Mlada i talentovana reperica sa pseudonimom Muha, ovih dana skrenula je pažnju na sebe serijom od nekoliko novih pjesama. Muha studira u Sarajevu, a poznavatelji hip hop-a zapazili su njen prvi video za pjesmu “Sve svojim tokom”. Na posljednja dva videa “MPM” i “Komfortzona”, ostvarila je suradnju sa talentovanim fotografom Vedadom Krkbeševićem – Roninom, koji je svojom kamerom perfektno ispratio atmosferu i flow pjesama. Njen poseban stil bio je razlog da porazgovaramo o njenoj karijeri i planovima.
Ko je zapravo Muha, i kako te je životni put doveo u BiH i Sarajevo?
Ja sam pola naša, pola izvana, a u Sarajevo sam došla da studiram 2018. Znala sam naš jezik, ali nije mi bio savršen, pa kako sam došla tu, počeo se poboljšavati (ali još ponekad greškice pravim). No, ipak sam se brzo uklopila u ovaj novi svijet i život. U Sarajevu mi puno više odgovara nego bilo gdje drugdje gdje sam bila.
Kako je došlo do tvog bavljenja muzikom i pisanja tekstova?
Oduvijek se bavim muzikom. Sviram gitaru i pjevam, prošle godine sam svirala i pjevala u Jazzbini. Volim pjevanje, ali više slušam rap nego bilo šta drugo. I pored toga volim kreirati i pisati. Pišem rap već dvije godine. Počela sam na engleskom, i pisala sam samo za sebe. Tokom karantene u maju bila sam u Sarajevu sama, i ne znam kako je došlo do toga da sam napisala prvi rap na našem, ali desilo se. Prvi rap mi je bio “Sve svojim tokom”, i ta pjesma govori o tome kako sam došla tu i na koji način se moj mentalitet uklopio ovdje. Dugo sam se tražila, bila svoja i ne svoja, uklapala se i isklapala, i pisanje rap-a mi je došlo kao terapija tokom koje sam shvatila da mogu biti ko hoću. Što vise pišem, to više razumijem ko sam i ko želim postati. Dakle, pišem odavno, ali sam tek prije dva mjeseca počela objavljivati sadržaje. Prije @whymuha sam imala profil gdje sam radila covere i pjevala, ali je ljubav prema rapu nadvladala, jer sam shvatila da ja to znam, mogu, a pogotovo želim raditi, više nego pjevanje i sviranje
Kako se snalaziš kao početnica na muzičkoj sceni, koliko je za tebe teško ili lako raditi muziku i predstaviti svoj rad?
Imam fantastične prijatelje i ekipu uz mene koji me uvijek podsjete da su me ljudi prvo spazili radi toga što sam svoja i da uvijek moram ostati takva, iako se vremenom ljudima to možda i ne svidi. Isto tako mi pomažu da ostanem pri zemlji i da ne zaboravim ko sam pored muzike. To je najbitnija stvar za mene zato što si namećem jako puno pritiska oko svega, i kada mi nešto krene, imam naviku da si budem neprijatelj i budem u “toksičnoj” borbi protiv same sebe. Voljela bih da mi uvijek ostane u glavi to da ja ovo prvenstveno radim radi sebe (zato što jeste tako) i da ako ljudi dođu i odu nema veze. Bitno je uvijek da sam ja zadovoljna svojim poslom, ako može bez velike količine stresa. Teški sam control freak i perfekcionista, i ponekad previše razmišljam, a to nije potrebno. Ovo što se dešava trenutno je samo pozitivno i uživam u tome.
Ne može se ne primjetiti nota poezije u tvojim tekstovima. Koji su muzički oblici ili izvođači koji su te inspirisali da postaneš to što jesi?
Mislim da zasad tek počinjem, i prema tome ću se poboljšati što se tiše pričanja našeg jezika, a kamoli pisanja tekstova. Slušam rap na više jezika (španjolski, francuski, njemački, korejanski, engleski) i volim spaziti neke riječi, kojima se identificiram i ponekad slažem tekst oko toga. Inače, u većini slučajeva kad krenem pisati nešto dobro (to jeste kad imam inspracije) ja to uopće ne skontam i samo se ispoljava. Ponekad napišem prvo tekst pa onda nađem značenje pjesmi. Ako sjednem i krenem razmišljati ”o čemu bih mogla pisati?” onda to je to, ostavim telefon jer tad neće moći ići na dobro nikako. Puno slušam Jazz (tipa Chet Baker) i možda nesvjesno utiče na moju liriku. Inače, od umjetnika 21. stoljeća najveći mi je uzor Mac Miller, njega slušam oduvijek i definitvno mi utječe na način pisanja, repanja, kreiranja itd.
Koji je tvoj pogled na sopstvenu muziku, šta bi željela da publika odmah zna kad vidi tvoje ime?
Želim prije svega da kad me se vidi, zna se da sam umjetnik prije bilo čega drugog. Ne govorim za sada svoje ime, šta studiram i odakle sam. Tako se štitim na način da znam da me ljudi mogu spaziti samo radi muzike, a ne prvo moja priča pa onda muzika. Moja će se priča nacrtati kroz moje pjesme i to je ono što je bitno. Želim objektivno mišljenje. Mislim da je to što sam cura učinilo da sam dobila više pažnje nego recimo momak koji bi imao identične tekstove, flow i sve kao i ja. Ne bih voljela da čitam komentare poput “ovo je dobro za curu”. Ja ne radim “ženski rap” (šta je uopće ženski rap). Ja radim rap. Tako da što se manje zna o meni, tako ja mogu znati koliko se u biti moja muzika dopada ljudima. Želim da se u meni vidi neko ko se ne boji i ne vidi razlog za strah, i da na taj način inspirišem ljude da rade isto. Bruka ne postoji, ofirnost ne postoji. Samo hrabro, biti svoj i tako ćeš sve pobjediti. Kome se sviđaš on će te pratiti, kome se ne sviđas neće, i to bi trebalo da bude tako svugdje.
Vidiš li se isključivo kao hip hop muzičarku, ili si spremna eksperimentirati u okviru sličnih žanrova?
Kao što rekoh, pjevam i sviram od malih nogu. Imala sam razne nastupe i kad sam bila u metal bandu. Volim binu pravo, pravo! Volim pjevati, ali rap me više ispunjava, daje mi tu snagu i ponos koju ne osjetim kada pjevam, možda zbog toga što jako volim ritam. Rap je toliko opširan, i imam više mjesta za kreativnost kada pišem rap, nego kada pišem pjesmu za pjevanje. Rap mi više omogućava otvaranje duše i širenje emocija. Tako da, vjerovatno će ubuduće biti malo više pjevanja, ne mogu znati kako će moje ideje evolvirati. Ne ograničavam se u svakom slučaju, ali zasad ne želim da me se stavlja u ikakvu kategoriju osim hip hop. Da li ću ostati u hip hop-u pokazat će vrijeme, ali znam da sam oduvijek zaljubljena u njega i trenutno živim svoj san, jer sam se napokon usudila da to radim.
Muzika je danas globalna, i bez bitnijih granica. Trenutno si u BiH, ali gdje se vidiš ubuduće, i kako bi željela da se razvije tvoja muzička karijera? Na kojem je mjestu uopšte muzika u tvom životu?
Muzika mi nije na prvom mjestu, studiji jesu. Nekako sam uspjela iskombinovati sve bez da jedno od toga pati. Nažalost sam svjesna da kad ne bih studirala, muzika bi mi bila kvalitetnija, ali ja to radim za sebe tako da dok sam ja zadovoljna, ostalo nije toliko bitno. Mješanje jezika u mojim pjesmama čini lakše mojoj muzici da pređe preko granica, ali nije da pretjerano razmišljam o tome. Želim da radim šta je meni zanimljivo i samo da posmatram šta će se desiti (u kojoj zemlji se pročuje itd). Pretpostavljam da to nije do mene svakako. Inače, voljela bih uraditi zajedničke pjesme i surađivati sa raznim izvođačima iz Srbije i Hrvatske.
Muha hvala ti, i izvoli za kraj reći šta god želiš 🙂
Hvala puno na ukazanom interesu i baš mi je gušt bilo odgovarati na pitanja. Mislim da bh. rap scena postaje sve jača, i ima jako puno mladih repera za koje sam čula da su počeli nedavno… Nažalost, nema puno reperica, ali sam sigurna da će doći i to! BiH je zemlja koja me učinila sretnom i pravljenje muzike na našem je neki moj način da se zahvalim.
