I ove godine, na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici ne možemo a da se ne sjetimo Ramiza Nukića iz Kamenice kod Bratunca. Poznat je kao čovjek koji je za života svakodnevno tragao za kostima ubijenih žrtava u genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici jula 1995. godine
“Kad sam pronašao kosti svoje braće, bio sam sretan kao da sad sa mnom sjede u kući.”
Ramiz Nukić je uspio preživjeti put pakla od Potočara do Nezuka u julu 1995. godine, ali su mu na tom putu ubijeni otac, dva brata, amidža…
Sa porodicom se 2004. godine vratio u selu ispod Kameničkog brda i zloglasne Bukve. Samo na tom lokalitetu u julu 1995. godine u jednom danu ubijeno je više od hiljadu Srebreničana. Od povratka u svoje selo pa sve dok je mogao hodati, Nukić je u okolnim šumama pronašao oko 260 posmrtnih ostataka žrtava genocida nad Bošnjacima.
U ranijim razgovorima Ramiz Nukić je govorio o saradnji sa Institutom za nestale osobe Bosne i Hercegovine.
“Ja pronađem, javim njima i oni dođu da snime i pokupe. Onda ide njihova procedura. A, za to vrijeme ja i dalje tragam. Kosti tražim skoro 14 godina. Radim to da obradujem porodice iako nije to baš neko radovanje, ali ipak i jeste jer kada nađeš kosti makar znaš gdje ćeš ukopati te posmrtne ostatke. Hoću da pomognem porodicama jer znam kako je meni bilo teško dok nisu pronašli kosti mog oca i braće. Sada znam gdje su, u Potočarima. Bio sam u neizvjesnosti”, ispričao je Nukić.
Isticao je da je teško, nakon toliko godina, pronaći kompletno tijelo, ali svaka kost je jako bitna.
“Mislim da sam pronašao do 260 posmrtnih ostataka“, govorio je.
Nukić je svakodnevno obilazio šumsko područje u okolini njegove kuće. Ruta u dužini od oko osam kilometara nije lagana. Brdo, mala staza i blato. Na većem dijelu puta vidljivi su ostaci konzervi, kašike, obuća, razbijeno ogledalo… Na jednom stablu nalazi se i nož koji je srastao sa drvetom.
“Tu su kosti od nogu, dvije od ruku, vilica, karlična kost, stopala i prsti i jedna ključna kost. Koliko godina kupim još nikada nisam pogriješio kada su kosti u pitanju. Pronalazim i predmete poput kašika, četkica za zube, aparat za brijanje. Nađe se i odjeće, ali ona je već propala, torbe… Puno toga je već propalo“, govorio je za života Ramiz Nukić.
