Recenzenti najuglednijih svjetskih medija ‘izrekli’ su svoje presude za ’30’, najnoviji album Adele.
Njezin prvi album nakon šest godina pauze većina kritičara je proglasila njezinim najboljim djelom dosada dodijelivši mu uglavnom četiri ili pet zvjezdica.
Tako je u recenziji časopisa ‘The Independent’ kritičarka Annabel Nugent napisala: “Lijerski gledano, ’30’ je iskren album. Adele je uvijek bila iskrena – svaki loš osjećaj koji ste osjetili, priznala je i da je ona osjećala – ali na ovom albumu postoji nova neposrednost. Prijašnje pjesme imale su i floskula. Projicirali su ljudske emocije na svijet prirode – plitku dolinu, zaklon od kiše, rijeku koja teče u blizini mjesta na kojem je odrasla. Ali ovaj put album je nefiltriran. Adele otvara svoje bilješke u 3 ujutro usred napada tjeskobe i bilježi sve što joj padne na pamet”.
‘The Independent’ je albumu ’30’dao četiri zvjezdice.
‘Rolling Stone’ je pak dodijelio albumu pet zvjezdica, a Rob Sheffield je napisao: “Adele nikad nije zvučala divlje nego na ’30’ – življe prema vlastitim osjećajima, virtuoznije u oblikovanju pjesama u ključu svog prokletog života. To je njezin najteži i najsnažniji album do sada.”
Will Hodgkinson dao je albumu ’30’ četiri zvjezdice u svojoj recenziji za ‘The Times’ opisujući ga kao “odrastao, sofisticiran album srednje klase”.
Napisao je: “Adelein glas ostaje izvanredan: čist i nepromijenjen, s tom njezinom iznimno rijetkom sposobnošću da prenese veliku dramu, malu intimnost i odbačeni humor odjednom. I ovdje nema ničega što bi vrijeđalo, nema očitih pokušaja skoka na trendove, nema suradnje s velikim reperima ili pop zvijezdama sa svjesnim gonjanjem streaming brojeva. Umjesto toga Adele je krenula prema staromodnom zvuku koji podsjeća na zlatno doba Hollywooda, s filmskim orkestracijama Disneyja, užurbanim jazz akordima, crkvenim orguljama i demonstracijama vokalnog umijeća u stilu Barbre Streisand.”
Neil McCormick je u recenziji s pet zvjezdica za ‘The Telegraph’ napisao : “Adelein najavljivani novi album trebao bi biti sveosvajajući, ako ste ikada sumnjali. Pjesme su moćne, izvedbe bravurozne, emocije intenzivne dok britanska superzvijezda cijedi svaku kap srca i duše iz suznih balada i trijumfalističkog popa. Boreći se s krivnjom, sramom i nesigurnošću zbog svog nedavnog razvoda, a ipak prožeta osjećajem oslobođenja koji potvrđuje život, samoopraštanja i nove romanse, Adele Adkins je napravila nešto što bi moglo biti najmoćniji album svake žene od klasičnog ‘Tapestry’ Carole King iz 1971. .”
U međuvremenu, ‘Evening Standard’ albumu je dao četiri zvjezdice, a kritičar David Smyth je napisao: “Dok ona pjeva, najveći glazbenik na svijetu često zvuči iznimno ranjivo. Više ne zvuči kao da stvara glazbu kako bi postigla visoke prodajne brojke. Povremeno će se njezini obožavatelji zapitati zašto je netko tko je tako žestoko čuvao njezinu privatnost uopće podijelio neke od ovih ogoljenih očajnih pjesama.”
