Prvo veće igralište u Sarajevu napravljeno na širem lokalitetu Marijin Dvora, iza Tehničke škole. Na tom stadionu, koji je izgrađen za vrijeme stare Jugoslavije, nastupala je Slavija, kao stari sarajevski klub. U tom periodu uz Sašk bila je vodeći kolektiv u gradu.
Također, na ovom stadionu igrao je i Đerzelez.
Nakon okončanja Drugog svjetskog rata stadion dobija naziv ”Šesti april” po danu oslobođenja glavnog grada BiH. Na njemu su u to vrijeme igrala i dva najveća bh. kluba Sarajevo i Željezničar.
Ipak, bordo i plavi tim nikada na njemu nisu imali niti jedan prvenstveni okršaj. Naime, takmičili su se u različitim rangovima. Dakako, na ovom stadionu bila je i kultna drvena tribina sa koje su gledatelji posmatrali utakmice.
Nakon što su vlasti donijele odluku, uklonjen je stadion ”Šesti april”. Ipak, počela je izgradnja stadiona Grbavica. U to vrijeme drvena tribina je prenesene sa Marijinog Dvora u južni dio Sarajeva. Svoje kapije Grbavica je otvorila 13. septembra 1953. godine, kada je u okviru Druge lige zapad Željo savladao Šibenik rezultatom 4:1. Dolina ćupova je kasnije u nekoliko navrata doživjela rekonstrukciju.
Kultna i prepoznatljiva drvena tribina krasila je Željin dom sve do 1992. godine. Onda je 4. maja pomenute godine potpuno izgorjela. No, svim starijim ljubiteljima nogometa ostala je u sjećanju, a tekstovi o toj tribini ne daju da padne u zaborav.
Piše: E.Isanović
