Tunis: Budućnost Kartaških orlova počinje u Rusiji

- Advertisement -

Njihovi rezultati nisu vrijedni naročite pažnje, oni se zapravo dižu tek u posljednjih dvadesetak godina, čak i u afričkim okvirima.

I u tom vrisku leži Aymen Mathlouthi, Ali Maâloul, Syam Ben Youssef, Khalil Chemmam, Ferjani Sassi, Wahbi Khazri, Mohamed Amine Ben Amor, Saber Khalifa, Fakhreddine Ben Youssef, Ahmed Akaïchi. Ta ekipa nije osvojila naciju raskošnom kombinatorikom i hazarderstvom u napadu, već zalaganjem i borbenošću.

Crnom kontinentu su itekako poznati, tržišna vrijednost ekipe iznosi 49.3 miliona eura, ali ipak je riječ o vrlo iskusnoj selekciji u kojoj mnoštvo igrača ima više od tridesetak nastupa za reprezentaciju. Većina tih igrača igra širom Francuske, nekoliko ih je u domaćim klubovima, a najpoznatiji među njima svakako je Balbouli, iskusni golman, koji je petnaest godina igrao u tuniškom Étoile du Sahelu. Nabil Maâloul se uzda i u druge igrače, Ferjani Sassija koji je u kvalifikacijama odigrao šest utakmica, i Wahbija Khazrija, koji je lutajući Francuskom, strastveno dočekao poziv Rennesa.

Furiozna kanonada tuniških majstora, ‘živa’ mudrost Ben Amora, razigrano djetinstvo Naïma Slitija, lagani korak na zatvorenim vratima Ali Maâloula, totalno rastrčana na mišićima Ben Youssefa, strategija i mudrost Nabila Maâloula, smirena paleta novih majstora, geometrijska mirnoća Akaïchija, formula kontranapada i atraktivni koktel Sabera Khalifa – baca pod noge stvorenom igrom u tri poteza. I onaj vječni motiv svih bivših kolonija – pobijediti Francuze. Uistinu, ova je ekipa velika pjesmarica…

Veliki su aduti Tunisa kojim upravlja Henryk Kasperczak. Divili su se svi te 1998. motornoj snazi afričke reprezentacije. Koga nije oduševio Adel Sellimi sa svojim vijugavim driblinzima, pa Zoubeir Baya, igrač Freiburga profinjene tehnike, koji reže loptu, a mnogi nisu vidjeli boljeg rezača, u prazan prostor, i Sami Trabelsi, koji je uvijek tražio razbijenu odbrambenu liniju, koja puše i na hladno, a on kombinuje na kratko.

Naravno, osovinu njihove ekipe činili su igrači iz domovine, zapravo, jedini standardni ‘stranci’ bili su veznjaci Freiburga Zoubeir Baya i Mehdi Ben Slimane, napadač Jaéna Adel Sellimi i golman Bastije Ali Boumnijel.

Možda i najveći izbor kvalitetnih igrača Kasperczak je imao u navali. Selektor je mogao birati između iskusnih Mahdija Ben Slimanea i Adela Sellimija, te novih nada Imeda Ben Younesa i Mourada Melkija. Prvo ime reprezentacije bio je, nije čudno, Adel Sellimi, tada vjerojatno jedan od pet najboljih afričkih fudbalera, dok se Riadhu Jelassiju i tih dana mogao nadjenuti epitet potencijalne eksplozije. Kako je u kvalifikacijama imao epizodnu ulogu, Coupe du Monde mu je poslužio kao nova prilika za dokazivanje.

Manjak svjetskih zvijezda skinuo ih je naslovnih stranica, ali znanje je i dalje bilo debelo zapečaćeno. Chihi je gradio igru, a Sellimi i Ben Slimane su samo uljepšavali ukupan dojam. I oko njih su se okupili mladi. A baš je u vrijeme izolacije, glavni cilj reprezentacije upravo bio oslonac na mlade, stvaranje generacije fudbalera koji bi u dogledno vrijeme mogli dostojno zamijeniti tadašnje zvijezde.

I ono što je impresivno u cijeloj to priči, ono što ih ćini zvijezdama zbog kojih se luduje, zbog kojih se traži karta više je jedan mali detalj. S takvim fenomenima nije ni čudo. Imali su razloga za visoke ”pucnje”. Otkinuti bod Rumunima podignuo je tada još crne obrve, prosuo žuč Drakulinim Tricoloriima i raspalio na mekoj, gustoj, visokoj travi u Saint-Denisu ugriz, onaj kobni, kreštavi, zlosutni, ”krvavi” za Gheorghe Hagija i Viorela Moldovana.

Nastupili su Tunižani otvoreno i na prvenstvu u Južnoj Koreji i Japanu. Protiv bilo koga, ne praveći razliku između svojih protivnika. To više što je cijela družina poznata po antičkoj Kartagi, po tom dragulju Sredozemlja, bili su atrakcija, ti Kartaški orlovi, primali su batine, ali nisu ostali dužni.

Nije li vrlo dobar nastup protiv Rusije, Belgije i Japana ulio samopouzdanje ekipi, a trener Ammar Souayah dobio zasluženu podršku saveza i tifoza. Tunis je u kvalifikacijama za Njemačku nastavio sjajan niz. Tek je poraz u drugom kolu od Gvineje, kada su Tunižani gotovo odbacili vlastitu finesu, prekinuo niz bez poraza.

PROČITAJTE JOŠ:  Historijska vožnja Elvedine Muzaferije: Prva skijašica na završnom finalu spusta u Svjetskom kupu

Grupa, istina, nije bila teška, Tunižani su iza sebe ostavili Maroko, Gvineju, Keniju, Bocvanu i Malavi. U Tunisu nije bilo velikih zvijezda, nije bilo super atraktivnog fudbala ili velikog poteza, ali trka, rad, organizacija, snaga i volja činilo ju je teško pobjedivom ekipom. Nakon što je Chokri El Ouaer izgubio “jedinicu” u svojoj Espéranci, prvi golman postao je iskusni Ali Boumnijel, a da nema previše posla brinula se čvrsta i disciplinovana odbrana: Hatem Trabelsi, Radhi Jaïdi, Karim Haggui i David Jemmali. Bila je to teško probojna, ali i izuzetno spora odbrambena linija. Koncepti trenerskog dvojca bili su na mjestu i sa kvartet veznjaka, koje nije krasila velika kreativnost, no to se nadoknađivali velikom trkom i organizacijom.

Lista veznjaka bila je šarolika: Riadh Bouazizi, Jawhar Mnari, Adel Chedli i Hamed Namouchi. Navala je ipak bila najjače oružje Tunižana. Činilo se kako će mnogo toga pasti na leđa mladog Yassina Chikhaouija, ali odluka Ziada Jazirija o vraćanju u reprezentaciju znatno je podigla tuniške ”akcije”. Za čas je Stari kontinent slušao o briljantnim igrama Tunižana. Jazirijeva je klasa pomakla Chikhaouijevu klasiku za još jednu deceniju.

Napravili su skok preko Saudijske Arabije, uslijed sjajnog branjenja Alija Boumnijela u Africainu, kada je na njegovim tigrovskim šapama protiv Zelenih sokolova ostalo 2:2, nije bilo pobjednika na münchenskom stadionu. Jer, remi je odgovarao i jednima i drugima. Opet je Kontinent stajao iza Tunižana protiv La Roje. Ali, ovaj su put Tunižani na Neckarstadionu dobili lekciju. Ne iz loptanja na kratko, već i na ”dugo”, s bijele tačke pogađao je u 76. i 90. minuti Fernando Torres.

Ostali su Tunižani ovih dana vjerni svojim vrijednostima koje su usvojili u djetinstvu, ponosni kada je u pitanju bijela crveno-bijela boja domovine, ali i vrlo skromni kada je riječ o iznimnom talentu kojeg posjeduju. Imaju i sreću. Strahovita fizička snaga, široka pluća i visoka tehnika kao temelj koncentracije, sposobnosti za vodstvo, željeznih živaca, apsolutne vizije igre, individualist, artisti u traženju gola, u hvatanju brzih lopti. I danas među vodećim afričkim ekipama.

Wahbi Khazri nova je krv – starih ideja. Fin, mek. Na laganim nogama, hitar, brze promjene ritma, opasan, jak u duplom pasu, puno lopti u očima. On puca kao i većina znalaca, rezano, tačno. Bio je tehničar, taktičar. Ali kraj svih tih ”krakova” akrobat. Trajao je dugo u Bastiji, na Furianu je napokon ostvario svoj san i vrhunac karijere. Između mladića, s onom čudesnom navalom: Sadio DialloLudovic GenestToifilou MaoulidaDavid Suarez, on je bio i harfista i dirigent.

Ovih dana u Tunisu, čini se za vrijeme debelih zima i tankih ljeta, vladaju neka drugačija vremena. U Rusiju su domarširali vrlo sigurno, sa četiri pobjede i dva remija. Kongo, Libija i Gvineja nisu im bili dorasli protivnici. I to nikoga nije iznenadilo, jer Tunižani već nekoliko godina imaju zanimljivu reprezentaciju koja se samo vinula u visinu kada je na klupu, nakon devetnaest godina, ponovo zasjeo iskusni Henryk Kasperczak.

On je mladu i vrlo potentnu ekipu nadogradio čvrstom disciplinom, velikom agresijom, ali i brzim fudbalom u kojem protivnik nema pravo na odmor. Nabil Maâloul je na tu europsku disciplinu sjajno nadogradio sjevernoafričke fudbalske gene.

Aymen Mathlouthi Balbouli

Samo zahvaljujući izvanrednom golmanu jedna je prosječna reprezentacija prodrla do Mundiala. Rijetko je kada neka ekipa dugovala toliko puno čovjeku ispod prečke. S Kongom, kada je Tunisu visilo prvenstvo, izveo je nekoliko čudesnih odbrana u situacijama jedan-na-jedan. Bio je igrač utakmice protiv bolje Libije u posljednjem meču kvalifikacija. Balbouli nikad nije dosta uspjeha. Na klupskom planu možda jeste ostvario maksimum, ali ne i u reprezentaciji. Balbouli nije čovjek koga bi takav hendikep mogao pokolebati, u Rusiju stiže mentalno još jači, u ovom trenutku, prvi je fudbaler svoje zemlje i ako Tunis napravi nešto veliko na prvenstvu, gotovo je sigurno da će za taj uspjeh biti zaslužne i brojne Balboulijeve parade. Punom snagom, silinom i željom dokazivao se i rukama i nogama petnaest godina u Étoile du Sahelu. Odigrao je 278 utakmica, ali niti jednu kao onu prvu u golmanskoj majici Africaina. I ovih dana u Al-Batin brani ”za sva vremena”’. Očito, Nabil Maâloul ima svoj dijamant, kristalan, jasan.

PROČITAJTE JOŠ:  Lana Pudar i Nemanja Bilbija najbolji sportisti Mostara

Nabil Maâloul

Bio je dvostruki prvak Tunisa sa Espéranceom i bilo je to tada posebno iznenađenje. Tim trofejima Maâloula je kupio put u bolji život. Ugovor u katarskom El-Jaishu bio je paklen, kao i onaj kao kuvajtskog selektora. U Africainu i Bizertin nije napravio ništa, baš ništa, s El-Jaishem je osvojio katarski kup, ali to niko nije tretirao čudom. Onda su ga Tunižani, ničim izazvani, postavili za selektora. Stigao je u aprilu prošle godine, naslijedio Henryka Kasperczaka, i osigurao plasman na Mundial. Rezultati su do sada bili odlični isključivo zbog igračke klase koju njegova ekipa posjeduje, a konačno iskušenje posljedično će imati u Rusiji. Dok god se ne razbistri stanje ekipe, uključujući višak igrača koji neće putovati na prvenstvo, Maâloula i saradnici najviše će morati poraditi na atmosferi i samopouzdanju. Brojne glavobolje Maâlouli zadaju i problemi zadnje linije Kartaških orlova, gdje ‘novi junak Tunisa’ ne može računati na Walida Hichrija i Chamseddinea Dhaouadija, dok su preostali centralni igrači odbrambene linije – Syam Ben Youssef i Rami Bedoui –  i dalje u statusu oporavljenika, ali obojica će ‘na svježinu’ istrčati protiv Engleske.

Plus

Tunis se danas u svakom pogledu kvalitetno razvija. Utakmice sve češće posjećuju i skauti renomiranih euro-klubova što prije nije bio slučaj. Ali, ova ekipa u igračkom smislu ima velikih rezervi. Družina Kartaških orlova još nije odigrala utakmicu u kojoj je svih deset igrača bilo na željenoj razini. A kada svi Tunižani budu pravi, samo u realnim granicama svojih mogućnosti, Kartaški orlovi će biti uistinu sjajni. Mundialski. Pa možda i dohvate osminu finala. Selektor Maâloul je čekao nekoliko igrača do posljednjeg trenutka i za Mundial, nije im zatvorio vrata kada ih je izbrisao s prve liste. Finiš sezone je bio presudan za ambicije svih kandidata. Saber Khalifa bi, ako nastavi ovim ritmom, mogao ismijati sve zlogluke koji su ga već definitivno otpisali. Kada je prije godinu dana preuzeo ekipu Nabil Maâloul se morao ozbiljno pozabaviti redefinisanjem tuniškog stila igre. Bilo je potrebno pronaći novo značenje slavnog borbenog duha, koji se s vremenom pretvorio u sinonim za nasilnu igru. Ključ za ponovno postizanje kompetitivnosti bio je postizanje stila koji bi spojio strast i poboljšanja u tehnici igrača, a sve u skladu sa savremenim kretanjima u fudbalu.

Minus

Zabrinutost je nakon pripremnih utakmica teško izbrisati, jer malo toga je u njihovoj igri funkcionisalo. Nije bilo niti ideje, niti brzine, niti protočnosti lopte, izostala je dominacija, Saber Khalifa i Fakhreddine Ben Youssef koji bi trebali biti udarne igle ekipe, bili su neprepoznatljivi. Teško je sve to pripisati umoru i dugim pripremama, uostalom, pripreme su i bile u svrhu uigravanja kada počne Mundial. Premda se nakon tih utakmica pojavilo podosta skeptika, koji već sada odmahuju rukom od Maâloulovih vizija, tuniški selektor ne očajava. Jasno, može ekipa odigrati slabije, treba biti i strpljiv, ne može odmah sve sjesti na svoje mjesto. Međutim, u pripremnim utakmicama su se vidjele neke stvari koje nisu od jučer, na kojima će Maâloul morati dugo i temeljno raditi da bi ih se možda ispravilo. Sportski se nadati, sportski je sanjati. Možda će sanjati samo do prve mundialske utakmice s Engleskom, a ako im se poklopi u mečevima s Belgijom i Panamom, možda će sanjati i duže. Pa čak i doživjeti svoj san. Sve je na njima, a imperativa nema. Tako je i najlakše, zar ne?

- Advertisement -

NAJNOVIJE

MOŽDA VAS ZANIMA

Lana Pudar i Nemanja Bilbija najbolji sportisti Mostara

Plivačica Lana Pudar i nogometaš Nemanja Bilbija proglašeni su...

Goran Ivanišević nije više trener Novaku Đokoviću

Skoro petogodišnja saradnja Novaka Đokovića i Gorana Ivaniševića završena...

Poljska nakon penala savladala Vels i postala posljednji učesnik Eura 2024

Nakon što su Gruzijci boljim izvođenjem penala savladali Grke...

Sjajan nastup plivačkih reprezentativaca BiH u Beogradu

U organizaciji Plivačkog savezu Srbije na bazenu "Milan gale...

Historijska vožnja Elvedine Muzaferije: Prva skijašica na završnom finalu spusta u Svjetskom kupu

Najbolja bosanskohercegovačka skijašica Elvedina Muzaferija okončala je fenomenalnu sezonu...