima iz LSD vizija) i Mackie Osborne (supruga Buzz Osbornea iz The Melvins-a). Apsolutni “must have” za svakog fana i kolekcionara, ne samo Tool-a nego i ljubitelja arty stvarčica. Zvučna podloga videa je ambijentalni uradak koji prati tok pjesme “Descending” i daje joj dodatno iskustvo kada se sluša u isto vrijeme s njom.
“Free fall through this boundlessness
This madness of our own making
Falling isn’t flying
Floating isn’t infinite”
Kada se “Fear Inoculum” lagano slegne u mozgu, počinje sve više ličiti na – zadnji Tool-ov album, iako se mnogi nadaju da to neće biti. Ako slučajno odluče da više ne prave muziku, teško da će neki fan ostati nezadovoljan. Ovo je bend koji već skoro 30 godina pomjera granice, istražuje percepciju zvuka i slike na sve moguće načine. Pritom, ne prate moderne standarde i stalno dižu nivo kreativnosti. Ostavili su, definitivno, trag i samo vrijeme će pokazati koliko je dubok, da li se može približiti nivou legendi kao što su King Crimson, Rush ili čak Pink Floyd, da li će se nekada izroditi neka nova generacija koja će svirati obrade “Intolerance”, “Forty Six & 2” ili “The Grudge” po klubovima. Kako god bilo, imamo na polici (ili mobitelu) još jedno apsolutno umjetničko djelo modernog multimedijalnog izražaja, album koji vraća vjeru u istinske vrijednosti muzike i koji ima priliku da vrati muziku tamo gdje joj je uvijek bilo mjesto.
“Blame it all on the bastards when you’re blowing out
Shame on you, shame on you now
No amount of wind could begin to cover up
Your petulant stench and demeanor
Calm as cookies and cream, so it seems
We’re not buying your dubious state of serenity
Acting all surprised when you’re caught in the lie
We know better
It’s not unlike you
We know your nature”
Top 5 Tool pjesama za početnike
- “Sober” (“Undertow”, 1993.)
- “Prison Sex” (“Undertow”, 1993.)
- “Stinkfist” (“Ænima”, 1996.)
- “Parabola” (“Lateralus”, 2001.)
- “The Pot” (“10.000 Days”, 2006.)
Top 5 Tool pjesama za napredne
- “Opiate” (“Opiate” EP, 1992.)
- “Intolerance” (“Undertow”, 1993.)
- “Forty Six & 2” (“Ænima”, 1996.)
- “Schism” (“Lateralus”, 2001.)
- “Jambi”(“10.000 Days”, 2006.)
Top 5 Tool pjesama za hrabre
- “Eulogy” (“Ænima”, 1996.)
- “The Patient” (“Lateralus”, 2001.)
- “Lateralus” (“Lateralus”, 2001.)
- “Wings For Marie” / “000 Days”(“10.000 Days”, 2006.)
- “7empest” + cijeli “Fear Inoculum” (2019.)
