Veliki broj preživjelih logoraša i porodica ubijenih danas, 18. novembra, obilježilo je 31. godišnjicu početka raspuštanja stravičnog logora Manjača kod Banje Luke.
Torture u logoru Manjača, ograđenog bodljikavom žicom i minskim poljima, u čijem užem okruženju su pronađene i masovne grobnice, prošlo je više od 5.000 logoraša pretežno bošnjačke i hrvatske, a jednim dijelom i srpske nacionalnosti.
Prepoznatljivi ćirilićni naziv “Logor” iznad ulaza, bez dileme je ukazivao na činjenicu da su pozitivne nade onih koji uđu svedene na minimum.
Formiran na vojnom poligonu iznad Banja Luke radi pritvaranja zarobljenih osoba sa ratišta u susjednoj Republici Hrvatskoj već 1991. godine, naknadno je korišten za zatvaranje logoraša Ključa, Sanskog Mosta, Prijedora, Kotor Varoši, Doboja, Mrkonjić Grada, Šipova, Banja Luke.
Tadašnji ministar vanjskih poslova Republike Francuske, Bernard Kouchner u augustu 1992. godine posjećuje ovaj logor i upoznaje svijet o torturama u logoru Manjača, a jedan je od najzaslužnijih za to prvo raspuštanje i zatvaranje ovog logora.
Na žalost, kratko nakon tog prvog raspuštanja, logor je ponovo otvoren, ali ovaj put za logoraše sa područja širom Bosne i Hercegovine.
Predsjednik Saveza logoraša u BiH Seid Omerović izjavio je za Fenu da za populaciju logoraša danas poseban problem predstavlja nepostojanje zakona o zaštiti žrtava ratne torture u FBiH, iako su određeni pomaci napravljeni tokom ove godine.
Omerović je istakao da je u posljednjih nekoliko godina izostala institucionalna podrška i izrazio nadu da će ona uskoro postati konkretnija.
