Treći uzastopni izostanak sa Svjetskog prvenstva 2026. godine je težak udarac za italijanski nogomet i tamošnji sistem koji vapi za sveobuhvatnim reformama, piše Goal.
Naime, domaćinstvo Eura 2032., koje će Italija organizovati zajedno s Turskom, predstavlja priliku za pokretanje infrastrukturnih projekata koji su uglavnom ostali na nivou planova još od 1990. godine.
Turska je značajno unaprijedila svoje objekte, od Vodafone Parka u Istanbulu do stadiona Yeni Hatay u Antakyji, ali budućnost italijanskih stadiona ostaje neizvjesna.
Jedino Juventusov dom Allianz Stadium u Torinu zadovoljava savremene standarde, a vlastiti stadion posjeduju još samo Udinese, Atalanta i Sassuolo.
Milan i Inter najavili su planove za izgradnju novog stadiona koji bi zamijenio San Siro, Roma je predstavila projekt u Pietralati, a Lazio u Flaminiju.
Cagliari također bilježi određeni napredak, ali svi ti projekti i dalje su samo na papiru, a radovi ni na jednom od njih još nisu započeli.
Postoji stvarna opasnost da Turska na kraju postane jedini domaćin takmičenja, s obzirom na to da Italija trenutno ima samo jedan stadion koji zadovoljava standarde UEFA-e, a potrebno joj je još pet.
Gradovi kandidati moraju do juna dostaviti Italijanskom nogometnom savezu dokaze o napretku radova, a onda će savez u jesen započeti razgovore s UEFA-om o odabranim stadionima.
Pred Italijom je prava utrka s vremenom, ali i borba za prevlast između nogometnog saveza i vlade.
