Bio je 5. juni 1998. godine. U finalu play-offa za prvaka BiH na Koševu su u jednoj utakmici odlučivali ko će biti šampion države.
I to dva najveća kluba naše zemlje Sarajevo i Željezničar. Prethodno je Bordo tim bio pobjednik grupe u Mostaru gdje su se nadmetali sa Širokim Brijegom i Čelikom, dok je tim sa Grbavice u gradu na Miljacki zauze prvo mjesto u dvobojima sa Bosnom iz Viskog i Zrinjskim.
Jedan trofej, jedna utakmica, jedan grad, a dva kluba. Sarajevo na terenu puno bolje, ali jedan potez, tada dvadesetogodišnjaka koji je odrastao u mahali gdje su bili većinom navijači Sarajeva, dovodi do potpunog muka na sjevernoj, istočnoj i dijelu zapadne tribine koševskog stadiona.
Tada je tim s Grbavice u posljednjoj minuti golom Hadisa Zubanovića pobijedio Sarajevo i osvojio naslov prvaka BiH..
”Ako se ne sjećaš utakmice, onda se pitaš zašto si uopšte igrao i šta si uopće bio. Ovako kada se odigra neki meč da ljudi ili slave ili žale za nečim, onda je to vrijedno pažnje, onda si nešto napravio. Igraš zato da se o tome priča, da neko to doživi i da se ne zaboravi”, izjavio je svojevremeno legendarni Ivica Osim.
Ovo je vezano za mitsko polufinale Kupa UEFA 1985. godine kada je Željezničar dijelilo svega 120 sekundi o plasmana u finale gdje ih je čekao Real Madrid. No, Videoton je srušio snove.
Ako je to utakmica najveće tragedije, onda je sigurno za većinu navijača Željezničara finale play-offa odigrano 5. juna 1998. godine na najvećem bh. stadionu, mitski dvoboj.
S druge strane, sve navijače Bordo tima taj meč dovoljno uznemiri i svi oni koji su tada bili odrasli pamte suze Alena Avdića, pamte tu gotovo arhetipsku sliku.
Željezničar je tada osvojio prvu poslijeratnu titulu prvaka BiH, a navijači Plavih sa Grbavice ovaj dan proslavljaj kao – ”Zubandan”.
