U tišini sela Donja Jablanica, ugašen je jedan život, ali je ostala priča koju će mnogi još dugo prepričavati.
Više od 60 godina proveli su zajedno, gradeći svoj dom na temeljima uzajamne podrške, ljubavi i povjerenja. Ipak, upravo u najtežim trenucima, njihova veza zasjala je najjačim sjajem.
Tokom razorne poplave koja je pogodila njihov kraj, Bećir i Hajra su ostali zarobljeni u kući, okruženi vodom i blatom.
Sedam sati trajala je njihova borba – a Bećir, iako već u poznim godinama, neumorno je držao glavu svoje voljene iznad vode, sve dok nije stigla pomoć.
Njegove riječi iz tog dramatičnog trenutka, koje su svjedoci prenijeli, ostale su zauvijek urezane u srca mnogih.
– Bolje da sam ja otišao nego ti, moja Hajro, rekao je tada.
Nažalost, Bećir nas je jučer napustio, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag i prazninu koju je teško opisati. Hajra, njihova djeca i unuci, kao i cijela zajednica, opraštaju se s tugom, ali i s ponosom – jer su poznavali čovjeka koji je živio i umro s ljubavlju u srcu.
Na društvenim mrežama rodbina je ostavila poruku.
– Ovakvu ljubav niko i nikad više neće doživjeti. Dragi Allah da mu podari Džennet, a tetki i cijeloj porodici sabur, napisali su.
Bećirov život ostat će upamćen kao svjetionik nesebičnosti i istinske odanosti. Njegova priča je dokaz da ljubav ne prestaje ni kad život stane.
